U Splitu je Hrvatska izgubila dva boda u posljednjoj sekundi. Već tada smo zaključili da ne treba očajavati jer je igra Dalićeve vrste bila bitno bolji faktor nastupa. Kad imate igru onda je rezultat samo pitanje vremena. Kad imate trenutno rezultat “bez igre”, onda je samo pitanje vremena kada ćete (ot)pasti. Vrlo brzo smo potvrdu nepisanih pravila dobili već u Turskoj. Kod potvrđeno najjačeg konkurenta u grupi za prvo mjesto, Hrvatska je izvojevala natjecateljski jako važnu pobjedu i dodatno osnažila tezu da je samo neki slučajni autodestruktivni put može zaustaviti od vize za Euro 2024. godine.
Ukazao se Livaković
Da je Hrvatska viša klasa u grupi pokazao je njemački strateg na klupi domaćina, Stefan Kuntz. Dalićevoj vrsti nije suprotstavio sustav 3-4-2-1, koji je bliži defenzivnoj varijanti 5-4-1 i kao takav jalov za domaću utakmicu. Kuntz je malo pomiješao karte i nominalnih 4-3-3 je zapravo na terenu jasno djelovalo kao 4-5-1, čime je dao do znanja da brine od ofenzive suparnika.
Njegova je momčad, nakon prvih par minuta takvog odnosa snaga, osjetila da može napasti prilično sporovozne Vatrene. Pokazala im je to upravo Hrvatska, koja je na prve presing situacije Turaka, odgovorila s gotovo nevjerojatnim nizom isforsiranih grešaka. Brozović, Šutalo, Modrić bili su akteri niza krivih pasova i otvaranju kontri suparnika, koji u napadu ima niz hitronogih igrača, na čelu s ekstra brzim Ünderom. U tom razdoblju nesnalaženja Vatrenih pod pritiskom i agresijom domaćih, ukazao se Dominik Livaković u najboljem izdanju. Obranio je tri vrlo teška udarca i držao je momčad na površini. Doduše, kapitulirao je u 11. minuti, ali je gol poništen zbog zaleđa. Ono što treba zabrinuti Dalića jest što je taj pogodak gotovo iste dinamike kao i onaj koji je Hrvatska primila od Velšana....
Naša reprezentacija, u 4-3-3 sustavu, tek je u 17. minuti najavila svoj dolazak na utakmicu, kada je Stanišić uputio prvi neprecizan šut s distance. No, bila je to poruka što slijedi. Ponajbolji Turčin, živahni lijevi bek Ferdi Kadioglu krivo je procijenio kvalitetnu dijagonalu Šutala, za razliku od Stanišića, koji je sjajnim osjećajem za tajming, uletio i odnio loptu, pa je ubacio u sredinu kaznenog prostora. Tamo su Pašalić i Perišić tražili prostor za šut, ali naposljetku se odbila lopta na koju je natrčao Kovačić i poentirao. Načeto je tako samopouzdanje domaćih, koji su se očito uplašili i spustili linije. Dodatno ih je načeo Stanišić još jednim sjajnim prodorom u 32. minuti. Došao je do gola i u posljednji tren golman Günok odbio je loptu u (nedosuđeni) korner.
Ubrzo se Turcima ozlijedio najvažniji igrač sredine terena, Calhanoglu i to ih je totalno obezglavilo. Ionako deficitarni u kreativnosti, ostali su bez ideja, a kako su fizički počeli padati i smanjili su agresivnost, naša je momčad samo dobivala na formi. Slijed toga je povezana akcija drugi gol. Brozović je oduzeo loptu zamjeni Calhanoglua, Yukseku, ona je došla do Modrića koji je napokon pokazao da je Modrić i sjajno uposlio Pašalića u prodoru prema golu. Pucao je Splićanin, ali je njegov kratki odbijanac opet pratio Kovačić i postigao i drugi pogodak. Ili treći u posljednjih mjesec dana (jedan za Chelsea).
Ubilo ih u pojam
U najgore moguće vrijeme za momčad koja gubi kod kuće, Turska je primila drugi pogodak. To ih je definitivno “ubilo u pojam”, dok su se naši razgoropadili u nastavku, jer su imali više prostora i manje agresivne domaćine. Ova je pobjeda izvojevana na mišiće, karakterne vrline (zna se patiti), ali je prije svega posljedica temeljne razlike u klasi između dvije momčadi. Kao potvrda da je tehnički kvalitetan i kreativan nogomet uvijek brži i učinkovitiji od najbržih igrača suparnika, kojem nedostaje ideja u igri.