Možemo posvjedočiti da se Josip Pivarić i Marko Pjaca odlično oporavljaju. Ležeran i siguran u svoje metode profesor kineziologije Saša Bašćevan teše ih kao nekad Ivan Meštrović svoje najbolje skulpture, i premda će Bašćevan istaknuti Mirka Filipovića rekorderom, ne bude li kakve nevolje, već bi Pivarić mogao postaviti nove granice u brzini povratka u sportsku arenu nakon tako teške ozljede…
Kad su dobre vibracije i puno smijeha, sve daleko jednostavnije ide pa ćemo u tom duhu zapisati - i Marku Pjaci je krenulo. Pobijedio je Josipa Pivarića u gađanju grede, oduševljenje nije skrivao. Bašćevan ih je u petak stavio prvi put pred tipičan nogometni zadatak: obojica prvo šutiraju boljom nogom, pa lošijom, iz mjesta, a na drugoj stoje. Lopta, udarci, opterećenje, i to govori kako guraju… Jedna se lopta “otela kontroli”, Pivarić je potrčao za njom u punom sprintu…
- Frajer je već spreman - s divljenjem ga je gledao Pjaca.
- Polako, budi oprezan, kraj je tjedna, umor je tu, nemoj se preforsirati - ipak je opomenuo kineziolog.
Prvo Patela, jutarnja runda treninga u fitnessu u poliklinici pokraj Doma sportova, gdje nogometni reprezentativci nisu ekskluzivni gosti, već dvojica od mnogih koji žele što brže sanirati probleme, pa Veslačka. Josip Pivarić pretrpio je 26. siječnja lom prednjeg križnog ligamenta koljena, Marko Pjaca mjesec i pol kasnije. Na pomoćnom travnjaku Zagrebella bili smo impresionirani koliko im dobro ide rehabilitacija.
Obojica su ponavljači jer ista ih je ozljeda već morila na drugoj nozi. Pivarić je uvjeren kako će biti fit za početak priprema kijevskog Dynama, a Pjaca samo za korak zaostaje.
- Niste sve vidjeli, ovaj put nismo radili kompletan trening, za kraj tjedna dobili smo mrvicu lakše zadatke. Inače imamo i trke i poligon, u tome je ponešto ispred mene. Što je normalno. Zadovoljan sam kako napredujem. Prvi put sam se oporavljao u Torinu, bilo mi je teže. Sad je lakše vrlo vjerojatno zato što znam što me čeka, a posebna je prednost što sam ovaj put doma, treniram s Pivom, već i stoga mi je ugodnije i jednostavnije. Neke stvari odradimo kroz zezanciju, podrška smo jedan drugome - pričao je Marko na vrelini svibanjskog sunca kojeg se nismo nauživali ove godine, ali u tom času je baš pripeklo.
- Je li gotovo snimanje, da se skinem - tonom koji je zvučao kao molba obratio se Ronaldu Goršiću koji je ovaj put bio i foto i video meštar…
Ispod trenirke nosio je majicu bez rukava koja dodatno naglašava mišiće i isklesano tijelo. Za jednog nogometaša impresivno, možda čak i previše vremena provodi u teretani…
U jednom času Saša je stavio lopte na korner, po nekoliko pokušaja za svakog. Jedino je on, Bašćevan, zabio gol.
- Ne mogu lijevom još dati takav efe, a ne mogu ni desnom unutarnjom kako želim jer nisam se u prilici pod punim opterećenjem osloniti na lijevu - opravdavao se Pjaca iako nije trebao…
Bašćevan u fitnessu zna upotrijebiti i čekić, ako zatreba. Samo da “tonus mišića” bude bolji… Pivarić je prijateljski ponudio njegovu “tajnu formulu” reprezentativnom prijatelju.
- Nazvao me odmah iz svlačionice kad se ozlijedio. Neću to zaboraviti, javio sam mu se u šali, započeo sprdnju, a kad ono s druge strane čujem praktično plač. Nakon što mi je objasnio što se dogodilo, moj savjet je bio da se smiri, pa da popričamo, učinili smo to odmah kasnije u tom danu. Rekao sam mu svoje iskustvo i viziju oporavka, predložio da dođe u Zagreb, vjerojatno da će mu biti lakše, pokazuje se da je tako - prisjetio se Pivarić.
