Zaigrali su se Amerikanci na Apeninima. Vlasnici su u Romi, Fiorentini, Parmi, Bologni i Speziji. Naravno da su najviše zaintrigirali američki kapitalisti okupljeni u fondu Elliott, koji su postali vlasnici AC Milana. Zašto Amerikanci odjednom investiraju novac u talijanski nogomet? Traže nove putove biznisa u Europi, a nogomet se pokazuje kao jedna od najpropulzivnijih svjetskih industrija.
No, Italija je drugačija u odnosu na druge zemlje zapadne Europe. Ona je nogometno iznimno snažna, bez obzira na promjenljive rezultatske faze reprezentacije i klubova. Istodobno, u Italiji je nogomet poslije pada ili odmaka generacije domaćih biznismena izgubio važne financijske oslonce. Spori oporavak Oporavak nekoć najjače lige na svijetu de prilično sporo, a slijedom toga klubovi su u stalnoj potrazi za novim kapitalom.
Upravo zato što su financijski bili u podređenim položajima u odnosu na bogatije engleske i španjolske klubove, dijelom i na francuske i njemačke, talijanski klubovi su jeftiniji. S obzirom na potencijale tržišta i mogući razvoj europskih ambicija, Amerikancima se klubovi s Apenina čine privlačnim projektima. Elliott fond je tako i krenuo s idejom da će se s Milanom brzo vratiti u naslovne role, drastično podignuti vrijednost kluba i onda ga, uz izgradnju stadiona, bogato prodati.
Elliott je u tom poslu imao dvije prednosti. Klub je dobio za cijenuod 300-injak milijuna eura, koliko je kineski prethodnik posudio od iz njihove riznice. Plus naravno obveze koje su dio godišnjeg proračuna. Kako su se vrlo brzo dogovorili s kineskim vlasnikom Intera oko zajedničke izgradnje novog stadiona, Amerikanci su bili uvjereni da će kroz 3-4 godine napraviti veliki biznis. No, relativno su brzo spoznali da to i nije baš tako. Kupnja kluba je jedno, a vođenje istog, pogotovo razine Milana, sasvim nešto drugo. U ovom slučaju Elliotta, koji je nastupio tipično američki (hladan ulog i fokus na golim brojkama) i naletio na tipičnu talijansku reakciju. To jest, vrlo negativan stav na forsiranju financijske zarade zanemarujući ključan faktor, rezultate.
Amerikanci su ušli u sukob sa Zvonimirom Bobanom, koji je prvi javno i glasno istaknuo da takva politika ne vodi dobrome. Vlasnici iz Elliotta su žrtvovali 5-6 milijuna eura i dobar dio vjerodostojnosti, te se razišli s aktualnim sportskim direktorom UEFA-e, no dojam je da su iz toga izvukli pouke.
Dijelom i zato što je loša sportska politika dovela do pat poziciji oko gradskih dozvola za projekt novog stadiona. Bez tog projekta Elliott ne može povisiti značajnije vrijednost AC Milana. I tako smo došli do ovoljetnog iskoraka koji je, ruku na srce, iznenadio i navijače i talijansku javnost. Naime, Milan je od kluba koji praktično ništa ne troši nego samo gleda igrače koji se mogu dobiti bez odštete, postao velikan koji je, barem do sada, potrošio najviše novca u prijelaznom roku! Do kraja mercata ima još 40- ak dana pa su moguće još svakakve promjene tih relacija, ali Milanovih 60-ak milijuna eura doista intrigira.
Naznačuje li se novi trend fonda Elliot ili je to samo privid, odnosno taktičko prestrojavanje zbog pridobivanja podrške javnosti? Činjenica jest da je Milan nakon 10 godina napokon izborio Ligu prvaka. Milanova povijest nije trpjela takvu marginalnu ulogu. Zato je valjda sada poduzeto niz akcija kako bi se momčad pojačala i ekipirala za borbu na domaćem i europskom natjecateljsku putu. Neki analitičari smatraju da su Amerikanci prije svega prepoznali mogućnost velikih zarada kroz LP i marketing, ali da su otkrili i koliko je strasti oko Milana i nogometa u Europi, odnosno da su se zaintrigirali i za duže vladanje u klubu, a ne tranzicijski dok ga ne pripreme za veliku prodaju.
