Dok smo ga gledali kako s klupe napeto prati dinamiku na terenu, činilo nam se da bi Ivan Perišić najradije uletio na teren i srušio svijet, samo da to može. Ne znajući u kojem je stanju njegovo koljeno, odnosno kakav je tijek rehabilitacijskog procesa, bilo je logično razmišljati kako je prava šteta što tako veliki igrač ne može igrati. Ne samo ovu utakmicu polufinala Kupa, nego i one koje slijede, poglavito i na Euru u Njemačkoj...
Kad se krenuo zagrijavati, opet je djelovalo kako je to samo izbacivanje tenzija. No, Ivan Perišić nikad ne bi postao veliki igrač svjetskog kalibra da u njemu nema strasti i energije za “izvoz”.
Zajednička sudbina
Na taj je način iz teške pozicije tinejdžera u dalekom svijetu profesionalnog nogometa, s iznimnom konkurencijom francuske, belgijske ili njemačke lige, prerastao kroz vrijeme u igrača koji je imao status ključnog u najvećim klubovima i u velikoj reprezentaciji kakva je Hrvatska...
Kad stvari gledate iz neutralnog kuta, od ulaska Ivana Perišića na teren, najviše od svega smo pratili i sa zebnjom gledali svaki njegov sprint, okret, skok, duel. Jer u pitanju je ne samo super važan igrač za Hrvatsku, još važniji za Hajduk, nego i sportaš koji je kulturi rada i održavanja tijela posvetio maksimalnu pažnju u karijeri. S 35 godina nije se lako vraćati iz jako teške ozljede kakva je ruptura prednjeg križnog ligamenta s posljedicama na ostale ligamente i meniskuse u koljenu. Perišić je predriblao sve prognoze i očekivanja, te je zaigrao 17 (plus 6 nadoknade) minuta punog srca nakon što je prošlo 197 dana od njegove ozljede. Nakon 6 i pol mjeseci, iako su preporuke liječnika u ovakvim situacijama 7-8 mjeseci kao minimum.
Perišić je “radio sve” što se smatra rizičnim. Išao je u dribling, sprint, rotacije, i samo jednom se očitovala naglašena briga za koljeno. Ristovski je uzeo loptu i krenuo naprijed, a Perišić nije naglom promjenom pravca potrčao za suparnikom. Učinio je to s blagim lukom u trku, s čime je odao da ga još podsvjesno drži proces povratka s pripadajućom brigom. Njegov nastup, međutim, je iznimno važan trenutak domaće nogometne sezone kako za njega, tako i za Hajduk i reprezentaciju...
U danu Perišićeva povratka, kao po nekoj sudbinskoj liniji, prvi su puta zaigrali nakon sličnih teških ozljeda Mislav Oršić i Marko Rog. Ta dva igrača su stradali unutar nekoliko dana srpnja prošlog srpnja te su se, eto, vratili u igru nakon osam i pol mjeseci. Oršić je za svoj Trabzonspor odigrao prvu minutu (sučeva nadoknada), kao što je Rog povratak na teren u dresu Dinama obilježio posljednjom minutom sučeve nadoknade na Poljudu.
Marko Rog, koji je tri godine mlađi od Oršića, konkurira imenjaku Pjacu po pitanju pehova. Naime, Rogu su križni ligamenti stradali u tri navrata, i vraćao se u Italiji igri nakon 170, pa 244 te ovaj put nakon 255 dana. Svi ti igrači imaju jednu zajedničku sudbinu, a to je da im se teška ozljeda dogodila u trenucima velikih iskoraka u karijeri. Pjaci i Rogu u dva odnosno tri navrata...
Upravo je Marko Pjaca, i njegov uspješni comeback u dresu Rijeke te posljedično u reprezentaciju Hrvatske, velika motivacijska priča spomenutim kolegama. Treba vjerovati u puni povratak, raditi na tome i ne posustajati.
Nogometašima je najgora stvar kada su zbog ozljeda duže vrijeme izvan igre. I još im teže pada kada se nakon duže oporavka dogodi nova ozljeda. U tom smislu Rog i Pjaca prošli su prave kalvarije, ali svojim gardom oba Marka, koji su i vršnjaci, pokazuju da se muke mogu nadvladati.
Vrsaljkov primjer
Trebalo bi to biti i poruka rasterećenja Perišiću i Oršiću, dok ne svladaju razumljivu početnu zebnju, koja može biti i podsvjesni limitator u povratku formi. S takvim gardom treba ići u brži oporavak i Lovre Kalinić, koji je nakon duge pauze zbog operacije križnog ligamenta, prvo duže bio na klupi, a sada kada je zaigrao ozlijedio je lakat na utakmici s Dinamom.
Ono što je ipak najvažnija preporuka igračima koji imaju teže oporavke zbog ovakvih ozljeda, to je da budu strpljivi i da ne forsiraju vrijeme. Pritom nam u slučaju Ivana Lučića, koji je trebao ići na operaciju meniskusa, dodatno u sjećanje dolazi sudbina Šime Vrsaljka. Koji nije odradio kako treba oporavak od ozljede stražnjeg (koji je manje teška ozljeda od prednjeg) ligamenta i nije se na vrijeme podvrgnuo operativnom zahvatu. Vrsaljko je motiviran ogromnom željom da bude dio fantastične priče u Rusiji 2018. forsirao koljeno. Uspio je odigrati veliku ulogu u osvajanju srebra, ali nakon toga slijedilo je niz ogromnih problema s koljenom, operacije, dugi oporavci. Izmrcvarenog koljena i posljedičnih problema s mišićima, srebrni Vrsaljko je morao zaključiti karijeru s 30 godina!
Zato u danu radosti povratka nogometu Perišića, Oršića i Roga treba njihovo okruženje biti jako oprezno i ako treba, lagano kočiti njihovu veliku želju za igrom, dok nisu potpuno fit. Bolje koji tjedan kasniti nego jedan dan uraniti...