Prošla je već 31 godina otkad je bio na Kosovu, no kaže i sadašnji kosovski izbornik Bunjaku: “Ćiro je u Prištini i dalje legenda.” Svjedočili smo Ćirinu boravku u glavnom kosovskom gradu još 2003., NK Priština slavio je 80. rođendan, a Ćiro je vodio momčad nekadašnjih zvijezda protiv aktualnih kosovskih igrača.
Uglavnom, put od hotel do stadiona, koji nije bio dalek, trajao je dugo, svi su prilazili Ćiri, rukovali se s njim, čestitali mu. Iako je prošlo 18 godina od sezone kad je Prištinu spasio ispadanja, Blažević je dolje bio bog. Pamtimo jednu anegdotu, prišao mu je tip, ćelav, u četrdesetima, stisnuo ruku i pitao ga:
- Ćiro, sjećate li me se, ja sam te 1985. bio policajac, na svakoj utakmici, slikali smo se jednom, imam doma sliku.
Divni ljudi u Prištini
A Ćiro je u svom stilu ekspresno odgovorio:
- Kako te se ne bih sjećao, sine, imao si kosu!
Čovjek se raspametio, jer ga je Ćiro, eto, prepoznao.
Sad je već prošlo više od 30 godina, vjerujemo da bi Ćiro iz prve opet prepoznao toga gospodina, no ono što je sigurno jest da bi Ćiru prepoznali odmah. Čak i najmlađi koji tada nisu bili ni u planu.
- Znate, imam doma jednu sliku koju često gledam. Stojim ja, a oko mene svi igrači Prištine, gledaju u mene kao u Isusa Krista. Ja sam vam bio neki trener, iako vi mnogi mislite da sam nitko i ništa - javio nam se Ćiro, koji je jako ponosan na razdoblje u Prištini.
- Ostavio sam Grasshoppers zbog Prištine, došao sam tamo da pomognem tim divnim ljudima. Nije to bilo tada samo sportsko, već i političko pitanje. Uspio sam, a uspomene su divne. Sjećam se kako su me nosili na ramenima, kako se na stadion nije više moglo ući ni nekoliko sati prije utakmice. Koliko ljudi na tribinama, toliko i izvan stadiona. Ma, slušaj me, kad sam došao bili su “u banani”, bez ikakvih izgleda. Ja nisam utakmicu izgubio do kraja. Tako mi je drago što sam te ljude tada učinio sretnima i oni to pamte do danas, ne zaboravljaju.
Otkrio nam je kako i danas “ubire plodove” tih mjeseci.
- Znam se voziti vlakom od Züricha do Lausanne i onaj dečko koji gura kolica, prodaje kavu i čokoladu. Ja ga zaustavim, želim kupiti, platiti. A on kaže: “Ja sam s Kosova, znate, nema šanse da to platite!” I u Zadru kad sam kupovao sladoled rekao mi čovjek: “Vi Ćiro ne možete platiti, ubio bi me djed da sazna da sam vam naplatio sladoled.” Kosovari su mi i danas zahvalni na tome što sam napravio s Prištinom, uvijek se rado sjetim svih tih igrača.
Jesu li vas zvali na utakmicu u Skadar?
- Nisu, ali možda još i stignu. Ne znam i bih li išao, daleko je.
Ne ovisimo o Modriću
Nećemo ni pitati jesu li zvali iz HNS-a?
- Nemojte ni pitati. Ma, Srebrić bi me možda i zvao, ima tamo ljudi koji me vole. Ali, dok je na vlasti “Duo Hani” ja nemam nikakvu šansu.
A kakve su šanse Hrvatske na Kosovu? Ili Kosova protiv Hrvatske, ipak smo mi favoriti?
- Ili će biti jako teško ili jako lako. Ako ih probijemo brzo, lagano ćemo dobiti. Oni će igrati jako korektno, ali fanatično, motivirano. I ako pristanemo na takvu borbu, onda neće biti dobro. Nisu oni slabi, no, Hrvatska je moćna.
Čak i bez Modrića, kako ga zamijeniti?
- Imamo previše talenata u momčadi da ga ne bismo mogli zamijeniti, ne ovisimo o jednom igraču.
Vjerujete Čačiću da će pronaći rješenje?
- Naravno, uvijek ga nađe. Ma, neću se miješati, uvijek kad se želim našaliti ispadnem budala.
Ajmo onda ozbiljno.
- Vjerujem u našu pobjedu, iako znam koliko ta utakmica znači ljudima na Kosovu. Želim im puno sreće u daljnjim kvalifikacijama.