Utakmice na katarskoj turneji priprema su za Ligu nacija u lipnju, dakle prilika nekim igračima da se napokon nametnu ili da se "odmetnu", podignuo je novinarima obrve Zlatko Dalić porukom nakon meča sa Slovenijom.
Osim o maloj retoričkoj nezgrapnosti - jedini zakleti "odmetnik" u Dalićevu mandatu bio je i ostao Nikola Kalinić, dok se drugi "outlaw" Šime Vrsaljko u međuvremenu ispričao - ovdje već govorimo o promjeni izbornikove agende. Nije li prije samo desetak dana Dalić akciju u Dohi najavljivao kao veliki team building s naglaskom na jačanju zajedništva "koje je uvijek bilo naša velika snaga"? Što se u međuvremenu tako dramatično promijenilo da izbornik u igru uvodi ultimatume? I prema kome točno maše isukanim kažiprstom?
Koliki kredit imaju senatori
Prije točno četiri godine Dalić je zagrijavao motore za Svjetsko prvenstvo na mini-turneji po SAD-u. Prošlo je tako da se američki san friško ustoličenog izbornika začas pretvorio u košmar: poslije poraza protiv Perua planuli su žestoki razgovori u svlačionici i razmahale se frakcijske borbe u Savezu. Budući da je u džepu držao ovjerenu kartu za Rusiju, neprijatelji nisu mogli izbornika tek tako izminirati. Pobijedio je, pridobio svlačionicu, učvrstio vlast i generalno zakotrljao pozitivan ciklus začinjen spektakularnim rezultatom.
Brzo premotavanje u 2022. godinu i Dalić je u daleko komfornijoj poziciji, ali kao u onoj reklami (pogodite tko je u naslovnoj ulozi) - dobro nije dovoljno, mora biti odlično. I zato izbornik, malo nervozan zbog jeftino primljenog gola, a dijelom proračunat, prekida ležeran team building u Dohi i zaoštrava priču. U prijevodu, želi na vrijeme pripremiti teren za novi veliki rezultat na SP-u.
A priprema terena može značiti nekoliko stvari. Rastanak od zaslužnih senatora jer su na pozornicu u međuvremenu zagazili neki gladni mladi lavovi. Kraj putovanja za kandidate koji su ispucali svoj bonus prilika. Dulje hlađenje za igrače čije karijere očito stagniraju.
Senatori, dakle. Nakon gotovo 170 nastupa za nacionalnu momčad, većinu tog fonda odradili su kao stoperski partneri na terenu, Domagoj Vida i Dejan Lovren teško da će se "odmetnuti", ali bi im se lako moglo dogoditi da ih izbornik do zime negdje zametne prije nego što ih trajno zaboravi.
Na klupskoj razini Vida (32) je i dalje starter u obrani Besiktasa, ali ni momčad ni hrvatski reprezentativac ne briljiraju u ovoj kampanji. Vida je skupio 24 nastupa za "orlove" u turskom prvenstvu, dovoljno za 24 boda zaostatka za liderom Trabzonsporom. Besiktas je osmi na tablici, u 30 kola obrana je progutala 39 golova i jedinu utjehu njegovu navijači danas mogu naći u podatku da uvijek može gore jer je Galatasaray zaglavio na 15. mjestu Superlige.
Dejan Lovren je Vidin vršnjak, s dobrim izgledima da sezonu još jednom završi kao prvak države, što je sjajna vijest pod uvjetom da se zemlja ne zove Rusija. Ovih dana tamošnja liga funkcionira kao neka vrsta zlatnog gulaga za nogometaše: šefovi će vam isplatiti sve do posljednje rublje iz ugovora, ali zadržite se predugo i nogometni zapad će vas prezirati, a izbornik isključiti iz igre jer nastupate u nekonkurentnoj ligi.
Stoperi zaokruženi
Vidi i Lovrenu status je zaljuljan već onog trenutka kada je Dalić objavio da je Joško Gvardiol neupitan starter na mjestu lijevog stopera, neovisno o sustavu igre. Protiv Slovenije je u prvi plan iskočio Marin Pongračić, 24-godišnjak koji je okusio Bundesligu i Ligu prvaka, posjeduje sve potrebne adute kako bi izrastao u nositelja za sljedeća tri ili četiri kvalifikacijska ciklusa. Dodajte im sada već prekaljenog Duju Ćaletu-Cara te Josipa Šutala koji priliku čeka u talonu i stoperska linija za budućnost biva zaokružena.
Ante Budimir i Kristijan Jakić ulaze u skupinu igrača koji moraju objeručke zgrabiti sljedeću ponuđenu priliku jer će inače trajno ostati na marginama. Obojica su u momčad ušli kroz ulaz za poslugu, zaslužili su pozive igrajući važne role u klubovima, ali u reprezentaciji su zasad stigli pokazati samo veliku želju, ne i potrebnu klasu.
Nekoliko koraka ispred, ali zapravo u paketu s njima dvojicom je i Borna Barišić, već godinama važan čovjek Rangersa, ali u hijerarhiji "vatrenih" sve niže u ponudi svestranih lijevih krila, bekova i stopera (Gvardiol, Sosa, Perišić, Oršić).
Nikola Vlašić je pokazao klasu još u Gračanovoj mladoj reprezentaciji i bezbolno se sljubio s A-momčadi jednom kada je preseljen u Dalićev pogon. Izbornik mu je u nekim utakmicama čak povjeravao Modrićevu "desetku", simbolički crtajući budućnost momčadi. Negdje usput, tražeći izlaz iz Rusije, Vlašić je dobio ugovor života u ambicioznom klubu, ali je izgubio formu i naočigled stagnira. Dojam je da je izgubio samopouzdanje i da ga je u utrci za dres već prestigao Lovro Majer…