Piše: Stipe Pletikosa
Počelo je. S godinu dana odgode, s godinu i pol dana pandemijskog (su)života u narednih mjesec dana 24 reprezentacije će tražiti put do finala na Wembleyu, vjerujući da ce oni biti baš ti koji će podignuti pobjednički pehar. Kao veliki ljubitelj nogometne igre - osim naravno za uspjeh Hrvatske - navijam za nove nogometne trendove, koje se nadam da ćemo vidjeti na ovom natjecanju.
Koliko će izbornici biti uspješni u prenošenju ideja modernih nogometnih trendova poput kontrapritiska, visokog pritiska, prepoznavanja momenta tranzicije - nakon oduzete odnosno izgubljene lopte uzimajući u obzir turnirski način igranja - vremenske uvjete, putovanja između gradova i država - i malo vremena za uigravanje, iskreno, teško je prognozirati. Skloniji sam vjerovati varijanti da će se izbornici odlučiti za način igranja kakvog smo gledali na SP-u u Rusiji, odnosno srednjim obrambenim blokom te nakon oduzete lopte brzim kontranapadom tražiti najkraći i najbrži mogući put kako bi ugrozili protivnička vrata.
Većina sa sličnim stilom
Taj nogometni stil mislim da će prakticirati većina reprezentacija, dok favoriti poput Njemačke, Francuske, Engleske, Španjolske te branitelja naslova Portugala, morat će se pripremati na probijanje protivničkog srednjeg-niskog bloka velikim volumenom napada, čekajući pad koncentracije protivničke obrane te rješavanjem pitanja pobjednika utakmice individualnom kvalitetom unutar i oko protivničkih 16 metara.
Da, Belgiju namjerno ne spominjem, jer bez obzira na impresivne brojke u kvalifikacijama te kroz Ligu nacija mislim da su prije svega opterećeni godinama (iza Rusije i Švedske po prosjeku godina 28.1 najstarija su ekipa na Euru) te mi djeluju puno sporije nego prije tri godine u Rusiji. Kad još nadodamo opterećenost ozljedama De Bruynea i Witsela te lošim fizičkim stanjem Hazarda, koji je na zadnjem velikom natjecanju u knock-out fazi imao 50-ak driblinga s uspješnošću od 80 posto i bio izabran četiri puta od sedam nastupa za igrača utakmice, onda ćemo lako shvatiti kako je on njihov daleko najvažniji igrač. Zbog svega nabrojanog sumnjam da mogu do samoga kraja.
Italiju (Pletikosa je kolumnu u redakciju poslao u petak prije utakmice između Italije i Turske) pak vidim kao pritajenog favorita turnira! Kombinacija netipičnog za Talijane ‘tika-taka’ sustava 4-3-3 te s velikim posjedom lopte - uz Španjolsku imaju veći posjed od svih koji će sudjelovati na Euru - Talijanima je donijela odličan nogomet. Talent u središnjici (Barella, Jorginho, Locatelli...), uz brzinu i nepredvidljivost u napadu koju im omogućuju Chiesa, Insigne te Immobile, odnosno obrana koju predvodi uz iskusne Chiellinija i Bonuccija najbolji mladi golman na svijeta Giggi Donnarumma su vjerujem Manciniju sjajan temelj za uspjeh.
Mi, Hrvatska...Odmah ću naglasiti da vjerujem u izbornika i igrače bez obzira na primjetnu dozu negativnog potencijala u domaćoj javnosti. Međutim to je već uobičajeni folklor prije odlazaka naše reprezentacije na velika natjecanja. Kako sam naglasio u nedavnom intervjuu smatram da je posao izbornika Dalića zbog tranzicijskog razdoblja bio maksimalno kompliciran, a ono što mi se čini osobito pretjeranim je razina nepovjerenja prema njemu samom i samim (pojedinim) igračima. Znam iz osobnog primjera da se od stare slave ne živi, a i ne se volim vraćati na nešto što je prošlo. Međutim, moram podsjetiti na ono najesencijalnije a to je da je većina ovih momaka koja je sudjelovala u Rusiji dala sve poštivajući narod i dres, učinivši nas kao narod bližima jedni drugima. Zato u njih nemam baš nikakvih sumnji...
