Rijeka je jučerašnjim treningom pod olovnim kvarnerskim nebom okrenula novu stranicu na kojoj više nema nekih itekako znanih i dokazanih lica iz prošlosezonske šampionske sezone. Transferima Marija Gavranovića, Marka Vešovića, Josipa Mišića i Josipa Eleza na Rujevici su napravili zacrtano, napunili blagajnu i otvorili prostor za ubrizgavanje svježe krvi momčadi koja je prošle sezone osvojila naslov prvaka.
Igrači su rasli
Kvalitativno su napravili korak ili dva unatrag, ali to ne znači da možda aktualni prijelazni rok neće biti temelj da za dvije ili tri godine naprave tri naprijed. Baš kao što je to bilo na zimu 2015. godine kada je transferiran Andrej Kramarić, odnosno kada je naprasno otišao Mato Jajalo. I tada je Rijeka ušla u jedan novi ciklus koji je kulminirao na ljeto kada su otišli još Ivan Tomečak i Marin Leovac, ali isto tako postavila temelje momčadi koja je prošle sezone uzela oba domaća trofeja.
I nakon odlaska Kramarića, odnosno Jajala Bijeli su, baš kao i sada, na papiru bili slabiji, Bradarić i pogotovo Mišić, primjerice, nisu odmah bili na razini današnjeg veznjaka Palerma, ali su s vremenom izrasli u igrače reprezentativnog kalibra što potvrđuje Mišićev transfer u Sporting, odnosno Bradarićev status u nacionalnoj momčadi.
I u aktualnom trenutku Riječani pokušavaju raditi po tom receptu, primjerice, dignuti Pavičića i dodatno afirmirati Puljića. Plan je zapravo identičan, baš kao što je i dugoročni cilj unaprijediti do sada ostvareno. Momčad će na proljeće, to je nedvojbeno, kvalitativno biti slabija nego što je bila jesenas, a pogotovo prošle sezone, ali će na Rujevici to pokušati kompenzirati dovođenjima. I koju će, bez obzira na priče o pomlađivanju, sigurno oplemeniti ponekim kvalitetnim igračem kada i ako se za to ukaže prilika kao što je to bio slučaj s Gavranovićem ili Gorgonom.
Nitko se na Rujevici ne zanosi da Rijeka igrački nije izgubila puno odlascima, posebno Gavranovića i Mišića koji su igrači kvalitete kakva se ne može tako lako pronaći na nogometnom tržištu (barem onom dostupnom Rijeci), da će rezultat na proljeće patiti (Mišković je rekao da je to njegova odgovornost), svjesni su i mogućnosti da će imati rezultatski možda i najslabiju sezonu (posljednji put su ispod drugog mjesta završili u sezoni 2012/13.), ali i ranije su vukli poteze koji na prvu možda navijačima i javnosti nisu bili razumljivi, ali su dugoročno od istih profitirali.
Koliko je izvediv plan Riječana, pokazat će proljetni dio ove, a pogotovo jesenski dio iduće sezone, iako je sportski direktor Srećko Juričić već sada iskazao optimizam da će u skoro vrijeme uspjeti nadoknaditi igračku kvalitetu koju su Riječani izgubili u ovom prijelaznom roku.
- Ne mislimo nikoga nadomjestiti, nego stvoriti jaku ekipu, a po svemu što slažemo ekipa će biti snažna - poručio je Juričić čija će izjava svakako biti optimistična za navijače naučene na visoku kvalitetu igre i igrače kalibra Andrijaševića, Mišića ili Ristovskog, što znači i da će odabir onih za koje smatraju da mogu doći na razinu postojećih morati biti pažljiv.
Drugi dio priče
Baš kao i u spomenutom Kramarićevu primjeru, riječka blagajna napunjena je dovoljno da se nešto može i reinvestirati u stvaranju momčadi za koju na Rujevici smatraju da će kvalitetom, u perspektivi, uspjeti doseći prošlosezonsku.
- Svi znamo način na koji mi funkcioniramo, mislim da možemo biti zadovoljni ovim transferima. Napravili smo ono što smo ciljali, a sada dolazi drugi dio priče kako da ostanemo snažni i jaki kao što smo bili. Ako stavimo na papir naš kadar, smatram da i bez igrača koji dolaze imamo jaku momčad - poručio je Juričić.
Naravno, papir je jedno, praksa drugo i tek će prve službene utakmice pokazati pravu vrijednost riječke momčadi. I momčad koja je lani osvojila naslov prvaka igračkom kvalitetom možda nije bila toliko superiorna onoj koju je predvodio Andrej Kramarić, ali je igrala brži, bolji i učinkovitiji nogomet. Koliko je sada isti cilj održiv, pokazat će samo vrijeme…