Hrvatski nogometni reprezentativci u prošlom su tjednu odigrali dvije kvalifikacijske utakmice za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Rusiji, i to na prilično udaljenim odredištima. Kosovo im je u četvrtak bilo domaćin u albanskom gradu Skadru, dok je jučerašnji susret odigran na samom sjeveru Europe, u finskom gradu Tampereu.
Pritom su Vatreni zabilježili i značajnu kilometražu u zrakoplovima, prvo na putu od gradova u kojima igraju do okupljanja u Zagrebu, potom do Albanije, pa do Finske i natrag u svoja odredišta kako bi se mogli staviti na raspolaganje svojim klubovima.
Rekorderi iz Madrida
Najveći put morali su prevaliti naši reprezentativci koji igraju u Španjolskoj. Mateo Kovačić i Šime Vrsaljko, članovi Reala i Atletica, morali su iz Madrida, preko Skadra i Tamperea, pa opet do Madrida prevaliti čak 7185 kilometara, dok je tek malo bolje prošao napadač Sportinga iz Gijona Duje Čop, koji je na svom putovanju prošao 6582 km. Ukupno su Čačićevi izabranici u tjedan dana zajedno preletjeli 106.429 kilometara...
Najviše je igrača koje je za ovu akciju odabrao izbornik Ante Čačić prošlo između 5000 i 5200 km, u tu kategoriju spadaju vratar Lazija Ivan Vargić, Napolijevi članovi Marko Rog i Ivan Strinić, Milan Badelj i Nikola Kalinić iz Fiorentine, Marcelo Brozović i Ivan Perišić iz Intera, Bayerov branič Tin Jedvaj te Hoffenheimov napadač Andrej Kramarić. Tek nešto više morali su proputovati Vedran Ćorluka (Moskva), Mario Mandžukić (Torino) i Danijel Subašić (Monaco).
Najmanje su pak kilometara na ovim putovanjima zabilježili hrvatski reprezentativci iz domaćih klubova. Tako su dinamovci Domagoj Antolić i Josip Pivarić prošli najmanje od svih, 4570 km, a malo više od njih morali su proći Hajdukov vratar Lovre Kalinić i Rijekin stoper Matej Mitrović.
No, kilometraža Vatrenih zapravo je zanemariva u odnosu na udaljenosti koje su morali proći reprezentativci Turske, koje je samo od Konyje do Reykjavika čekalo putovanje dugo 4577 km, a najdulji je put čekao napadača nizozemskog Twentea, Enesa Ünala, koji je na relaciji Twente - Konya - Reykjavik - Twente prošao 9262 km. Što se tiče igrača koji igraju u europskim klubovima, vjerojatni rekorder ovih kvalifikacija je napadač Deportiva iz La Corune i reprezentacije Rumunjske Florin Andone. On je od La Corune, lučkoga grada na samom zapadu Španjolske, morao do Jerevana na utakmicu s Armenijom, a potom i do Astane, gdje Rumunji u utorak gostuju kod Kazahstana. Andone će na putu provesti čak 14.908 km.
Koliko tako velika kilometraža koju prolaze nogometni reprezentativci ovih dana utječe na njihovu spremnost i partije koje pružaju na travnjaku? Obični čovjek nakon malo duljeg putovanja zrakoplovom osjeća određeni umor, a kako se osjećaju profesionalci koji u par dana proputuju gotovo cijelu Europu? Odgovor na to pitanje potražili smo kod hrvatskog nogometnog trenera Rajka Magića, koji je jedno vrijeme svoje karijere proveo u Kini, a tamo su udaljenosti između gradova prilično velike. U dvije godine provedene u kineskom nogometu imao je ukupno 165 letova.
- Moje je mišljenje da je to jako subjektivna stvar i ovisi o navikama sportskog života kakve imaju pojedini igrači. Jer, igrač uvijek može naći način i vrijeme da se odmori i da pametno iskoristi vrijeme između dvije utakmice unutar četiri dana. E sad, najviše o karakteru pojedine osobe ovisi hoće li se oni doista i odmarati, a mi kao treneri možemo ih i moramo uputiti kako da se što brže i što lakše regeneriraju. Odmor igrača u sobama je jako relativna stvar, o svakom pojedinom igraču ovisi hoće li igrati PlayStation, sjediti za računalom, ili će zaista leći, ispružiti noge i odmoriti se - rekao je Rajko Magić.
Što se tiče hrvatskih igrača, smatra da tu nije bilo nikakvih problema jer su svi oni vrhunski profesionalci.
- Imam puno povjerenje u stručni stožer naše reprezentacije, sve je organizirano na visokoj razini, sve je napravljeno maksimalno stručno. Reprezentativci su bili svjesni da igraju u četvrtak i nedjelju, i vjerujem da su se ponašali na ispravan način i da se daleko putovanje nije odrazilo na njihovu spremnost. Većina ih igra u velikim klubovima, po 60 utakmica godišnje, i za njih to nije nešto novo. Uz to, igrači često koriste reprezentativna okupljanja i kao psihički odmor, jer izlaze iz svakodnevnog okruženja, sreću se sa starim kolegama i prijateljima, i to na njih pozitivno utječe - zaključio je Magić.