RUJEVICA KAO KOVNICA NOVCA: IGRAČIMA VRIJEDNOST VEĆA ZADIVLJUJUĆIH 28,1 MIL. €! Evo kako riječki trokut Mišković - Juričić - Kek vodu pretvara u vino!

Promjenom vlasničke strukture (veljača 2012.) Rijeka je značajno promijenila dotadašnji princip poslovnog ponašanja te ophođenja na tržištu nogometa(ša) dok se u eri “Volpi - Mišković” postupno prilagođavala vlastitim mogućnostima te (financijskom) stanju klubova, kako konkurentnih, tako i onih iz “regije”.

Prije svega, valja istaknuti da su (po)najbolji igrači proteklih sezona vrlo često dolazili upravo iz HNL okruženja. Recimo, Osijek je morao prihvatiti “božićni paket” za Vargića, Leškovića, Kvržića i Jugovića, nešto kasnije došao je Josip Mišić, Hajduk nije bio moćan da odoli interesu za Bradarića, Mitrović je prerastao također novčano slabu Cibaliju dok je od suradnje s Maksimirom (Kramarić, Tomečak, Andrijašević, Maleš...) Rijeka profitirala na svim poljima (transferi, naslov prvaka...).

U posljednjem prijelaznom roku iz hrvatskih su klubova stigli Heber (Slaven Belupo), Puljić (Inter) te Pavičić koji su već pokazali dovoljnu razinu kvalitete da bi se transferi/posudbe mogli okarakterizirati itekako smislenima.

Nalaženje jeftinih

Međutim, u riječkom “modusu operandi” je, također, i dovođenje igrača iz inozemstva. Po mogućnosti domaćih ili barem sa sličnog govornog područja, dovoljno mladih, jeftinih i kvalitetnih da bi se kasnije mogli (pre)prodati. Naravno, njihova cijena padne kada im karijera naiđe na prepreku ili skrene u stranputicu te im Kantrida/Rujevica zapravo posluži kao rehabilitacijski centar (kod mladića to se zove odskočna daska), ukoliko prihvate Kekov način rada te se uklope u sustav i sistem. Takvih igrača bilo je mnogo, u sadašnjem kadru takvi su Župarić, Elez, Punčec, Vešović, Gavranović, nekada Tomasov, Ristovski, Jajalo...

- Znamo koja je naša klupska politika. Pronaći jeftina igrača, afirmirati ga i prodati ga skupo. Na to smo osuđeni. Pustimo bajkovite priče kako bi igrači trebali ostajati na Rujevici dvije, tri ili pet godina. Nisu realne s obzirom na to kako funkcionira tržište. Ovo je neki naš model rada i njega se držimo - kazao je Ivan Mance, zamjenik sportskog direktora u jednom intervjuu u lipnju ove godine, nakon dvostruke krune.

U sustavu gdje su, dakle, izlazni transferi ključna stavka klupske (samo)održivosti jer su konstantni i sigurni prihodi (ulaznice, TV prava...) zanemarivi, od presudnog je značaja igračima podići tržišnu vrijednost, odnosno vratiti im karijere na pravi put, uklopiti pojedinca u mozaik koji će sakriti njegove mane, a naglasiti vrline.

Iako mu se ne smije zaboraviti uloga pri selekcioniranju te odabiru pojačanja, Matjaž Kek je, praktički, ključna figura Rijekina financijskog relativnog mira. Trener igračeve potencijale (pr)ocjenjuje, brusi na treninzima te prilagođava potrebama momčadi zbog dvojakog cilja. Ne bi li Rijeka pobjedama ostvarila što je moguće više bodova (rezultat) i ne bi li se određenog igrača moglo što bolje prodati u budućnosti (transfer) te osigurati stabilnost.

Stoga smo, sukladno podacima s Transfermarkta koji nije savršen, ali je dovoljno vjerodostojan te trenutno najmeritorniji izvor podataka, odlučili analizirati koliki je rast u pojedinačnim cijenama ostvaren od prvog zajedničkog prijelaznog roka riječkog trokuta Mišković - Juričić - Kek (ljeto 2013.). S bitnom napomenom da igrač u stvarnosti košta onoliko koliko netko za njega želi platiti... Recimo, Kramarić je u Leicester otišao za devet milijuna eura, a prema TM-u vrijedio je - dvostruko manje.