Danas vjerujem da ćemo krenuti s 4-3-3 sustavom, jer koliko se može naslutiti iz posljednje pripremne utakmice s Belgijcima, vjerujem da će izbornik graditi koncepciju igre oko vezne linije Kovačić, Modrić i Brozović. Uz nedavno osvojenu četvrtu Ligu prvaka i 82 posto uspješnosti driblinga tijekom sezone (najviše od svih veznjaka) Premier lige vjerujem da Kovačić zaslužuje mjesto startera, ali s jasno definiranom ulogom unutar ekipe.
Najbolji primjer je već spomenuta utakmica s Belgijom gdje su nam vrlo često sva tri vezna igrača bila postavljena nisko što je u dobro u slučaju krivog dodavanja jer imamo dovoljno igrača za sprječavanje protivničkog kontranapada. No, loše je kad napadamo jer nemamo igrača između linija te barem jednog (optimalno dvojicu) veznjaka koji će se pridodavati u završnicu. S njima trojicom kontroliramo posjed, ali Bruno Petković je odsječen, jer je linija dodavanja prema njemu zatvorena budući da se nalazi okružen s protivničkim zadnjim veznim igračima, te dvojicom stopera. Indisponirani Vrsaljko i Barišić nam ne daju neophodnu širinu napada provocirajući svojom kretnjom ulazak krilnih napadača (Perišić i Rebić) u sredinu, pa nam napad postaje bezopasan. Ili ćemo koncepcijski korektirati dolazak u završnicu ili tražiti nova rješenja u startnoj postavi.
Osobno jako vjerujem u dobru taktičku pripremu što znači da je u današnjem nogometu jako bitno kako si postavljen te da pet metara gore-dolje, odnosno lijevo-desno, čini u određenim fazama igre ogromnu razliku.
Od nas očekujem čvrsti srednji blok gdje će Modrić izlaziti više u pritisak, a Brozović kao libero kontrolirati prostore iza naših veznjaka i napadača. Izlazak u fazu napada nakon oduzete lopte očekujem prvenstveno kroz prepoznavanje situacije naša tri sjajna veznjaka, kroz njihov dribling ili međusobno kratko dodavanje te brzu distribuciju lopte prema trojici brzih napadača, uz potporu nadolazećih iz pozadine bočnih igrača.
Napadački trojac intrigira
E sad, taj trojac naprijed je ono što posebno sve intrigira pa tako i mene. Računajući na to da su Rebić i Perišić sigurni današnji starteri pitanje je tko će zauzeti tu treću poziciju u vrhu napada. Da li Petković koji nudi izlazak iz bloka dugom loptom, da li Vlašić zbog svoje brzine, okretnosti te sjajne duel igre, koji kao i Petković odlično igra leđima okrenut protivničkom golu. Ili možda Kramarić sa svojom snagom traženja slobodnog prostora iz drugog plana, uz nevjerojatni osjećaj za gol.
U obrambenom smislu naravno da izostanak Lovrena - koji se sjajno oporavlja - donosi probleme, najviše zbog Dejanovog autoriteta, komunikacije i liderskih sposobnosti. Međutim, sezona koju je imao Duje Ćaleta-Car u dresu Marseillea daje nam razloga da možemo biti mirni po tom pitanju. S 32 utakmice odigrane u Ligue 1, Duje je naš obrambeni igrač s najviše dodavanja prema naprijed (1053) te najviše obrambenih akcija (294). To su apsolutno fenomenalne brojke za koje vjerujem da će mu donijeti samopouzdanje, a nama u zadnjoj liniji mirnoću iznošenja lopte.
