Ivan Perišić protiv Walesa silno je želio gol. Nikad se nije zamarao statistikom, pa vjerujemo kako to nije bilo zato što bi preskočio Marija Mandžukića (33 pogotka) i postao drugi najbolji strijelac Vatrenih svih vremena, iza Davora Šukera s 45. Htio je donijeti Hrvatskoj pobjedu na Poljudu, koje na kraju nije bilo. Loša reakcija kod gola za 1:1 sve je uzela.
U Bursi igra već 125. utakmicu za reprezentaciju. Idealan je trenutak da uradi što nije u subotu i tako se obračuna i s jednom mrljom iz prošlosti - porazom u Eskisehiru 2017. godine. Tamo su Vatreni pali s 0:1 nakon što nisu iskoristili šanse, a upravo je Perišić zapucao najbolju. Nadovezao se posrtaj s Finskom, što je dovelo do smjene Ante Čačića i imenovanja Zlatka Dalića.
Njegove brojke su izvrsne. Uoči Eura 2024. ili na samom završnom turniru mogao bi nadmašiti i Darija Srnu, koji je došao do 134 nastupa i pozicioniran je u povijesnim knjigama na drugom mjestu, odmah do Luke Modrića (162).
Iako je ranije znao biti osporavan, i premda u hrvatskoj javnosti nije imao status kao nekad Boban, Šuker, Prosinečki. Bokšić... ili iz njegove ekipe Modrić, Mandžukić i Rakitić, kad zaklopi knjigu karijere bit će očito da se radi o jednom od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena. Nećemo se ovdje baviti slaganjem ljestvice gdje mu je točno mjesto, je li to među 10 ili 15, no definitivno pripada elitnom krugu.
Debitirao kod Bilića
Još prije tri godine, kad su Sportske novosti provele opsežan izbor najboljih hrvatskih igrača u povijesti, nitko ga od stručnjaka i novinara nije spomenuo, međutim, vjerujemo da će u nekim budućim anketama biti drugačije. Profili poput Perišića ponekad trebaju završiti opus da bi svi shvatili koliko su bitni i veliki bili...
Doajena hrvatskog novinarstva Zdravka Reića, koji pamti utakmice Hajduka iz pedesetih i Bajde Vukasa, pitali smo u Splitu dan prije Walesa tko je bio bolji igrač - Ivica Šurjak ili Ivan Perišić? Odgovorio je u sekundi:
- Perišić! To što on igra i kako igra, to Šurjak nije mogao. Zapravo, možda je i mogao, ali nije igrao.
Komparacija se nametala jer obojica su “bile krvi”, lijeva krila u najboljim etapama karijere, a i s defenzivnijim rolama u nekim razdobljima. Dokapetanu Vatrenih, čija je vrpca kad nema Luke Modrića, 26. ožujka je točno bila 12. obljetnica debija. Tadašnji izbornik Slaven Bilić prvi mu je dao šansu, 26. ožujka 2011. u Tbilisiju s Gruzijom, u utakmici koju ne pamti po dobrom jer Hrvatska je poražena 0:1. Radilo se o kvalifikacijama za Euro 2012. godine, što mu je bilo prvo veliko natjecanje.
U Kataru je pogotkom Japanu stigao do deset golova za Vatrene na svjetskim i europskim prvenstvima. Nadmašio je dotadašnjeg rekordera Davora Šukera (9), iako je točno da je Perišić igrao više utakmica. Sa šest golova na mundijalima poravnao se sa Šukerom. Vjerojatno je silan obrambeni i trkački posao koji je odradio za momčad utjecao da nije zabio i više, kao što je bilo ranije kad je na SP-u u Rusiji dao tri gola, u Brazilu dva, te na Eurima 2016. i 2021. po dva.
HNS u centru Zagreba ima informativno-multimedijski centar. To je daleko premalo zdanje za veličinu i slavu hrvatske reprezentacije, koja u središtu glavnoga grada zaslužuje muzej na nekoliko katova. Kao što je, primjerice, sportski muzej kraj stadiona Khalifa u Dohi, na kojem smo osvojili broncu. U njemu samo jedan hrvatski sportaš ima svoj posebni kutak, to je rukometni virtuoz Ivano Balić. U kući ponosa i slave hrvatskog nogometa Perišić bi, poput drugih velikana, trebao dobiti sobu u kojoj bi se moglo proći kroz njegovu karijeru. Srna je igrao za Vatrene od 2002. do 2016. godine. Bude li sve po planu i ne zadese li Perišića ozljede, u manje vremena imat će veću brojku reprezentativnih nastupa...
Bio je najbolji hrvatski igrač na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014. godine, najbolji u zbroju kvalifikacija i završnice Eura 2016. godine, te i nakon toga jedan od najvažnijih i najzaslužnijih. U Rusiji je proglašen igračem susreta u najvećoj pobjedi svih vremena s Engleskom u polufinalu, gdje ja zabio i asistirao Mariju Mandžukiću, u Kataru je vrlo vrijedan bio taj sjajan šut glavom protiv Japana. Iako je u mlađim danima najviše volio igrati playmakera, “desetku”, prvu veću afirmaciju dobio je kao napadač u Clubu Bruggeu postavši top strijelac belgijske lige, a u reprezentaciji se etablirao na lijevom krilu. U klubu, početno Interu pa Tottenhamu, već neko vrijeme odrađuje posao na mjestu lijevog bočnog. Daleko defenzivniju ulogu. Za Vatrene je s Marokom bio i klasični branič...
Ugovor do 2024.
U Spurse ga je doveo Antonio Conte, koji je prekjučer dobio otkaz. Perišić ima ugovor s londonskim klubom do ljeta 2024. Kako ima odlične gene, fizičke predispozicije i trenira predano, iako su mu 34 godine, mogao bi još potrajati. Ne samo dvije-tri sezone, nego duže. Premda u Tottenhamu vjerojatno nitko nije zadovoljan s onime što su prikazali, Ivan itekako ima još što reći... Conte ga je doveo najviše zato što ima pobjednički mentalitet, ali na kraju se trener požalio da toj momčadi sebičnjaka to nije uspio usaditi. Nekoliko igrača nije dovoljno...
Teško je reći koliko je realan dolazak u Hajduk za par mjeseci, koji je napustio kao maloljetnik, ali fanovi imaju pravo sanjati. U riznici ima Ligu prvaka, dvije Bundeslige, Serie A, tri Njemačka kupa, Kup Italije... Za Hajduk bi mogao biti osnaženje koje bi donijelo presudan uteg na vagi da vrati hrvatsku titulu podno Marjana. Ključna karika.
Što će odlučiti? Ostati u Tottenhamu do kraja ugovora, što sada malo tko najavljuje, ili otići? Na putu transfera iz bajke Bijelima bi mogla stajati i – Španjolska! To je jedina liga Petice u kojoj se nije okušao, a svojedobno je kazao da želi igrati u svih pet. Kakvu posjeduje moć i tehniku, u La Ligi bi se lakoćom snašao. Neće ga zvati Real niti Barcelona, ali u svakom drugom klubu bi igrao naslovu rolu.