Tako to ide u našem okruženju, u svemu, pa normalno i nogometu. Godinama neki analiziraju trend pada kvalitete rada po klubovima, posljedične padove kvalitete igrača i igre, inflaciju nekvalitetnih naspram manjini kvalitetnih stranaca. I uvijek se u tim analizama isticalo kako će uskoro cijenu tog jaza u domaćem nogometu plaćati i reprezentacija.
Oni koji su na tome inzistirali, unatoč obezvrjeđivanju tih analiza, uglavnom su tretirani protivnicima hrvatskog nogometa. Ovog ljeta, gle čuda, kao da se Zemlja okrenula! Europski klupski debakl, osim Dinamovog, kao i prethodno slabo odigrani Euro reprezentacije, rezultirali su tezama koje se tretiraju kao velika otkrića unutar nove stručne, medijske i ine retorike. Kao da se tereti aktualne sive i tamnije nijanse nogometnog trenutka događaju od ovog proljeća.
Istina je da Modrić i Perišić, dvije legende Vatrenih, više nemaju moć kojom su vukli Hrvatsku do podija
Zlatko Dalić je o tome govorio na prvoj presici ovog okupljanja Vatrenih. Narativ potpuno drugačiji od onog koji je godinama pozivao na promociju pozitive, zajedništvo, pripadnost i slično. Rekao je Dalić dosta realnih stvari, no nisu one od jučer, nego su bile prisutne kao teret razvoju domaćeg nogometa i proteklih godina. Utoliko njegov početak jesenskog ciklusa 2024. godine, koji će mu vjerojatno biti najteži od svih dosadašnjih, nije baš zalog osnaživanja atmosfere i poticaj da se vedrije gleda (i) na vatreno sutra.
U skoro sedam godina izborničkog mandata Dalić je imao širok roster značajne kvalitete. Što je pokazano i kroz tri medalje, ali i kontinuitet plasmana na velike turnire. Prvi pad te ere u grupnoj fazi turnira, ljetos u Njemačkoj, jasno je ukazao da reprezentacija treba resetiranje. Nakon sedam godina izvanrednih dosega to je potrebno i tzv. velikim državnim selekcijama, a kamoli neće našoj, koja izvorište ima u maloj hrvatskoj bazi.
Istina je, osim Modrića i Perišića, oprostili su se nositelji Dalićeve ere i uspjeha. Istina je i to da dvije legende Vatrenih više nemaju moć kojom su vukli Hrvatsku do podija. Istina je i to da HNL ima devastirani proces razvoja talenata u kvalitetne potencijale. No, točno je da reprezentacija može okupiti dvadesetak igrača solidnih potencijala, još uvijek može. Radi ilustracije, kad se priključe ozlijeđeni (Stanišić, Juranović, Erlić, Vlašić, Majer...), Dalić ima 18 igrača iz Katara, koji su prije manje od dvije godine osvojili broncu. Uz dva novija golmana (Labrović, Kotarski) ima i nekoliko mladih nadolazećih vrijednosti, prvi među njima Martin Baturina.
Važno je vrlo jasno i realno komunicirati prema javnosti okvire tog procesa, uz ključnu tezu da dometi “bivše-etablirane” selekcije ne mogu biti točka usporedbe za ovu nov(ij)u selekciju
Dok je reprezentacija imala senatore i širi roster željene kvalitete u odnosu na danas, izbornik je više trebao slagati postavu i prilagoditi taktičku priču, nego stvarati nove situacije igre. Sad, kad tih senatora nema, i uz nove odnose za Modrića, Perišića, izbornik je taj koji bi trebao “potegnuti” i svojim rješenjima stvoriti novu vatrenu priču. Ona se ne može dogoditi u ozračju velikih rezultata jer prijašnja je bila duže građena selekcija i kao takva spremnija na iskorake.
Ova se priča tek priprema, ova se grupa tek treba okupiti i homogenizirati, pa je sigurno da će rezultat i natjecateljski dio patiti. No, kad se prolazi kroz to neizbježno vrijeme “muke”, ključno olakšanje je vjera da se ide dobrim putom i kroz proces razvoja reprezentacije naziru jasni ciljevi. Pritom, naravno, važno je vrlo jasno i realno komunicirati prema javnosti okvire tog procesa, uz ključnu tezu da dometi “bivše-etablirane” selekcije ne mogu biti točka usporedbe za ovu nov(ij)u selekciju.
Zlatko Dalić je ključan čovjek koji bi tu priču trebao tako postaviti i potom je usmjeravati. To mu svakako neće biti nimalo lako jer ovdašnja je javnost navikla na “vrhove” i teško prihvaća, nakon sedam godina u ulozi protagonista, bilo kakve statuse statista. No, izbornik i reprezentacija nemaju alternative. Najgora stvar koja se može svima dogoditi jest da se ide dalje po matrici proteklih sedam godina, kao da se ništa nije dogodilo novog, odnosno, kao da su svi isti igrači i profili i dalje tu.
Hrvatska u prvo vrijeme ne može imati željene domete, ali svakako može napredovati i biti konkurentna
Kad sa scene silaze veliki i važni igrači, zatvara se jedna uspješna era, tada izbornici moraju više zasukati rukave i unatoč negativnim percepcijama javnosti, snagom iskustva i trenerske vizije, stvoriti novu reprezentativnu priču. Zlatko Dalić sa svojim uspjesima ima zasluženi kredit i sad je na njemu kako će ga iskoristiti. Organizacija igre, koja je pogotovo na Euru bila ispod razine, jedan je od ključnih alata kojom treneri mogu kompenzirati određene deficite. Pokazala je to, recimo, Slovenija na Euru.
Bitno je znati odrediti koji je to način igre koji odgovara potencijalu (n)ove grupe, imati viziju kako to treba izgledati za godinu i pol na Mundijalu i na tome uporno raditi. Bilo kakva vrijednost igrača, objektivno, ne može biti maksimalno iskorištena ako nije u organiziranom sustavu i taktički disciplinirano izvođena.
Hrvatska u prvo vrijeme ne može imati željene domete, ali svakako može napredovati i biti konkurentna. Ona vjerojatno neće imati moć srebrno-brončane grupe, ali svakako može djelovati kompaktnu, discipliniranu, rastrčanu, borbeno i motivirano. Na tom temelju se onda može učiniti i rezultatski “nešto više”. Koliko, to je onda stvar realne kvalitete kadra i umješnosti trenera koji ga vodi.