Odličan je bio taj prijedlog, okrenuli smo se Pjaci.
- Definitivno. U Torinu sam cijelo vrijeme razmišljao samo o ozljedi, koljenu, rehabilitaciji, u Zagrebu sam relaksiraniji. Dođem kući, imam druge teme, opustim se sa svojima, curom i prijateljima.
Piva komentira:
- Stvarno je čudno što se tako dogodilo, nemoguće je očekivati da ćeš kroz oporavak proći s prijateljem. Prvi put sam, naravno kod Saše, radio s rukometašem Lukom Stepančićem. Općenito je u poliklinici nevjerojatno dobra, obiteljska atmosfera, a kad je tako, sve je lakše. Što je i Pjaca sada osjetio. Sa Stepančićem sam bio gotovo cijelo vrijeme, ali na teren sam morao sam. Sad sam čak i na travnjaku s frendom.
Kratko smo Marku vratili film na koban trenutak u Firenci. Što je prolazilo kroz glavu kad je shvatio da je opet na duže aut iz nogometa.
- Odmah sam znao da je to ta ozljeda. Dogodilo se na treningu, u jednom duelu. Što reći? Šok, prije svega to je bio golem šok. Pitao sam se: “Zašto se to baš meni događa?” No to je taj jedan dan kad si tužan i potresen, potom se pomiriš da je tako, da se moraš koncentrirati na oporavak i nema više zamaranja s time što je bilo. Samo usredotočenost i rad.
Kad se sportaši u bilo čemu natječu, nema popusta. Smijeh, duhoviti komentari i zafrkancija, ali i borba. Do zadnjeg udarca.
- Niste dobro vidjeli da je Pjaca pobijedio - nije se dao Pivarić.
- Jest, jest, prvi put smo sad gađali gredu i odmah trijumf - veselio se Pjaca, na što Pivarić nije ostao dužan.
- Kaj pričaš, svaki dan te dobivam u boćanju.
- Boćanje? To se igra rukom, ne nogom - uzvraća Marko.
- Kakvom rukom, nogama smo igrali i razbio sam te. Kao, zaboravio si… Eto, ne može me pobijediti, sad je prvi put dobio u nečemu i tu se busa - vadi svoje argumente Piva.
- Laže - odbija Pjaca.
- Tko? On laže - okreće nam se Piva pa Pjaci: - Kakav si ti provokator.
Na kraju je bilo 3:2 u dobivenim serijama za Marka, iako je Piva isukao argument:
- Više sam puta pogodio gredu, samo je bilo krivo raspoređeno!
Peckanje, šale, rad i natjecanje, može li biti bolje u trenucima koji su zapravo najteži za nogometaša. Nismo mogli ne primijetiti da je Pivariću dobro išlo desnom nogom, možda čak bolje nego njegovom lijevom.
Pjaca je za Fiorentinu do tog kobnog dana igrao u 19 utakmica, ukupno 744 minute, imao po jedan pogodak i asistenciju, objektivno nisu mu baš cvale ljubičice. Nije dohvatio pravu formu nakon prve stanke, a zatekla ga je druga…
- Što se tiče Fiorentine, sve mi je bilo odlično. Ekipa, trener, klub i grad. Na početku sezone sam igrao nešto više nego kasnije, zadnjih mjesec dana prije nego što sam se ozlijedio. No, meni je to bilo dobro iskustvo. Naravno, nadao sam se da ću više igrati, ali što je tu je.
Kako si sami objašnjavate zbog čega niste imali istaknutiju ulogu?
- Nemam neko posebno objašnjenje, to je pitanje za trenera.
U ljetu 2016. napravio je vrhunski transfer za hrvatske prilike, tražili su ga veliki klubovi, Milan je bio uporan, odabrao je Juventus. No, u tri godine, baš kad je upriličio prve činove demonstracije talenta i tjerao na pomisao da postaje Juventusov novi “Ferrari“, pogotovo nakon gola Portu u Ligi prvaka, sudbina mu je namijenila noćnu moru.
