Nakon dva poraza u rujnu začinjena s osam primljenih golova, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić morao se sjetiti upozorenja Béle Guttmanna prema kojem treća godina na klupi obično biva fatalna za trenera.
Protiv ograničenog vijeka trajanja veliki mađarski trener borio se tako što je život shvatio kao veliku, neprekidnu turneju. Bježeći od otkaza nomadski je obilazio svijet, skakao s posla na posao i usput potpisivao sve bogatije ugovore potežući sve unosnije bonuse.
Odlučan da odradi i SP
Treća godina na klupi po inerciji donosi opuštanje i neku vrstu stihije. Igrači su dotad upoznali sve trenerove motivacijske trikove, grupa nije gladna uspjeha kao na početku, a suparnici su u međuvremenu 'provalili' njegovu strategiju i naučili koristiti slabosti u igri njegove momčadi. Sve nabrojeno lako se dalo uočiti u porazu "vatrenih" u Portu (1-4) na startu Lige nacija. Zlatko Dalić je tada izgledao kao nijemi svjedok tragedije koja se valja na horizontu, šef koji gubi kontrolu nad svlačionicom. Samo tridesetak dana poslije - zaokret. Izbornik se presvukao u Alexa Fergusona, odlučan u namjeri da traje za kormilom hrvatske reprezentacije do Svjetskog prvenstva u Kataru 2022. godine, debelo preko Guttmannove granice.
Da bi na klupi odgulio jednu ili čak dvije petoljetke, trener/izbornik ponekad mora biti okrutan makijavelist cijepljen protiv sentimentalnosti.
Decentan, odmjeren i relativno blag u nastupu Dalić na prvu teško ulazi u kategoriju trenera koji bez pardona režu i odstranjuju igrače s kojima su do jučer kovali uspjehe, ali izbor momčadi i taktike u posljednje dvije utakmice otkrit će nam Dalića kao lidera sklonog riziku i neočekivanim rješenjima.
Brojke ne lažu, one ukazuju da je momčad iz finala Svjetskog prvenstva izbornik rastavio kao set Lego kockica. Od jedanaestorice nogometaša koji su u Moskvi u srpnju 2018. igrali s Francuzima, nedjeljnu utakmicu sa Švedskom na terenu su dočekala samo četvorica: pored kapetana Luke Modrića preživjeli su Dejan Lovren, Marcelo Brozović i Ivan Perišić.
Ne trebaju nam ovdje pretenciozne usporedbe, Alex Ferguson je superteškaš u ovom ringu, a Zlatko Dalić ipak nešto lakša kategorija, ali karizmatičnog škotskog menadžera ne spominjemo slučajno.
Zdravu ambiciju u Manchester Unitedu on je njegovao držeći oko sebe samo uski krug lojalista, dok su svi ostali, od Davida Beckhama do Roya Keanea, bili samo prolaznici kroz kultnu instituciju, koliko god se u nekom trenutku činili nezamjenjivima.
Ako je kroz posljednje dvije utakmice htio poslati poruku, Zlatko Dalić je rekao upravo to - nema nezamjenjivih. Osim, naravno, Luke Modrića.
Osvanuli su preko noći u momčadi Filip Uremović i Dario Melnjak iskoristivši ozljede Šime Vrsaljka i Borne Barišića, kao i činjenicu da je Tin Jedvaj start sezone dočekao u slabijoj formi. Neočekivano je zatim Duje Ćaleta-Car iz sastava izgurao Domagoja Vidu (82 nastupa za "vatrene").
Sanja dobiti Francuze
Premda se u najavama prepoznao kao prvotimac i zazivao suradnju u tandemu s Andrejom Kramarićem, s terena na klupu preselio je Bruno Petković. U nedjelju je Hrvatska istrčala u sastavu i rasporedu kakav Dalić nije prakticirao, ali odgovor igrača na terenu bio je pozitivan. Demonstrirao je to i "kilometarsat": protiv Portugala su hrvatski reprezentativci u zbroju pretrčali manje od sto kilometara, a mjesec poslije utakmicu završili sa 117 pretrčanih kilometara.
S dvije pobjede Dalić je vratio mir u kući, učvrstio mjesto u Fifinom top 10 klubu i raširio lepezu kandidata za dres, ali nije dovršio posao. Odmah nakon Švedske bez ustručavanja je najavio sljedeći zadatak - napokon jednom dobiti Francuze. Uskočivši u sedlo od prethodnika je naslijedio tu hipoteku koju nogometna reprezentacija dijeli s rukometnim "kaubojima".
Momčad je u nedjelju poslala signal da je spremna i za tu misiju...