Krajnji rezultat, odnosno obračun ponudio je zadivljujuću cifru. Dakle, u posljednje četiri i pol godine Rijeka je igračima podigla vrijednosti u visini od 28,1 milijuna eura, što je moguće vidjeti iz pripadajuće tablice.

Zec i Sharbini

Na Rujevici, dakle, znaju što rade. I rade to dobro.

Gledajući financijske parametre, Riječani su najbolji posao napravili sa spomenutim Kramarićem kojemu je pod Kekom cijena porasla više nego trostruko (3,25 mil. eura), a da se ne govori o ostvarenom transferu. Profitirali su, dalje, Mitrović (2,55 mil. eura), Andrijašević (2,5 mil. eura), Tomečak (2 mil. eura), Leovac (1,5 mil. eura), Ristovski i Balaj (1,4 mil. eura), Samardžić (1,2 mil. eura)...

S druge strane, naravno da je klub na nekim poslovima izgubio novac što znači da nije uspio od pojedinaca napraviti ono što je klupski cilj. Međutim, te su cifre gotovo pa zanemarive u kontekstu ostvarenih dobitaka prodajom “restauriranih” igrača. Zapravo, samo se dvojici igrača vrijednost značajno srozala u bijelom dresu. Jedan je Ermin Zec (milijun eura) koji se posvađao s Kekom, a drugi je Anas Sharbini koji je vrijedio dva milijuna eura po dolasku na Kantridu, a sada je - bivši nogometaš. S ugovorom do idućeg ljeta. Još neki kojima Kek nije uspio podići cijenu jesu Krstanović, Matei, Radošević...

Treba, također, reći da na igračke cijene gotovo presudno utječu nastupi u europskim natjecanjima, eventualni pozivi u reprezentaciju, dobri rezultati u domaćem prvenstvu... Lako je moguće da bi konačni “plus” bio još veći da se nisu dogodili Aberdeen i Bašakšehir što je automatski značilo dvije godine izbivanja s europske pozornice.

Preporoditelj Kek

Pogled na sadašnji kadar otkriva da se budući novi vlasnik Damir Mišković, nema čega bojati kada je u pitanju stavka “zarada od transfera”. Filip Bradarić vrijedi gotovo pet puta više nego kad je stigao, “dionice” Mišića i Gavranovića (pitanje je koliko će klub zaraditi) su gotovo dva milijuna “u plusu”, Tomasov (još uvijek pod ugovorom) se digao, zaradit će se na Vešoviću (0,85 mil. eura), Zuti (0,5 mil. eura), Župariću (0,65 mil. eura), Elezu (2,3 mil. eura), možda Gorgonu (1 mil. eura), a što znači Europa najbolje pokazuju cijene Hebera i Puljića. U Slavenu Belupu i Zaprešiću vrijedili su 600, odnosno 800 tisuća eura dok je Brazilac sada na dva milijuna, a i Puljić je ušao u sedmerostruki iznos te se procjenjuje na 1,1 milijun eura.

Rijeka je, upravo zbog iznesenih podataka, na tržištu stekla status kluba poželjnog za oporavak karijera u silaznim putanjama, a Matjaž Kek titulu preporoditelja koji igračima nudi drugu životnu priliku za povratak na više natjecateljske razine, lukrativnije ugovore, bolja prvenstva, uvjete... Podizanjem igračkih vrijednosti klubu posrednim putem donosi profit te ga postavlja u bolji pregovarački okvir zbog čega - na stranu dvostruka kruna - ima toliko kredita i poštovanja od predsjednika. U predstojećim vremenima, kada budući vlasnik najavljuje okretanje vlastitom kadru u većoj mjeri, trener će morati (ponekad) formirati/stvoriti igračku kvalitetu od golog talenta što dosad, ipak, nije bio slučaj s kojim se Kek morao uhvatiti ukoštac.