Hrvatska i Francuska fantastični su rekorderi eliminacijskog nadmetanja na dvije utakmice. Takvu srazovi rijetki su u reprezentativnom nogometu, pritom Vatreni nikad nisu poraženi, a Francuzi nisu izbačeni u igri kup-sustavom od 1968. godine kad ih je matirala tadašnja Jugoslavija. No, bilo je to doba u kojem su se Tricolori nalazi u krizi i nisu pripadali svjetskom vrhu, o čemu govori i podatak da ih od 1966. do 1978. nije bilo na svjetskim prvenstvima.
Vatreni i Galski pijetlovi prvi će se put međusobno sastati u takvoj vrsti okršaja, pa kome će kruna pasti s glave, a tko će nastaviti niz? Hrvatska je dosad bila uvjerljivija u tom načinu borbe, ali hoće li to pomoći?
Točno je da se u kvalifikacijama za velika natjecanja i u skupini Lige nacija također igra doma i vani s rivalima, no jedno je kad se radi o skupljanju bodova u skupini, dakle o ligaškom sustavu, a drugo su dvije utakmice u par dana, nokaut varijanta, kup-sustav, pa tko preživi. Takve dvoboje Hrvatska je imala jedino u play-off bitkama za svjetska i europska prvenstva. Redom je bacala na koljena dvaput Ukrajinu, Sloveniju, Tursku i Island. Francuzi su u isto doba samo dvaput igrali doigravanje, u oba slučaja bilo je dramatično, gotovo ludo.
Za SP 2010. prošli su Republiku Irsku čuvenim golom Williama Gallasa nakon što je Thierry Henry igrao rukom. Tada nije bilo VAR-a. Za SP 2014. bili su bolji od Ukrajine i to velikim preokretnom 3:0 jer u gostima su prije toga poraženi 2:0. Ranije nisu igrali na dvije utakmice u službenom ogledima sve od Kupa nacija 1968. godine kad su se u četvrtfinalu sastali s Jugoslavijom. Na stadionu Velodrome u Marseilleu bilo je 1:1, a u Beogradu 5:1 za Jugoslaviju. Od hrvatskih igrača u prvoj postavi igrali su Rudi Belin i Mladen Ramljak.
Iako je kasnijom intervencijom Uefe tadašnji Kup nacija proglašen retroaktivno Europskim prvenstvom, to zapravo po formatu nije bio nego se radilo o natjecanju poput današnje Lige nacija. Igralo se po skupinama, potom četvrtfinale i završnica četvorice. Razlika je što je tada UEFA imala, recimo, konkretno u tom ciklusu, sveukupno 31 državu članicu, a sada ih ima 55, od toga 16 najboljih igra za Final Four, dok su se u Kupu nacija natjecali svi ravnopravno. Netko će na Stade de Franceu u nedjelju pisati minus, mi prvi put ili Francuzi premijerno nakon 24. travnja 1968. Dakle, 57 godina.
Od pet ranijih pokušaja Hrvatska je bila uvjerljiva s Grčkom za SP u Rusiji, kad je u studenom 2017. u Zagrebu dobila 4:1, a u Pireju odigrala 0:0, a još uvijek ima u ekipi trojicu strijelaca: Luku Modrića, Ivana Perišića i Andreja Kramarića te 2011. za Euro 2012. kad je u Istanbulu matirala Tursku 3:0, da bi kod kuće odigrala 0:0.
No, osim toga bilo je čupavo. Za SP 1998. pobjeda doma s Ukrajinom 2:0, težak početak u Kijevu i ipak prolaz nakon 1:1, pogodak Alena Bokšića, za Euro 2004. remi u Zagrebu sa Slovenijom 1:1 i pobjeda vani s igračem manje 1:0 čuvenim golom Dade Prše. Za SP 2014. s Islandom ne bi se po rezultatu kazalo da je bilo šarf (0:0, 2:0), ali u drugom susretu Hrvatska je pred kraj poluvremena ostala s čovjekom manje zbog isključenja Marija Mandžukića. Vodila je 1:0, pa zabila i drugi.
Komentari (0)
Komentiraj