Lipanjska akcija "vatrenih" proteći će bez tradicionalne torte za novopečenog europskog prvaka. Tek drugi put u proteklih 13 godina. Ta, nesretna brojka u sudbinu se umiješala i kod još jednog "crnog" podatka. Naime, Hrvatska ove sezone nije imala niti jednog predstavnika u osvajačima Lige prvaka, Europske lige ili Konferencijske lige, a takve su se scene posljednji put odvijale prije 13 godina. Chelseaju je tada pripao "klempavi" trofej, Atlético Madrid zadovoljio se titulom u drugom europskom ešalonu - također bez potpisa hrvatskih igrača - dok onog trećeg europskog natjecanja, tih godina, nije niti bilo.

Ako kriterije, ipak, suzimo na osvajanje nacionalna prvenstava, aktualni članovi naše reprezentacije u svježe završenoj sezoni okitili su se s ukupno pet osvojenih naslova. Ivica Ivušić osvojio je Cipar s Pafosom, Josip Stanišić s 25 godina u vitrinu je pospremio već petu Bundesligu, opet s Bayernom, Ivan Perišić režirao je dramatičan preokret sa PSV-om, Franjo Ivanović pokorio je Belgiju s Royale Unionom nakon 90 godina klupske pauze bez naslova prvaka, a Toni Fruk s Rijekom je prvi projurio kroz cilj u fotofinišu spektakularne utrke na hrvatskim travnjacima.

Ivan Perišić na proslavi naslova s PSV-om

ROBIN VAN LONKHUIJSEN Afp

2021. čak 13 prvaka

Dok Luka Modrić u petak na Gibraltaru otvara svoj jubilarni, deseti kvalifikacijski ciklus s nacionalnom vrstom, njegovu smo eru uzeli kao uzorak za komparativno istraživanje. S obzirom na to da su reprezentacije redovno u akciji nakon klupskih sezona, usporedili smo završetke prethodnih 20 sezona i izbrojali s koliko su novopečenih šampiona "vatreni" kretali u lipanjske cikluse. Brojke variraju od one najmanje iz 2015. - kada su status prvaka u lipnju imala trojica: Vida, Rakitić i Pjaca - do one najveće iz 2021. - kada je svaki drugi reprezentativac bio prvak. Njih 13 na tada nadolazeću europsku smotru krenulo je s pobjedničkim okusom nakon naslova u prvenstvu, a to su tada bili: Livaković, Vrsaljko, Lovren, Vida, Gvardiol, Juranović, D. Bradarić, Barišić, Brozović, Ivanušec, Oršić, Petković i Perišić.

Stanišić je, ujedno, u ovoj sezoni ostao jedini hrvatski ambasador među prvacima u peta najjačih liga, dok smo prošle godine, uz njega, imali još Modrića (Real Madrid), Gvardiola i Kovačića (obojica u Manchester Cityju). Te su adrese, jasno, konačna odredišta na koja ciljaju nogometaši, a na njima su se kao prvaci u proteklih 13 godina, osim navedenih, izmjenjivali još Subašić s Monacom, Vrsaljko s Atléticom, Lovren s Liverpoolom, Mandžukić s Bayernom i Juventusom, Perišić s Borussijom D., Bayernom i Interom, Brozović s Interom itd., Pjaca s Juventusom, Rebić s Milanom itd.

Najviša stepenica

Tekuće je stanje, doduše, i posljedica postupne smjene generacije u reprezentaciji, pa su Modrić i Perišić, zapravo, ostali jedini predstavnici te, originalne šampionske družine, koja će iduće godine na Mundijalu, prema svemu sudeći, otplesati zadnji tango u kockastom dresu. U savršenom scenariju, iz tog bi plesa izašli okićeni novom, trećom medaljom u nizu na svjetskim smotrama, ali u budućnosti, pak, nova bi odličja trebali kovati predstavnici nove generacije.

Gvardiol je, primjerice, u Cityju već na toj, finalnoj i najvišoj stepenici, a za kovanje nove povijesti "vatrenih" i čarobnih ljeta na natjecanjima, njegovi će suigrači morati dosegnuti najviše razine u ligama "petice". Kandidata, pritom, ima. Oba Sučića već grabe prema takvim destinacijama, Šutalo bi već u nadolazećem prijelaznom roku mogao zamijeniti Ajax prestižnijom adresom, Vušković će vjerojatno još jednu sezonu na posudbi čekati promociju u Premier ligi, Baturina i Fruk odbrojavaju do transfera iz SHNL-a, a tržištu će primamljiv biti i Ivanović već nakon prve sezone u Belgiji. Hrvatska će se u idućih godinu dana polako opraštati od svojih najzaslužnijih šampiona, a audicija za njihove nasljednike odavno je otvorena...