Žalimo jer ostaje dojam da je Hrvatska mogla dobiti Španjolsku i igrati u četvrtfinalu da je igrala hrabro od početka, a ne tek kad je pala u rezultatski minus i više nije imala što izgubiti. Šokantan poraz u dramatičnoj utakmici razlog je za čestitke igračima koji su se odbili predati, pogotovo dečkima s klupi čiji su impuls i golovi podignuli momčad s dna, ali, uvijek će ostati taj ali jer tako je kad se izgubi u produžecima...
U ludoj utakmici pale su taktičke sheme, to kao i evidentan umor nekih poput Modrića, i pojedinačne pogreške gurnuli su La Roju prema raju. Ponosni smo na mladiće kako su se borili. I nakon što je Španjolska golovima Morate i Oyarzabala otišla na 5:3 nisu se predali, Budimir je imao priliku da nas i drugi put vrati u utakmicu. Vjerojatno bi sve puno drugačije izgledalo da je Kramarić iz odlične prilike zatresao mrežu s čime bismo poveli 4:3. Šuker bi to zabio, Andreje!
No, najviše nam je krivo što je izbornik vjerovao nespremnim igračima poput Petkovića i Rebića i što je Oršiću, Pašaliću i Budimiru dao šansu tek kad je brod tonuo. Napravili su pothvat, poravnali na 3:3 nakon 3:1, ali tada je u produžecima trebalo pojačati obrambenu komponentu na desnoj strani jer Brekalo se u času kad se više nije igralo na ho-ruk s time teško nosio. Na kraju su nas srušile dvije asistencija Danija Olma i golovi nakon loših reakcija u obrani.
Španjolska je do 80, minute igrala bolje i nije joj pao moral, prema je u jednom času glavinjala te je zaslužila četvrtfinale Eura. Hrvatska je predugo igrala bojažljivo i eto još jednom nije pronašla formulu kako na Europskom prvenstvu dobiti susret nokaut faze. Vatreni su dodali gas i podignuli agresiju kod 3:1. Zlatko Dalić tada je povukao kockarski potez uvevši Josipa Brekala na desni bok i promijenio raspored u 3-4-3 s tri špice Kramarićem, Budimirom i Pašalićem.
Ubrzo nakon toga Ferran Torres je iz kontre pogodio za 3:1. Mislav Oršić iz gužve u 85. smanjio na 3:2, a Mario Pašalić u sudačkoj nadoknadi izjednačio glavom na 3:3 u urnebes na stadionu.
Španjolska je dotad dominirala, čak niti dar s neba, rano vodstvo autoglom La Roje nije pomogalo Hrvatskoj. La Roja ima svoje automatizme u igri, ona melje, njezini igrači nemaju status najvećih svjetskih zvijezda, ali na svakoj utakmici naprave seriju prilika za gol. Hrvatska je završila sa skorom jedna pobjeda, jedan remi i dva poraza, što je premalo, ali pamtit će je se po ovoj mitskoj utakmici u Kopenhagenu.
Španjolska je imala u prvom poluvremenu 73 posto posjeda lopte, napravila dvije odlične prilike, nije je obeshrabrila niti početnička pogreška golmana i poravnala rezultat preko Sarabije nakon što je uspjela razvući hrvatsku obranu i razigrati višak na svojoj lijevoj napadačkoj strani. To što je Ante Rebić u tom času mijenjao kopačke dodatna je aroma toj priči…
Hrvatska nije uspjela držati kontroli, prebrzo vi Vatreni gubili loptu da bi ustabilili posjed. Ostala im je obrana i povremene prijetnje, a kad bi napravili nekoliko povezanih pasova prijetili bi Španjolcima, pogotovo preko Vlašića.
Miješaju se razlozi za komplimente, ali i tuga jer Euro je gotov, Vatreni idu kući, a nisu bili daleko od prolaza. Na kraju su imali 12 udaraca i 33 posto posjeda, Španjolska je ipak pucala u 23 navrata... Bilo je pogrešaka koje su skupo plaćene, obrana još jednom nije bila na potrebnoj razini, no to su boljke s kojima ova reprezentacija živi i nije ih uspjela riješiti. Plaćene su i na Euru.