VATRENI VEĆ U PONEDJELJAK IGRAJU NOVU UTAKMICU, I TO PROTIV EKIPE S KOJOM SE DOSAD NISU SASTALI Oni su fanatici, ali u ligi se uglavnom samo trči

Vatreni će nakon Engleske igrati prijateljski ogled s Jordanom, koji je trenutačno 110. na FIFA tablici. Tu državu smo, kad je nogomet u pitanju, najviše zapamtili, jer se jordanski princ Ali Bin Al Hussein dva puta kandidirao za predsjednika FIFA-e, niti jednom nije prošao...

Kakav je nogomet u Jordanu? O tome smo popričali s Bojanom Vručinom (33), bivšim reprezentativcem Hrvatske U-21 reprezentacije i čovjekom koji je za Slaven Belupo odigrao 200 utakmica, 150 u HNL-u, 26 u Europi i 24 u Kupu. Bojan je od kolovoza 2017. do ožujka ove godine igrao u Jordanu, u klubu koji se zove Shabab Al Ordon.

- Jordanci su nogometni fanatici, ali samo dva kluba imaju prave navijače. Liga ima 12 klubova, ali svakako je zanimljivo da svi igraju na samo tri stadiona! Do Svjetskog prvenstva za žene U-19 reprezentacija igralo se na dva, ali sad je otvoren taj novi blizu sirijske granice gdje uglavnom igra Al Hussein. Ali zapravo nema domaćeg i gostujućeg terena. Klub u kojem sam ja igrao nije imao navijača, imaju ih Al Faisaly, to je najbogatiji klub, Al Wihdat, oni su narodni klub, iz najsiromašnijeg dijela Ammana, oni imaju najviše navijača - priča nam Vručina.

Veli da je jako teško strancu napraviti transfer u Jordan.

- Jordanski klubovi baš ne preferiraju strance. U klubovima ih obično ima jedan ili dva. A ti stranci su uglavnom muslimanske vjeroispovijesti, Sirijci, Iračani... Kad sam ja bio u Jordanu, tamo je bio i naš trener Dragan Talajić. A u svojem klubu sam igrao sa sinom od bivšeg izbornika Jordana.

Žene počele dolaziti

Pitali smo ga kakva je kvaliteta jordanskog nogometa?

- Dosta slaba... Uglavnom se samo trči. Nema baš taktike, nema ničega... Kad ste stranac, to vam je tek za na kratko otići igrati, uzeti neki novac, ali iz Jordana je puno lakše otići u Katar, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate. Zato sam ja i otišao u Jordan, ali mi se rodio sin, pa nisam nastavio na tim nogometnim lokacijama. Nisam više imao ambicija.

Ulaže li država u nogomet, kako su plaćeni igrači?

- Pa, domaći igrači su bili plaćeni između 2 i 3 tisuće američkih dolara mjesečno, stranci su bili plaćeni duplo više. Tu mislim da “njihove” strance. Mi koji smo dolazili iz Europe imali smo dosta dobre ugovore. Nije mi izgledalo da previše ulažu u nogomet. Ali došlo je do promjene, jer su žene polako počele dolaziti na stadione. Inače, trenira se na umjetnoj travi, na ta tri stadiona. Jordan je mala država, sve je blizu, tako da nema problema, putovanja su kratka.

Malo smo popričali i o životu u Jordanu, kako mu je bilo tih mjeseci dok je igrao za Shabab Al Ordon?

- Amman je odličan grad za život. Posve moderan grad, s puno europskih restorana, zaista je super. Međutim, dalje od Ammana je jad i bijeda. Recimo, sjećam se kad smo igrali jednu kup-utakmicu, u pustinji udaljenoj dva sata od Ammana. Na cesti nije bilo asfalta. Kad smo došli, na igralištu uopće nije bilo trave.

Kako će, pak, izgledati jordanska reprezentacija, vidjet ćemo na Rujevici.