S nužnim odmakom vremena oko Zlatka Dalića sjajit će samo srebrni vatreni okvir. Kao što je oko Miroslava Blaževića, 23 godine kasnije, brončani okvir.
Što je bilo prije i poslije stvar je kronika i svakodnevice analiziranja. Pamte se, međutim, najviši dosezi ili najteži padovi. U tom kontekstu Zlatko Dalić, usudili bismo se reći jako dugo, bit će povijesno nedodirljiv izbornik. Pod njegovim vodstvom Hrvatska je došla do finala SP-a i to je ostvarenje koje se teško može nadmašiti u budućnosti. Za razliku od Blaževića, koji je broncu doživio više od četiri godine po ustoličenju, Dalić je srebro osvojio nakon šest mjeseci. I osim pijedestala među devet hrvatskih izbornika, zadobio je i pretežak kriterij usporedbe u nastavku rada.
Što god se napravi nakon fantastičnog pohoda u Rusiji ne bi bilo dovoljno dobro. Pad učinka za zemlje kao naša, koje ostvare povijesni doseg, logičan je i realno očekivan. Nakon bronce palo se na prvim sljedećim kvalifikacijama i nije se jedini put išlo na Euro. Nakon srebra Hrvatska jest izborila Euro, ali to se očekivalo s obzirom na ipak blažu verziju kvalifikacija i razliku kvalitete prema suparnicima.
Hrvatska je, međutim, u tri godine od Rusije ipak previše oslabjela i za kriterije logično teškog održavanja kontinuiteta učinka viceprvaka svijeta. Slabosti koje iskazuje na ovom Euru posljedica su neiskorištavanja te tri godine za novu sustavnu selekciju i stvaranje nove priče (igre) Vatrenih. Svugdje u svijetu, a da o našim navikama u Hrvatskoj ne govorimo, prvi je na udaru izbornik. Drugdje u svijetu bilo bi i odgovornosti “uprave”, koja je dopustila da se improvizira i jalovo pomlađuje reprezentacija, odnosno, propusti vrijeme za njenu (nužnu) revitalizaciju.
Utakmica protiv Škotske na spomenute činjenice neće bitno utjecati, kako god završilo. Posljedično neće bitno promijeniti niti percepciju Dalićeva rada, odnosno, statusa. Ona je u postruskom dobu - negativna. Dojam je da je i te kako svjestan toga. I očito se na njegovom licu vidi koliko mu to teško pada. Kako god je atraktivna, pogotovo kada se pobjeđuje i slavi, toliko je izbornička pozicija u Hrvatskoj (pre)teško breme. I zbog svih pritisaka, javno znanih i neznanih, silno iscrpljujuća.
Na Euru, nazire se jasno, Hrvatska neće daleko. Ona očito nije spremna za značajniji iskorak. Što će to značiti nakon prvenstva u statusu izbornika i igrača, ovog trena nije presudno. Ključno je da Hrvatska učini sve što može da svlada Škotsku i izbori prolaz skupine.
U dva slučaja Škotska je zadala završni udarac padu izbornika Vatrenih. Blaževiću 2000. godine u kvalifikacijama za SP u Japanu/Koreji, Štimcu 2013. za Brazil. Zlatku Daliću želimo da Hrvatska prekine tu tradiciju, ali i onu koja ukazuje da nema pobjeda protiv Škota.
To možda neće bitno promijeniti javna (ne)raspoloženja zbog ovog Eura, ali svakako bi bio pozitivan prilog natjecateljskoj povijesti Vatrenih. Ujedno i častan okvir zaključenja ove emotivno intenzivne ere (SP-EP) Hrvatskoj, izborniku i igračima.