Sjećamo se kada je Niko Kovač pozvao u A reprezentaciju Marcela Brozovića. Prevladavajuća negativna retorika pratila je u javnosti pozivanje i tog Dinamova igrača, u kojem “znalci” nisu prepoznali ništa “znalačkog” zbog čega bi bio dio raskošnih tehničkih središnjih linija Vatrenih.
Brozović je poseban igrač. Od onih koji mogu bez fantazista i ofenzivnih veznjaka, ali oni bez njega ne mogu biti pravi. Hrvatska je bez Brozovića limitirana u izvedbi na sredini terena. Zašto je to tako? Brozović je igrač koji može trčati bez prestanka, rijetko djeluje umorno, ali se brzo oporavlja. Ima i vrlo solidnu tehniku, dobar pregled igre, odličan šut i nerijetko se kvalitetno ubaci između linija. Brozović ima još jednu vrlinu za veznog igrača, dobar je na odbijenu (drugu) loptu.
Kako je kazao Nenad Bjelica, za “šesticu”, igrača koji je korektor vezne linije i osigurač ispred obrane, najvažnije je da anticipira i dobro čita igru. Dakle, ključ je u pravovremenoj reakciji u oduzimanju lopti i prekidu suparnikovih pasova, odnosno brza i točna predaja lopte prema naprijed. Točno je i to da “šestici” nije presudno da je brz igrač, ili da zna “pojesti loptu”, a niti da samo “jede agresivnošću suparnika”. Pravi omjer svih navedenih komponenti čini zadnjeg veznog igrača više razine, a ne jedna do dvije naglašeno dobre značajke.
Brozović je upravo takav igrač, koji je dovoljno znalac, trkački moćan, solidno agresivan i, što je osobito važno, svjestan je da je najbolji kao tzv. radni vezist. Zato ne teži “umjetničkim” potezima i traženju nekakvih atraktivnosti. Zbog svega toga je za balans Vatrene kompozicije iznimno bitan igrač, čije su važnosti svima najviše vidljive onda kada ga nema u postavi. Kao na primjer u Švedskoj.
Specifična osobnost
Brozović ima specifičnu osobnost (introvertiran) i događaju mu se oscilacije u učinku. Kad je neraspoložen, vidi mu se to odmah u govoru tijela, dekoncentraciji, nervoznim reakcijama. No, u reprezentaciji mu je kontinuitet dobrog učinka izraženiji nego što je to u klubu. Vjerojatno je važan razlog tome što se u reprezentaciji osjeća važnim i stabilnim izborom, dok u Interu svako malo vremena od statusa jako važnog padne u zonu sporednih i čak otpisanih. Što ovisi o trenerovu mentalitetu i kakvu igru traži. Posljedično su Brozovića u Interu šetali od klasičnog veznog “box to box”, preko ofenzivnog veznog do “šestice”. Tamo se najbolje snalazi, pogotovo ako ispred sebe ima dva veznjaka, a ne u paru pivota.