Englezi su kraljevi prekida
Englezi su prije tri godine na SP-u u Rusiji bili apsolutni kraljevi prekida. Devet od njihovih 12 postignutih pogodaka dogodilo se iz prekida. S ukupno 73 zgoditka nakon prekida igre spomenuta svjetska smotra je postavila rekord po broju postignutih pogodaka u povijesti svih odigranih SP-a. Naravno da je uvođenje VAR-a, kojeg ćemo po prvi puta imati priliku gledati i na europskoj smotri, uvelike utjecalo na takav razvoj događaja. Što to konkretno znači u kontekstu našeg dvoboja? Mi smo nakon SP-a pokazali velike slabosti u tom segmentu igre, te su nas protivnici uspjeli savladati iz prekida čak 14 puta (od toga osam puta nakon kornera) u 45 sveukupno odigranih utakmica, što iznosi visokih i zabrinjavajućih 31 posto. Vjerujem da će izbornikova odluka prelaska na zonu, bolja koncentracija igrača te skauting-priprema sanirati taj problem.
Engleske pripremne utakmice nam nisu otkrile apsolutno ništa, kako nama tako i engleskom izborniku. One nisu imale nikakvo značenje, osim provjere mogućnosti alternativnih rješenja na pojedinim pozicijama. To govorim iz činjenice da je sedam engleskih igrača participiralo u finalu Lige prvaka, plus dvojac iz Manchester Uniteda u finalu Europa lige, pa je Southgate bio primoran odmarati vitalne igrače kako bi prevenirao eventualne ozljede prije početka turnira. U slučaju da kapetan Manchester Uniteda Harry Maguire ne bude spreman za današnji nastup, budući da je tek prije dva dana napravio prvi trening s ekipom, vjerujem da njegova eventualna alternativa može biti naša velika šansa jer Mings, White i Coady dolaze iz momčadi koje su ove sezone završile na 11., 13. i 16. mjestu Premier lige. Naravno, postoji uvijek opcija da Stonesa upari s Walkerom u centralnom dijelu obrane ali nisam sklon vjerovati takvom razvoju događaja. Bez obzira na to što je veliki dio svog izborničkog mandata Southgate koristio tri igrača u užoj obrani vjerujem da ga je velik broj sjajnih ofenzivaca te pritisak engleske javnosti o defenzivnom stilu igru natjerao na promjenu sustava te da prijeđe na igru s četiri obrambena igrača, od kojih su bočni igrači poprilično ofenzivni.
Rashford, Kane, Sterling, Grealish, Mount, Sancho, Foden razlog su zašto je Engleska u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo bila momčad s najviše driblinga, najviše postignutih golova te posjeda lopte u prosjeku od 65 posto. Čovjek, odnosno dvojica koja su ključna za povezivanje vezne i napadačke linije su Mount i Grealish. Jedan i drugi su sjajni dribleri, donose svojoj ekipi okomitiji i direktniji nogomet s tim da je Mount opasniji u dolascima u završnicu, dok Grealish ima sjajan personality - stav “daj mi loptu” u bilo kojem protivničkom okruženju i dijelu terena.
Ukratko, Engleska igra jako dobar nogomet, pun tehnike, dodavanja su im brza kako bi doveli suigrače u poziciju napadanja protivnika driblingom na najosjetljivijim pozicijama (unutar i oko 16 metara). Posebni mehanizam na koji moramo obratiti posebnu pozornost je odvajanje Harryja Kanea od naših stopera prema poziciji u kojoj se nalazi naš Brozović. Kane svojom kretnjom pomaže svojoj ekipi u ostvarivanju boljeg posjeda, nakon kojeg produžuje loptu na bočne pozicije te iz dubine napada naš kazneni prostor. Naposljetku, čovjek je najbolji strijelac najbolje lige na svijetu s 23 zgoditka uz koja je uspio nadodati i 14 asistencija što je sasvim dovoljno za paljenje alarma našim igračima kad lopta ide prema njemu.
Za kraj samo jedno, momci opustite se i uživajte u velikoj sceni koja je pred vama, ako date sve od sebe već ste pobijedili. Igraj moja Hrvatska, cijela nacija je uz vas!