Dok u četvrtak započinjem razgovor sa Zlatkom Dalićem, stolu u kafiću na Europskom trgu priđe gospođa u srednjim godinama pa održi kraći vjerski recital. Bog je velik kada nam je Vas poslao, sklapa ruke kao u molitvi. Vi ste blagoslov, sigurna je. Slava Bogu na nebesima što nam je darovao takvog čovjeka da nas povede, gospođa je već pomalo u ognjici.
Izmaknem se u stranu i za svaki slučaj odmjerim sugovornika, da možda nisam zabunom sjeo za stol velečasnog Sudca, ali nema pogreške. U pitanju je drugi popularni Zlatko, nogometni izbornik u kojem običan svijet ponekad, eto, prepoznaje karizmatika i vođu šireg zamaha. Kada nakon dvije minute otpravi nepoznatu gospođu i vrati se za stol, primjećujem kako nije čudo što izbornik umješno hendla ovakve situacije.
Ipak ste Vi komunikator godine u izboru Hrvatske udruge za odnose s javnošću, primjećujem.
- Drago mi je ako su me ljudi prepoznali kao takvog. Komunikacija je bitna, a ja u nastupu uvijek pokušavam biti pouzdan, iskren, pošten i jednostavan - odgovara Dalić.
Javni nastupi, ali i ovakvi svakodnevni susreti s neznancima zahtijevaju određenu vještinu. Nju ste izglancali radeći u arapskom svijetu?
- Ne bih rekao. Nikada se ne pripremam za nastupe, ne pišem govore. Ljudima kažem ono što mi je na srcu i duši u datom trenutku. Pazim da uvijek respektiram sugovornika i da ono što imam reći iskažem na najjednostavniji mogući način. Nagrada za najboljeg komunikatora laska i godi, znači da je moja metoda ispravna.
Večer ranije čekirane su karte putnika za četvrtfinale Lige prvaka. Ove sezone engleski klubovi su u ekspanziji, četiri premierligaša stigla su među osam najboljih. Ima li u najjačem razredu nekih novosti i osvježenja?
- Bilo je puno neočekivanih rezultata i iznenađenja. Rano je ispao Real Madrid, pratili su ga Bayern i Atlético Madrid. Očito je da prolaze sve brži i mlađi igrači, vidjeli ste na primjeru Ajaxa i Reala čija vezna linija u sastavu Modrić - Casemiro - Kroos nije mogla pratiti poletnijeg suparnika. Ili da budem precizniji - naš Luka nije mogao sve poloviti bez pomoći suigrača. Nešto slično može se reći i za Bayern, previše tromih na sredini terena gdje se utakmice dobivaju ili gube. Generalno, tika-taka je prošlost, više nitko ne mari za posjed, svi žele igrati okomito. Favorita će uvijek biti, s obzirom na potrošeni novac to su danas Barcelona ili Manchester City, ali sve je više dokaza da i momčadi iz sjene poput Ajaxove mogu otići daleko.
Niko Kovač je zapeo na prvoj stepenici nokaut sustava?
- Bayern je prevelik klub da bi se pomirio s ispadanjem u osmini finala Lige prvaka, ali od početka je bilo jasno da će Kovaču trebati vremena. Mislim da su ga doveli da provede momčad kroz tranzicijsku fazu, dakle da izabere igrače po svom ukusu, da nametne svoj stil rada, da usput osvoji Bundesligu i pripremi momčad za sljedeću europsku sezonu u kojoj ona ponovno treba biti konkurentna. Siguran sam da će Kovač uspjeti u Bayernu.
Na početku smo već trećeg ciklusa pod Dalićevim vodstvom (Svjetsko prvenstvo, Liga nacija). Letvica ostaje visoko podignuta...
- Nakon Rusije svi smo odahnuli jer je reprezentacija napokon skinula s leđa jedan veliki uteg, ali sada kada smo drugi na svijetu ne možemo pristati na manje. Takav je naš mentalitet i ja ga prihvaćam. Činjenica je da nas u perspektivi očekuje smjena generacija, a to neće ići ni glatko niti bezbolno jer nemamo prebogat fond kvalitetnih igrača. Trebat će nam vremena, a vremena objektivno nema jer kvalifikacije za Euro 2020. traju samo sedam mjeseci. Ali to je šira slika, a naš izoštreni fokus je plasman na završnicu Eura. Idemo to učiniti i usput uvoditi u priču neke mlađe, brže i agresivnije igrače.
Dobra je vijest da su posljednjih tjedana ipak živnuli mlađi igrači koji su donedavno glancali klupe u svojim klubovima.
- Veseli zaista da su puno veću minutažu počeli dobivati Ćaleta-Car i Jedvaj jer smo u obrani ostali samo na Vidi kao standardnom prvotimcu. Barišić i Leovac dobro igraju u klubovima i zaoštrit će konkurenciju na lijevom boku obrane, a nakon dva mjeseca stanke napokon se punom treningu vratio i Lovren, samo što sada mora biti strpljiv jer Liverpool je pronašao pobjedničku formulu i trener na terenu drži druge igrače. Prate nas često te situacije s ozljedama, izostancima, manjkom minutaže, ali nema smisla kukati jer i drugi se suočavaju sa sličnim problemima. Od previše kuknjave samo možete stvoriti lošu atmosferu...
A vi ne želite ugroziti sinergiju sa Svjetskog prvenstva koja je preživjela i Ligu nacija...
- Velika je stvar što ta atmosfera nogometne euforije i dalje traje. Val uspjeha reprezentacije kasnije je zajašio Dinamo ovom sjajnom europskom kampanjom, a volio bih da od priče profitiraju svi hrvatski klubovi. I zato pozivam navijače da napune Maksimir u četvrtak kada nam dolazi Azerbajdžan. Računamo na njihovu podršku uvijek i svugdje, hajdemo nastaviti tamo gdje smo ljetos stali.
