U ponedjeljak prijepodne dogovorili smo se za kavu i razgovor uoči posljednje kvalifikacijske utakmice s Litvom. Okvirno smo utvrdili termin poslije intervjua za Hrvatski radio, u utorak oko 11.15. Drugog dana, oko 11.20 zazvonio je mobitel. “Jesam li pogriješio mjesto gdje smo dogovorili ili...?”, oglasio se i na fini način dao mi do znanja da kasnim.

Što nije u redu, pogotovo što se zbog prometa otegnuo dolazak na akademskih 15 minuta. Nekada kada je bio mlađi, a komuniciramo od 1998. godine, i nije bio baš tako stroge preciznosti dogovora. No, nakon što je pet godina proveo u Liverpoolu, a shvaćao sam to još za vrijeme tog razdoblja, postao je današnji Igor Bišćan. Vrlo profesionalan, ozbiljan, odgovoran, s nadasve preciznim nogometnim linijama ponašanja i respekata...

Malo je takvih

Pričali smo o tome upravo na dan kada je s mladom reprezentacijom u Puli gajio nadu da će se dokopati Eura. Po svemu što je reprezentacija pokazala pod njegovim vodstvom, od lani u listopadu, ona je zaslužila završnicu kontinentalne smotre. No, slijed okolnosti, poraz u Škotskoj nakon vodstva 2:0 i isključenja Sose, sve je dovelo u pitanje. Ujutro je sve izgledalo nedostižnije.

Trebalo je dobiti Litvu sa što više razlike, nužno je bilo da Škotska ne slavi u Grčkoj te da se poklope rezultati nekih drugoplasiranih u drugim skupinama. Na prvu je izgledalo da Bišćan muku muči što se propustilo i da je njegova nada ona u redu logičkih, kada nema drugog za što se uhvatiti. Zapravo, takav sam dojam stekao sve do pozdrava, kada sam mu kazao da ćemo na Drosini, nakon utakmice dogovoriti intervju kada se zaključi ovaj ciklus U-21. “Polako, ima tu još šanse, može biti svašta...”

Od 1998. godine, kada sam prvi put razgovarao s Bišćanom na Malti, gdje se prometnuo u glavnog igrača mlade reprezentacije, u predigri kvalifikacijskog sraza svježih brončanih, jedan je dojam bio i ostao isti 22 godine kasnije kada je šef te mlade selekcije. Stav! Tada je imao 20, danas je 42-godišnjak, ponosan otac četiri kćerke i trener s podosta iskustva, i to trofejnog štiha.

U svim tim razdobljima čvrstina stava Igora Bišćina bio je lajtmotiv njegove osobnosti. Je li trebalo oko toga gdje će nastaviti karijeru nakon Dinama, je li odlučio odustati od reprezentacije, misli li da je najbolje medijski biti u samoizolaciji ili je došao trenutak da kaže svoja mišljenja, smatra li da treba zamrznuti svoju plaću u Dinamu dok ne ozdravi i zaigra, ili treba zahvaliti na poslu u klubu gdje je napravio trofejni iskorak (Olimpija, Rijeka), ali ga netko u tom okruženju ne voli i neće.

U 22 godine komuniciranja s Bišćanom, mislio sam si to na poluvremenu utakmice Hrvatska - Litva, kod stanja 3:0, a uz vijesti iz Grčke (1:0 protiv Škotske), zapravo je s njim bilo sve vrlo izvjesno glede stavova. Bilo je dovoljno analizirati što se oko njegova posla (igranja, treniranja) događa da bi se zaključilo što će učiniti, odnosno javno obrazložiti. Malo je ljudi, pogotovo u hrvatskom nogometu, koji su takvi, transparentni u stavu i djelovanju, jasni u izražavanju i stava koji jednom kad se izrekne više se ne mijenja. Što god to potom donijelo.

Igor Bišćan je mladoj reprezentaciji donio upravo tu snagu. Gard! Ujutro još nije znao hoće li mu svi ‘od preostalih’ moći igrati protiv Litve, jer s pandemijom sve je dvojbeno. Onda je izveo postavu u kojoj nije bilo više od polovice standardnih igrača. Postavio ih je u standardnih 4-3-3 i od prve minute ta je “nova” škvadra igrala kao da su do tada odigrali 50 zajedničkih utakmica.

Moglo se s tribine čuti, kada su zaredali (euro)golovi kako je suparnik slabašan. No, podatak da su Litavci do Pule u skupini primili samo osam golova u devet utakmica, daju sasvim drugu težinu sedmici mladih Vatrenih. I kao posljedica sve dobre energije koja je pratila ovaj ciklus U-21 s Bišćanom, stigli su rezultati iz Grčke i BiH, koji su konačno mogli skinuti “stylish British” s izbornikova garda. Iz Pule, po drugi put, U-21 ide na Euro! Hoće li biti uspješniji od prethodne škvadre, koja je u Italiji s Gračanom ispala u skupini, pokazat će teren…

Ono što je bilo najdojmljivije u toj pobjedi, kao i u prethodnim vrsno odigranim utakmicama, to je gard i stav reprezentacije. Tko god igrao, način igre i intenzitet je isti. Kakav god rezultat bio, pristup i ponašanje bili su okvira prave momčadi. Vrlo je vjerojatno svoja zadovoljstva negdje u Splitu sijao Marijan Kustić. Jer on je najviše inzistirao i praktički bio ključan igrač da Igor Bišćan lani prihvati izborničku ulogu…

Vjera u svoj rad

Bišćan prerasta u vrlo ozbiljnog trenera. Rezultati s Rudešom (prva liga), Olimpijom (dvostruka kruna), s Rijekom (drugo mjesto i Kup) dali su naslutiti stručni potencijal. Reprezentacija ga sada potvrđuje u drugačijoj formi. Bišćan je, kaže mi u trenutku pune iskrenosti, naučio puno toga iz svojih grešaka i mladenačkih zanesenjačkih pogleda. Najviše je naučio, za cijeli mu nogometni život, u Liverpoolu.

Gdje se od vječnog maksimalnog pristupa, čvrstog stava i pobjedničkog garda stvara kultura respekta, rada i lojalnosti. I gdje “You’ll never walk alone” nije samo stih pjesme nego je moto pod kojim se nogometno živi po jasnim regulama.
Čovjek sa stavom prerastao je u trenera s rezultatom. Onaj koji je istog garda i u pobjedi i u porazu, svjestan da je čvrstina stava i vjere u ono što se radi ključno za konačni cilj. Ovoga puta bio je to plasman na (gotovo izgubljen) Euro...