Najvažnija vijest sa gostovanja u Rusiji je rezultatski epilog. Kao i prije 15 godina u Moskvi, na startu (Bilićevih) kvalifikacija za EP 2008, Hrvatska je na terenu konkurenta za prvo mjesto u grupi osvojila važan bod, bez pogodaka. Uz tu činjenicu ide i uvjerljiv dojam da je i ovako još nedefinirana i nekompletna reprezentacija bitno kvalitetnija od Rusije. U kontekstu nastavka kvalifikacija to su važni pokazatelji u korist samopouzdanja Vatrenih.
Oni su u Moskvi odradili vrlo solidan nastup na planu trke, koncentracije, kompaktnosti, te im je gard bio na razini statusa bolje i favoriziranije momčadi. Ono što je nedostajalo Hrvatskoj to je bila konkretnost u završnoj trećini, gdje su teško stvarali višak te iskazali manjak kreativne ideje probijanja zgusnutog ruskog bloka.
Upravo ta činjenica, da je Karpin prioritetno vodio računa da zatvori prilaze svom golu, te se nada nekom uspješnijem kontriranju suparnika, potvrđuje navedene teze o kvalitativnim razinama između dvije selekcije.
Hrvatska je bila nekompletna (Modrić...), ozlijedio se i Gvardiol na zagrijavanju, a k tome imala je više igrača koji su bez dovoljne spremnosti zbog tereta prijelaznog roka i posljedičnih statusa u klubu. To je svakako ograničilo moć Vatrenih, koji su u formaciji 442, sa rombom (Brozović- Kovačić- Pašalić-Vlašić) ovaj put djelovali bolje nego inače. Treba međutim analizirati koliko je tome pridonio taktički stav Rusije, sa prioritetno niskim defenzivnim blokom, što je davalo dosta prostora za kombinatoriku i visok posjed (60-40%) Hrvatske.
No, sa dva "ne-napadača" u špici, Perišićem i Kramarićem, te sa mnoštvom centaršuta sa bokova, Dalićeva je momčad u završnici bila jalova, bez konkretnosti. Ona je dolazila do 20-tak metara od gola Rusije ali onda je iskazala limite u završnici. Sugerira to i podatak da su naši igrači šutirali čak 15 puta prema golu domaćina (Rusi 8), ali je samo 2 udarca išlo u okvir gola (Rusi 3)...
Već od susreta sa Slovačkom bilo bi logično da Dalić preuzme malo više rizika u ofenzivnom smislu, prije svega u izboru igrača.
Doduše, treba vidjeti u kakvom će energetskom stanju biti igrači za dva dana. Početak je sezone, dosta je njih koji vidljivo nisu u idealnoj fizičkoj spremi (Vlašić, Ćaleta-Car) ili formi (Perišić), ozlijedio se Gvardiol, izašao je i Ćaleta-Car zbog tegoba sa grčevima...
Za početak "jesenskog" turnusa dojam je pozitivan, tim prije što je osnažen bodom i novim momentom, bez primljenog pogotka.
Naposljetku vrijedi istaknuti da je Dalić prilično iznenadio uvrštenjem Sose u prvu postavu. Ne zato što bi bila sporna tehnička kvaliteta, a koja je solidnošću potvrđena u Moskvi, nego iz razloga što je to ipak ubrzano preskakanje hijerarhije i ne baš poticajno kao poruka o poželjnim koliko i logičnim pristupima reprezentativnim zbiljama.