Kad bi ovo bila najava rukometnog prvenstva, pisali bismo da je golman pola momčadi. U nogometu je taj postotak nešto niži, ali nitko nije bio svjetski prvak bez vrhunskog čuvara mreže. Ne onog koji je branio sve što je trebalo, nego mnogo više.
Da su vratar i strijelac ključne karike za velike rezultate, lako će zaključiti i tko ne gleda nogomet svaki dan. Najveći gubitnici u povijesti Mundijala, Brazilci iz 1982. godine, kojima u toj kategoriji uz bok može samo mađarska Laka konjica iz 1954., pali su uvelike zbog čuvara mreže, jer Waldir Peres djelovao je kao uljez koji se s krivotvorenim dokumentima “prošvercao” u avion s nacionalnom vrstom, ostavivši pravog golmana negdje “u kanalu”. A taj Brazil sa Zicom, Falcaom, Socratesom, Cerezon, Ederom bio je popularniji od najčuvenijih rock-bandova.
Vratarske legende
Manuel Neuer, Iker Casillas, Gianluigi Buffon, Marcos, Fabien Barthez, Claudio Taffarel, tako ide lista golmana osvajača World Cupa od Brazila 2014. u povijest. I ona ponešto govori zašto su baš njihove reprezentacije podignule pobjednički pehar. Oliver Kahn “sam” je doveo Njemačku 2002. do finala, legende su Dino Zoff, Sergio Goycoechea, Edwin van der Sar i toliki drugi.
Hrvatska je samo jednom imala veliki rezultat i tada je fantastičan doprinos potpisao upravo Dražen Ladić. Dovoljno je izvući iz povjesnica nekoliko činjenica: utakmica s Japanom u drugom kolu, odlučujuća za prolaz skupine.
Kao da je hobotnica
Ladić, gotovo čudesno, brani čiste šanse ofenzivcima s Dalekog istoka, pa tek kad se klizilo prema završnici Asanović daje pas, a Šuker gol za 1:0. Već da u toj utakmici nismo imali “specijalnu zaštitu među stativama”, lako je moguće da ne bi bilo ni drugog kruga, a kamoli bronce.
Njemačka je u četvrtfinalu u prvih pola sata, do isključenja Wörnsa zbog prekršaja na Šukeru, dominirala, Bierhoff i društvo stisnuli su Hrvatsku “čeličnim kliještima“, Ladić je “skidao” vratolomno, na kraju se taj Lyon 4. srpnja 1998. pamti po 3:0 za Hrvatsku.
U utakmici za treće mjesto, konačnih 2:1 došlo je nakon što Kluivert, Zenden i ostali iz Oranja nisu zabili “pola tuceta“ sjajnih prilika. Ladić se bacao nogama i rukama, kao da je hobotnica.
Međutim, od svih ostalih hrvatskih sudjelovanja na velikim natjecanjima jedino je Danijel Subašić, prvenstveno obranom kaznenog udarca Sergiju Ramosu u Bordeauxu 2016. gurnuo, Vatrene u pobjedu o kojoj se pričalo.
Na klupi u Brazilu
Nigerija je pred vratima, momčad je u Kalinjingradu, brojne su analize o jakim i upitnim stranama aktualne Dalićeve postave, kako najbolje odigrati obranu, što činiti u napadu, no jedno je sigurno: za domet koji bi bio na tragu Brončanih Subašić mora odigrati veliki turnir. Obraniti ne samo što se mora, nego i podosta više.
Nakon sezone u kojoj je imao i ozljeda, i serije izvrsnih, ali i poneki slabiji nastup, sad kaže da je zdrav, da ga mišić više ne muči, ugodno se osjeća u reprezentativnom okruženju, ovo mu je prvi put da će na gol na Svjetskom prvenstvu, iako je sjedio na klupi u Brazilu.
Od subote Subašić nam treba u ladićevskom izdanju. Da odigra turnir karijere. Možda to neće biti nužno u svakoj utakmici, ali u nekima sigurno hoće da bi se stiglo do pobjede. Čuvar mreže Monaca jedan je od najvažnijih Hrvata u Rusiji. Kad je golman u formi, a defenziva stabilna, jednostavnije je graditi i napad, iako je jasno da neće biti dovoljno da zabijaju Modrić, Rakitić ili dečki iz pozadinskih redova.
Može za pojedinu utakmicu, ali za prvenstvo i špice moraju proraditi. Barem jedna…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....