Slušaj, sada sam siguran da ćemo slaviti u Turskoj, ovo je bilo upozorenje da se trgnu, otelo se nekome u dugoj, nepreglednoj koloni koja je šutke tražili put od Poljuda do Rive i okrijepe, gutljaja kojim bi hrvatski navijač lakše progutao gorku velšku pilulu koju su im gosti servirali u času kada se sve činilo gotovim.
Ta rečenica, ispostavit će se, postala je lajtmotiv cijele večeri, u kojoj je pjesma utihnula pred borbenim pokličima velških navijača. Momaka koji su preklinjali samo jednu stvar...
Video: Tomislav Juranović
- Zašto, kvragu, baš ova noć mora biti jedan sat kraća. A mi bismo da traje vječno - klatili su već opasno nakrivljeni u našem splitskom stacionaru, jednom baru blizu Voćnog trga, u kojem je samo jedan Hrvat bio iskreno sretan. Gazda, naravno...
Hrvati su redom čestitali, a Velšani se praktički ispričavali, znajući da ih je spasio "lucky punch".
- Sreća, sreća, jasno kao dan, ali, koga briga prijatelju. Vidjeli smo koliko ste klasa iznad nas i daleko smo mi od Eura, ali vrijedilo je. Hej, mi smo uzeli bod Hrvatskoj usred Splita! - objašnjavaju nam.
Zauzimajući sve više "borbenih položaja" po Splitu. Hrvati su ustuknuli i dragovoljno im predali scenu. Nije bilo zle krvi, jedino razočaranja. Ali i nekog općeg konsenzusa.
- Mi i kvale, to je priča koja nema kraja. Možda i bolje, da ne poletimo - komentiralo je društvo s utakmice.
- Nema veze, bolji smo od svih i u maratonu kvalifikacija to ćemo i bodovima pokazati. Sto posto - hrabe se.
Ovi drugi, dakle, slavili su frenetično. A jedan značajan dio njih bazu je našao u Marmontovoj. Gdje se dogodila scena za pamćenje: Velšani, u irskom pubu, slave uz hit engleske grupe Soft Cell i svevremenski Tainted love.
Neka ih.