Revija pogrešaka Modrića i nevidljivi Rakitić za tužni oproštaj od Mundijala

Gazio nas je Meksiko cijelu utakmicu, a onda je jedan 37.godišnjak, Rafael Marquez uzeo malj, nadskočio do tada besprijekornog Ćorluku i dotukao naše ambicije. Dvije minute kasnije, kada se naša igra potpuno raspala, Guardado je finalizirao jedan protunapad meksičke momčadi, sve je bilo gotovo. Delirij meksičkih u Areni Pernambuco, hrvatski navijači silno razočarani. A tek igrači? Ovu utakmicu su čekali osam godina, sazrijevali u velikim klubovima, ali, već danas idu kući, sa samo jednom pobjedom nad najslabijom reprezentacijom turnira, Kamerunom.

Prerano je za analize, ali, zakazali su glavni igrači. Fantazisti su sinoć ostali bez fantazije, bilo je to revija pogrešaka Luke Modrića, koliko ih nije napravio u cijeloj sezoni. A kada Modrić ne igra, ni hrvatska reprezentacija ne postoji. Ne znamo što sada slijedi, svjetsko prvenstvo je za nas završeno već u prvoj rundi smo nokautirani. Kao u Japanu 2.002. i Njemačkoj 2.006. godine. Šteta, žao nam je. Samo, nemojmo više ni pokušavati ovu momčad usporediti s Vatrenima , to doista ne bi imalo smisla...

Prvi čin dramatične utakmice u Recifeu neće bti zapamćen po nadahnutoj igri hrvatske reprezentacije, a niti će u knjigama biti zapisan kao diplomski rad Nike Kovača. Nakon tolikog promišljanja na svjetlo dana je isplivala Kovačeva opsjednutost Bayernom, pa je tako Danijela Pranjića s lijevog beka premjestio na poziciju defenzivnog veznog igrača, što je nekada pod ravnanjem Louisa van Gaala igrao u Bayernu. Već smo i zaboravili da je pokrivao tu poziciju. Nije dalo naročitog rezultata, Pranjić se prvi put „oglasio“ tek u 27. minuti, kada je iz daljine pokušao ugroziti meksički gol. Nije bilo loše, ali ni precizno.

U igri naše momčadi osjetio se preveliki respekt prema snažnom suparniku,teško smo dolazili do zraka, još teže do lopte. Meksikanci su bili dominantna momčad, dok se igra naše momčadi svodila na vraćanje lopte u zadnju liniju, nerijetko čak i Pletikosi, a od takve igre, ako tražite pobjedu, nema kruha. Strahovali smo od naše spore obrane i okretnog Peralte, koji je označen kao najopasniji meksički igrač. Naša momčad je čekala prekide, previše smo se naslonili na preciznost Darija Srne i Ivana Perišića iz slobodnih udaraca. A njih je bilo malo, samo jednom smo došli u priliku, ali, Srnin projektil je odletio preko grede.

Najteže nam je bilo u 15. minuti, kada su Meksikanci izigrali našu veznu liniju, Herrera je snažno pucao sa 20 metara, ali je lopta odsjela na gredi. Sreća prati hrabre, ali, sreću ne treba previše izazivati, niti se oslanjati na njezinu dobrotu.

Naš najagilniji igrač u prvom dijelu opet je bio Ivan Perišić, koji je imao i najbolju priliku u 29. Minuti. Imao je otvoren prostor za udarac, ali nije najbolje zahvatio loptu i tako je propala jedna od rijetkih hrvatskih prilika.

Tvrda šahovska partija, vrlo zatvorena, u kojoj je Meksiko čak više riskirao, međutim, posjed lopte je istovremeno i najsigurniji štit da vam protivnik neće nauditi.

Nakon jalovog prvog poluvremena i mlakog ulaska u drugi dio utakmice, Niko Kovač je posegnuo za planom B. Već u 58. Minuti pokušao je revitalizirati igru uvođenjem Matea Kovačića. Izlaskom Vrsaljka došlo je do mnogih promjena u momčadi, Kovač se nadao da će Kovačićev ulazak donijeti kreativnost, koja je izostala zbog slabe Modrićeve inspiracije. Naš lider igre nikako se nije snalazio niti su njegove pas lopte uspijevale probiti meksički blok. „Pojela“ ga je agresivnost meksičkih igrača i učinila nevidljivim.

Šezdesetih minuta grčevito smo se borili za „goli život“, samo zahvaljujući nevjerojatnoj sreći i velikoj igri Vedrana Ćorluke, mreža nam je ostala netaknuta. U 65. Minuti Dario Srna je blokirao udarac Herrnandeza rukom, u golmanskom stilu, ali, sudac iz Uzbekistana nije vidio Srninu „paradu“. A Niko Kovač je u 70. minuti pokušao osvježiti momčad Antom Rebićem.

U finišu utakmice potpuni debakl, Hrvatska je progutala još dva gola i doživjela najteži poraz na svjetskim prvenstvima. Perišićev gol nas je samo još više rastužio...