Odlična igra reprezentacije u Slovačkoj ima veće značenje od puka tri (velika) boda. U Trnavi je naime Hrvatska izgledala moćno, razigrano, taktički besprijekorno, s maksimalnom koncentracijom.
Utakmica je to koja je na površinu izbacila nove dodane vrijednosti, kao što su Vlašić, Petković, Livaković, ali i potvrdila da se na Barišića i Bartoleca može računati za deficitarne bočne pozicije. Za Brekala se već više puta istaknulo da je dodana vrijednost za koju treba samo određeno vrijeme i iskustvo da bi potpuno sazrela. Za bližu perspektivu to su vrlo obećavajuća događanja. Mlade snage donijele su dodatnu dozu entuzijazma, poleta, energije, a time se onda revitaliziraju i tzv. senatori.
Sasvim druga priča
U Trnavi smo još jednom mogli vidjeti da Hrvatska, u punoj mobilnosti i s maksimalnim voljnim momentom, postaje opako dobra momčad. Kako onda gledati na utakmicu s Azerbajdžanom?
Prije svega razlučimo dvije stvari. Prva je ta da Hrvatska nema imperativ pobjede! Nju svi očekuju po logici stvari, ali kad bi nekim čudom izostala, naše šanse za Euro bile bi i dalje odlične. Drugo je još i važnije: Hrvatska je dvije klase kvalitete iznad Azerbajdžana. Ali bila je, kazao bi netko, i 3. rujna 2015. godine, kada je u mlakoj igri vatrena vrsta odigrala samo 0:0. Bio je to uvod u detronizaciju Nike Kovača, koja se dogodila tri dana kasnije, po porazu u Norveškoj.
Ovaj put u Baku Hrvatska dolazi u drugačijem raspoloženju, tri dana nakon što je odigrala jednu od tehničko-taktički najzrelijih utakmica posljednjih godina i upisala jednu od najvećih gostujućih kvalifikacijskih pobjeda. Dakle, dolazi u očitoj dobroj formi. Nadalje, iz one su momčadi samo tri startera iz Trnave, i to Modrić, Vida i Perišić. Od tadašnjih putnika tu su još Badelj, Lovren, Brozović i Rebić. Tu je i Olić, koji je tada bio na klupi kao igrač, a danas je na klupi kao pomoćnik izbornika.
Dakle, ovo je sasvim drugačija priča. Može li Azerbajdžan ugroziti željenu i realnu ambiciju Vatrenih? Naravno da može, u nogometu je uvijek sve moguće, ali postoji uvijek jedno “ako”. Ovdje se ono odnosi na pristup Dalićeve momčadi. Bude li on na razini iz Slovačke, onda Azerbajdžan neće moći izdržati. Koliko god mogao biti problem uzak teren, koliko god Azeri bili zatvoreni u bunker i koliko god to bilo problematično za Hrvatsku, razlika u kvaliteti doći će do izražaja prije ili poslije.
Jurčević će optirati za jedinu logičnu taktiku - zatvorit će svoj sustav 4-2-3-1 i bit će to 4-5-1, ili, u prijevodu, zgusnuti defenzivni blok.
Bokovi za bunker
Azeri imaju dva vrlo dobra napadača, i to Ramila Šejdajeva, koji nam je dao gol u Zagrebu, te devetku na desnom krilu Mahira Emrelija. Oni će pokušati oploditi kontranapade.
Nakon izvrsne partije u Trnavi Dalić bi trebao imati najmanje dvojbi koga izabrati za startnih 11 u Bakuu. Isto tako, malo je dvojbi da očekivana ista postava sada ipak ima drugačiji zadatak. Ne zato što će se Azeri zatvoriti, jer to je uglavnom činila i Slovačka, nego zbog činjenice da je sada (opet) poraslo očekivanje od Vatrenih.
I dobro da je tako jer, objektivno gledano, Hrvatska u ovakvoj utakmici mora dominirati u svakom smislu. Uz pravi pristup i nastavak kolektivne igre nužno je samo biti strpljiviji nego u Slovačkoj. Bunkeri se u nogometu lome preko bokova, udarcima s distance, dakle vreba se prilika i ne srlja u potragu za pogotkom. Očita razlika u kvaliteti učinit će svoje.
ŠTO MOŽE PREVAGNUTI VEČERAS U BAKUU?
KONTINUITET PRISTUPA
Umor ne može biti alibi za promjenu pristupa jer su i Azeri također igrali i dugo putovali. Kako su slabiji, onda im ti tereti padaju još teže. Da bi se razlika u kvaliteti materijalizirala, Hrvatska mora imati samo kontinuitet ozbiljnog pristupa kao u Trnavi. Tada pobjeda ne bi smjela doći u pitanje.
ODGOVORNOST SENATORA
Najiskusniji igrači na čelu s Modrićem primjerom bi trebali diktirati opću odgovornost i atmosferu na terenu i izvan knjega. Lovren, Vida, Perišić, Rebić, Brozović i kapetan bili su maksimalno koncentrirani u Trnavi i time su mlađima olakšali prepoznavanje nužnog ponašanja u igri. To se treba ponoviti u Bakuu.
MOTIVACIJA MLAĐE GARDE
Ne samo Vlašić, Petković, Livaković, Brekalo, Pašalić, nego i Barišić, Bartolec. Svi su oni u Trnavi dali zamah svojoj reprezentativnoj karijeri. Odjeci su takvi da mladima, nakon samo tri dana, neće zamantati glavu. Toliko je pozitive da u Bakuu mogu imati još veće motive da se ponove. Nova energija.