Kvalifikacijska skupina na prvi pogled nije zastrašujuća, ali prepuna je nagaznih mina?
- Wales, Mađarska i Slovačka, sve tri reprezentacije prošle su skupinu na posljednjem Euru u Francuskoj, s tim da su Velšani zatim produžili do polufinala. Kao viceprvaci svijeta bit ćemo magnet za njihovu publiku, napunit ćemo im stadione, a njihovim nogometašima bit ćemo motiv za dokazivanje. Format natjecanja je takav da nema mjesta za popravne testove. Ulazimo u ciklus kao favoriti, od toga ne bježimo, ali želim da ostanemo naoštreni i opasni, a istovremeno prizemljeni.
Što kažete na popularno tumačenje da je hrvatski nogomet procvjetao otkako se fizički oslobodio Zdravka Mamića?
- Činjenica je da je iza nas najuspješnija godina u povijesti hrvatskog nogometa. Reprezentacija je uzela srebro na SP-u, Dinamo je dočekao europsko proljeće nakon skoro 50 godina, Luka Modrić je osvojio Zlatnu loptu, a mlada reprezentacija se plasirala na Euro poslije 15 godina apstinencije. Atmosfera oko nogometa je vrlo dobra. Okolnosti koje su prethodile uzletu... tko je gdje, kako je bilo ovo, zbog čega se dogodilo ono... ne želim komentirati. Znam samo da sam preuzimajući reprezentaciju slušao kako su rezultati loši, kako mentalitet naših igrača ne valja. Odlučio sam da će odluke biti moje i samo moje, a rezultat u Rusiji pokazuje da su te odluke bile OK.
U kakvim ste odnosima s Nenadom Bjelicom? Okrznuo vas je u prolazu nekoliko puta, recimo onom ocjenom “da se Petković mora dokazati još u uzvratu s Benficom” prije nego što zasluži pozivnicu...
- Ne želim se opterećivati time tko što misli, tko je što izjavio. Nije moj stil analizirati kolege niti otvarati polemike. Gospodinu Bjelici mogu samo čestitati na svemu što je učinio s Dinamom ove sezone, bilo je tu izvrsnih igara i sjajnih rezultata. Ako me pitate o izboru kandidata za reprezentaciju, reći ću da zajedno sa svojim stožerom sve pratim, sve snimam i sve znam. Momčad ne slažem pod pritiskom stručnjaka, medija, društvenih mreža. Sigurno da pritom nisam bezgrješan, ali tako funkcioniram.
Predbacio vam je Bjelica i da ste zaobilazili Dinamove europske utakmice?
- Nema zamjerki i nema ljutnje s moje strane, ali ja idem gledati koga hoću i kada hoću. Dinamove utakmice smo redovito pratili, najčešće Ognjen Vukojević, ali gledali su ‘plave’ i Ivica Olić i Dražen Ladić. Budem li trebao bilo kakav savjet gospodina Bjelice, ja ću mu se javiti.
Petković je na koncu ipak avanzirao s pretpoziva u svlačionicu nacionalne momčadi?
- Nakon SP-a složili smo se u stožeru da želimo zidati kult reprezentacije, u prijevodu - među ‘vatrene’ se teško upada, ali se onda iz tog društva ne može baš lako ispasti. U međuvremenu smo pridružili momčadi Brekala i Vlašića, bili bi s nama i Pongračić te Benković da se nisu ozlijedili, a sada je na tom putu i Bruno Petković. Pridružili smo ga zato što nam nedostaje takav profil igrača, robustan, jak u skok-igri, a istovremeno tehnički potkovan, ali pozivnicu nije dobio zbog dva gola škaricama nego zbog kontinuiteta utakmica koje je odigrao na visokoj razini. Pogotovo se to odnosi na njegove europske predstave. Igrači koji su iznijeli SP ostaju u prvom planu, ali znaju da ne mogu dugo živjeti na staroj slavi. Navijam da nam konkurenciju što prije zaoštre novi i mlađi...
Vi ste u međuvremenu zaoštrili političku utakmicu objavom podrške Marijanu Kustiću na HDZ-ovu predizbornom skupu. Je li to najava nekog budućeg političkog angažmana?
- Politika me ne zanima, ne bavim se njom. Imao sam proteklih dana, u to izborno vrijeme, i poziv da predstavljam knjigu u Lici, ali zahvalio sam se upravo zato da izbjegnem bilo kakvo politiziranje. Moja jedina politika je hrvatska reprezentacija, kroz nju nastojim razveseliti sve Hrvate u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i cijelom svijetu.
Dalićeva knjiga ostvarila veliki uspjeh
Knjiga Zlatka Dalića ‘Rusija naših snova’ ostvarila je u dva-tri mjeseca naklade iz snova svakog hrvatskog književnika. Izbornik nam je postao nešto poput spisateljskog celebrityja koji obilazi hrvatske gradove i puni dvorane.
- Koliko znam, rasprodano je gotovo sve, nekih 20 tisuća knjiga, a u planu su prijevodi na ruski i engleski jezik. Ja pritom ponavljam da nisam pisac. Htio sam prenijeti ljudima kako postati velik i doći do uspjeha u konkurenciji najjačih, ali bit ovog projekta nije sama knjiga, nego okupljanje, zajedništvo i održavanje nogometne euforije na životu. Obišli smo dosad s knjigom brojne hrvatske gradove i iskustva su fantastična. U Vinkovcima nas je dočekalo tisuću ljudi, jako lijepo bilo je i u Šibeniku, Rijeci, Livnu, posebno veseli što se okupljalo mnoštvo djece.