Opet, nakon kiše uvijek grane sunce…
- Nadam se da je ovo kraj mojih muka. Da sam završio s tim ozljedama, da ću igrati kao prije. Radim na tome svaki dan… Polomio sam križni ligament u obje noge, treću nogu nemam.
Viole su ove subote pale i od Milana, u seriji su 14 utakmica bez pobjede. Što se dogodilo?
- Ne znam. Već sam rekao da je Fiorentina najmlađa ekipa u ligama Petice, taj nedostatak iskustva ti sigurno dođe negdje na naplatu. Talijanska liga je pogotovo taktički na iznimno visokom nivou gdje nema mjesta dječjim pogreškama. Jednostavno, to se kažnjava. Međutim, ne mislim da je to realna slika te ekipe, ima potencijal za nešto više.
Za njega je Firenca prošlost.
- Tako je, imamo posudbu do lipnja, do tada se neću oporaviti, vraćam se u Juventus.
Što sad kažu eksperti, kad biste mogli početi trenirati s ekipom?
- Teško je to procjenjivati. Nadam se da ću moći već na ljetnim priprema normalno raditi s momčadi, ali postoji puno faktora koji igraju ulogu. Zadnji put sam se dobro oporavljao prva četiri mjeseca, a onda sam imao probleme koji su me unazadili.
Tada se radilo o desnom koljenu u kojem je stradao i menisk, sada lijevom i jednostavniji je slučaj.
- Menisk je bio dodatak križnom ligamentu.
Što se dogodilo nakon četiri mjeseca?
- Problem s ekstenzijom, nisam mogao do kraja ispružiti nogu. To me mučilo. Potom sam odradio čišćenje koljena i bilo je OK.
Dakle, s Juventusom idete na pripreme?
- Da, vjerojatno da. Ovisi, jasno, o tempu oporavka pa ne možemo ništa do kraja definirati.
Jeste li razgovarali s čelnicima Stare dame kakav će vam biti status?
- Nisam još, hoćemo…
Pjacu čekamo da igrački eksplodira. Malo tko se od hrvatskih talenata proteklih godina vinuo na razinu koju su mu stručnjaci predviđali, od Rusije izbornik Zlatko Dalić nije dobio nove adute koji bi bili kadri nositi velike ambicije reprezentacije.
- Imao sam te dvije nesreće, ako sam konačno završio s tim, što se nadam, vjerujem da ću ponovo početi igrati kako znam, opravdati očekivanja ljudi i na kraju krajeva vlastita.
Nema šanse da se dogodi da ostanete prosječan igrač?
- Ukoliko neću imati ozljeda, mislim da ne - sigurno će Pjaca.
- Već sam puno puta rekao da je Marko imao peh, teške dvije-tri godine, ali naravno da će gaziti dalje - rezolutan je Piva. - Nedvojbeno će se bolje oporaviti nego prošli put i iz toga izaći puno jači. Ako ništa drugo mentalno. Ma i fizički, nema sumnje. A o nogometnim vrlinama ne treba ni pričati.
Spremni za pripreme
Njega u Dynamu iz Kijeva mogu mirno čekati. Redovito im šalju izvještaje što i kako rade, Ukrajinci su iznenađeni kakvim ritmom to ide.
- Već za pripreme će biti spreman - ocjenjuje Pjaca.
- I on će biti spreman. Sto posto. Samo još to ne zna - dobacio je Josip, pa prisnažio:
- Garantiram.
Zadnji put Pivarić se vratio nakon pet mjeseci, ali Pjacin se hod po trnju odužio, prvu utakmicu i to neslužbenu odigrao je nakon osam mjeseci. Za bodove mu je trebalo devet i pol mjeseci, sad bi za pet-šest mjeseci mogao biti top. Samo da ne bude nepredviđenih poteškoća, eto njih brzo ponovno pod svjetlima reflektora. Pivarić se već jednom vratio kao da nije ni bio ozlijeđen, na Pjaci je zadatak da to i on učini.