Veliki promet, kolika će biti zarada od ljetnog kadroviranja? Milan je krive procjene u slučaju Donnarumma i Calgahnoglu skupo platio. Izgubili su dva važna aktera uspješnog povratka u LP za nula eura. Dok se za turskog nogometaša ne mari puno, pogotovo što je odabrao gradskog rivala, rana Donnarumma dugo će peći navijače. Radi se o golmanu koji će dominirati u idućih desetak godina, a osim što ga nisu mogli zadržati, nisu ga uspjeli niti naplatiti PSG-u. Ono što je barem donio odlazak Donnarumme je oslobađanje 14 milijuna eura u proračunu plaća.
Zato je Milan doveo više igrača, koji možda i ne bi bili svi zajedno stigli... Umjesto Donnarumme gol će čuvati izvrsni Maignan, za kojeg je plaćena odšteta u visini 13 milijuna eura. Milan je otkupio i ugovore Tomorija iz Chelsea za 28 milijuna, Tonalija iz Brescie za 10 milijuna eura. S Realom su dogovorili dvogodišnju posudbu Brahima Diaza, što će platiti 3 milijuna eura, s obveznim otkupom za 22 milijuna eura! Giroud je stigao umjesto Mandžukića, da bude prva alternativa ili partner u napadu Ibrahimoviću. Milan je Chelseaju platio simbolični mlijun eura da ga puste odmah, a igraču su osigurali 3 mliijuna eura plaće za iduće dvije godine. Još 4,2 milijuna eura uloženo je u braniča Monaca, Ballo-Tourea, koji će biti prva alternativa Hernandezu.
Još barem trojica Milan želi dovesti još barem tri igrača konkurentna za Serie A, ali i Ligu prvaka. Jedan od njih je Kaio Jorge, 19-godišnji napadač Santosa, kojem istječe ugovor u prosincu i dogovorio je već transfer u Milan. Novi Neymar, kako ga pompozno najavljuju mediji (16 pogodaka u 76 utakmica), možda dođe odmah ako Santos pristane na 10 milijuna eura odštete.
Paolo Maldini radi i na trajnom dovođenju Dalota iz Man. Uniteda, te pokušava vratiti Bakayoka iz Chelseaja. Istovremeno vodi borbu s agentima Francka Kessieja, koji ulazi u posljednju godinu ugovora. Prošlo ljeto su ga se htjeli riješiti, ali nakon sjajno odigrane sezone, Kessie ima puno ponuda iz Engleske. Milan mu nudi 5 milijuna plaće, ali agenti traže najmanje 6 i bonuse. Vjerojatno će produžiti, kao i Simon Kjaer.
Gdje je u toj priči Nikola Vlašić? CSKA traži 30 milijuna i to odmah. Milan nudi posudbu s obveznim otkupom, po nešto prihvatljivijoj cijeni. Zenit bi dao odmah traženu svotu, ali Moskovljani ga ne žele prodati konkurenciji unutar zemlje. Ključna je stvar da Milan ne dvoji da bi odmah želio Vlašića, nego je sporan samo način na koji bi ga mogao dovesti. To nam daje naslutiti da će se naposljetku pronaći dogovor koji će biti kompromis za dva kluba.
Gdje vodi ova ljetna priča, u pravcu revitalizacije velikog kluba i posljedičnih uspjeha, ili tek u kontekst zaštite ulaganja do neke nove prilike za prodaju, vidjet ćemo uskoro. Dojam je da navijači i javnost počinju vjerovati da Amerikanci konačno vide što je nužno za iskorak kluba kakav je Milan, i kako je najlogičnije da većim i logičnim ulaganjima jednostavnije dođu do oplođivanja svojeg kapitala. Ne bismo se kladili da je to doista tako, ali...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....