Zaputiti se u nepoznato, po tisuću i više kilometara prevaliti na raznorazne načine s jed(i)nim ciljem - stići do željene destinacije, na poprište nekog od zbivanja. To je postao ‘stil’ življenja skupine zaljubljenika u hrvatske sportaše koji su po njima najveći promotori Hrvatske diljem svijeta.
Jedan od tih momaka za kojega kažu - ‘Nema gdje ga nema’ je 32-godišnji Tomislav Jelić iz Svete Marije na Krasu, nedaleko Umaga.
Po privrženosti Kockastima ambasadorima s njim su - rame uz rame, Umažani Elvis Beletić (33) i Goran Bijelić (30), Novigrađani Goran Paurević (35), Anton Ukaj (36), Mišel Jurica (30), Mateo Spećina (31), Saša Krevatin (34) te Stjepan Tomljanović (34) iz Buja. Među spomenutima su nerijetko, jednako tako strastveni navijači u ‘kockastom’ iz Petrovije Emanuel Melon, Zdravko Krznarić i Stefano Matijašić, te Goran Hajduković iz Juricana.
Njihovo navijačko krstarenje Europom i izvan njenih granica traje već punih 12 godina, o čemu nam svjedoči kapetan nogometaša Dinama iz Sv. Marije na Krasu Tomislav Jelić koji boje kluba brani više od dva desetljeća.
Bez ijednog incidenta
– Cijeli život sam u nogometu, ali s gotovo jednakom ljubavlju ‘drukam’ za reprezentacije Hrvatske u bilo kojem sport. Prvo nas je naš sugrađanin Lino Červar ‘zaludio’ sa medaljama na svim velikim smotrama, što se u Umagu danima i noćima slavilo. Odvažio sam se rano s prijateljima iz Umaga, Buja i Novigrada, s kojima se znam i kroz međusobne ‘bitke’ na terenu, poći na EP u Portugal 2004. Prekrasno iskustvo, potaknulo nas je da nastavimo pratiti naše sportaše – ističe ‘vođa’ navijačke skupine zapadnog dijela Istre.
- Štošta smo doživljavali na brojnim putovanjima, ali ni najmanju neugodnost, dapače. Hrvatska obilježja su nam svugdje ‘otvarala’ vrata dobrodošlice. Svojim ponašanjem ni u jednom trenutku nismo narušili norme uljudnog ponašanja što je prepoznato gdje god smo došli. Ne sjećam se da nam je netko odbio bilo kakvu pomoć koju bi zatražili, a zauzvrat je bilo dovoljno s tim se ljudima fotografirati ili im darovati nešto od hrvatskih znakovlja.
Prošli su on i prijatelji Portugal, Austriju, Poljsku, Ukrajinu, Italiju, Makedoniju, Njemačku, Francusku, neke zemlje više puta, te Brazil da bi svjedočili nastupu hrvatskim nogometaša na SP. Isto tako pratili su i rukometaše, vaterpoliste, tenisače ...
Štedimo u ‘škrabicu’
Dobri duh navijačke skupine Anton Ukaj jedan je od najvatrenijih ultrasa novigradskog drugoligaša. Iako imaju prijatelja među albanskim navijačima s kojima su se nedavno susreli i navijali za Hrvatsku, Ukaj im je ‘veza’ za rješavanje svega oko odlaska na susret Kosova i Hrvatske, u Skadar. Dakako da i taj nastup Vatrenih neće proći bez odanih Istrana. Što je njima 600-700 i više kilometra provesti na putu, kada su u pitanju reprezentacija Hrvatska i njeni sportaši.
– To će biti zabava, u odnosu na neka druga putovanja kada smo znali preko 1600 km u ‘cugu’ odvoziti samo da bi se stiglo na neku od utakmica. Išlo se bez karata, ali uvijek bi došli do njih, jer smo znali ‘osvojiti’ ljude uz poslovični ‘šarm’ koji čine naša znakovlja bez kojih smo samo dok spavamo. Uz poslovne i obiteljske obveze ‘crvenim’ su podcrtani odlasci na te manifestacije. Zna se dogoditi da netko izostane, ali to je znak da je u pitanju viša ‘sila’. Za to se kroz godinu puni ‘škrabica’ za putovanja. Sve odricanje je vrijedno onih užitaka, poznanstava i prijateljstava gdje god smo bili. Tako mi u Bordeauxu jedan mladi Španjolac za majicu Hrvatske uzvratio originalnim dresom Xavija – otkriva nam Goran Paurević.
Pjevamo sa suparnicima
Bilježimo kazivanje dugogodišnjeg igrača i kapetana Umaga i Novigrada Elvisa Beletića u mladim danima član ligaša s Kantride, te u mladim vrstama Hrvatske.
– Kad to najmanje očekujete, a itekako vam treba u inozemstvu pojavi se netko iz Hrvatske. To vam dovoljno govori što znači već prepoznatljiva obilježja Hrvatske. Pitate kako doći do stadiona ili dvorane i onda vam taj netko odgovori na hrvatskom. Raduje nas da se s nama druže navijači suparničkih reprezentacija. Navijamo zajedno, pjevamo što znači da se može biti navijač u pravom smislu riječi, a ne krnjiti ugled zemlje i hrvatskih sportaša – kazuje Elvis Beletić.