Ante Ćorić (21) ljetos je senzacionalno, ali i iznimno tiho potpisao za Romu. Bez puno medijske pompe, bez ikakvih izjava, kao da je samo tražio mir i odmor nakon niza turbulentnih mjeseci koje je imao u dresu Dinama. S druge strane, i Roma i mladi veznjak bili su svjesni da ga u Rimu čeka novi početak i mjeseci krvavog rada kako bi najprije svoje tijelo vratio u pravu nogometnu formu, a onda tek napravio veliki iskorak nužan da bi mogao konkurirati za momčad.
Svi zadovoljni radom
Mjesecima je Ante trenirao, radio i šutio. Nedostupan za sve medije, kako hrvatske tako i talijanske. Iz Rima su tek povremeno stizale vijesti o tome da odlično radi, da se sjajno uklopio u momčad, da prekaljeni sportski direktor Monchi u njemu vidi novog Modrića. Da je “živ”, podsjećao nas je i Romin trener Eusebio Di Francesco koji je u nekoliko navrata talijanskim kolegama govorio o Ćoriću i njegovu dobrom radu na treningu. Uz obavezan dodatak da mora biti dovoljno strpljiv. U međuvremenu je dobio priliku u dvije utakmice. Jedna u Serie A, druga u Ligi prvaka, s ukupnih 45 minuta na terenu.
U srijedu navečer napokon smo d njim uspjeli napraviti intervju, prvi otkada je Rim zamijenio Zagrebom. Romina medijska služba “upalila je zeleno”, a Antin glas s druge strane odavao je dojam nasmijanog i iznimno sretnog mladića.
- Osjećam se sjajno, hvala na pitanju. Super mi je Rimu - otvorio je razgovor Ante Ćorić.
Što vam je to super?
- Sve. Ako ćemo o nogometu, super mi je u Romi. Radim odlično, točno osjećam da sam kao igrač izrazito napredovao, osjećam da me suigrači cijene i respektiraju, pomažu mi na svakom koraku, kao i svi ljudi iz kluba. Doista ovdje imam tretman u kojem mogu samo uživati.
Još da dobijete i više prilika na terenu?
- Doći će i to, jer vidim da polako, ali sigurno idem u tom smjeru. Mnogi ovdje razgovaraju sa mnom, objašnjavaju mi što se događa, što se od mene očekuje i traži, i svi ti ljudi redom ističu da su jako zadovoljni mojim radom i načinom na koji sam se uklopio u Romu. Evo, dobio sam pola sata protiv Real Madrida u utakmici Lige prvaka, a uvjeren sam da će tih prilika biti sve više. Moje vrijeme u Rimu tek dolazi...
Niste nikada požalili što ste došli u Romu?
- Od trenutka kada sam obavio prvi razgovor s ljudima iz kluba, Roma je bila moj jedini izbor. Sve što su mi prezentirali iznimno mi se dopalo i mogu vam s velikom srećom potvrditi da se ovdje drže svega što su mi rekli. Nemojte zaboraviti da sam u Romu došao kao igrač koji je bio daleko od standardnog igrača Dinama, što znači da sam napravio ogroman iskorak u karijeri.
Je li razlika između Dinama i Rome doista jako velika?
- Ogromna je, baš ogromna. Znate koliko volim Dinamo i respektiram sve igrače s kojima sam u Maksimiru igrao - bilo ih nekoliko koji su vrhunski igrači - ali ovo je ipak jedna drugačija razina nogometa. Sve je brže, intenzivnije, snažnije, s daleko manje prostora za bilo kakva odstupanja i pogreške, posebno na taktičkom planu.
Dobro, u čemu je najveća razlika?
- U taktici. Igrao sam u Dinamu s dosta brzih igrača, bilo ih je i iznimno snažnih, ali sve su to individualne stavke koje netko ima ili nema. Međutim, taktika je ta u kojoj je razlika daleko najveća. U startu sam, moram to priznati, imao velikih problema. Shvaćaš što trener traži, ali zaboraviš se, igra te ponese, a često i ne prepoznaš što se dogodilo na terenu. Čak i kada sam usvojio sve zahtjeve, kada su mi te stvari ušle u rutinu, opet mi se dogodi da nešto krivo napravim.
U Dinamu nije bilo tako rigorozno?
- Nije, nije ni izbliza, pa računam da je ovo što mi se događalo u Romi posljedica daleko slobodnijeg pristupa s kojim sam bio odgajan u Dinamu, pa i u Salzburgu, premda tamo nešto manje. I nije se lako riješiti tih navika. Ovdje se ne priča o talentu i onome što možeš napraviti dok god ne usvojiš sve zahtjeve koje trener i momčad imaju od tebe. I zato priliku možeš dobiti tek kada sve usvojiš, kada si u stanju napraviti sve što trebaš za momčad. Vidim na treninzima da je moj proces taktičkih usvajanja trenerovih zamisli pri kraju, da sada već imam čvrsto tlo pod nogama...
Puno se priča o toj taktičkoj komponenti u Italiji i da Serie A zato nije dobra za mlade igrače?
- Teško je, ali nisu to nikakvi svemirski zahtjevi da ih i mlad igrač ne bi mogao ispuniti. Evo, u Romi cijela niska mladih igrača ima jako dobar status i minutažu. Justin Kluivert ima samo 19 godina, a dobiva prilike, baš kao i Zaniolo (19) i Lorenzo Pellegrini (22) koji su mi konkurenti za poziciju u veznom redu. Cengiz Ünder (21) važan je dio prve momčadi. Dakle, Roma nema problema s tim da mladog igrača gurne u postavu, ali da su zahtjevi veliki, doista jesu.
Jesu li treninzi bitno drugačiji od onih u Dinamu?
- Bitno je drugačiji intenzitet na treninzima. Znate kako se kaže da juriš 100 na sat, a ovdje na treningu svi jure 500 na sat. Treninzi su ključni po svim pitanjima i onaj tko slabije reagira na treningu teško će početi utakmicu. Zato mi je posebno drago što me trener u četiri navrata javno pohvalio za rad na treningu. Dakle, sve se vidi, svi sve dobro prate i na koncu svi dobiju šansu kakvu su radom zaslužili.
Kakva je atmosfera u klubu, sedmo mjesto sigurno nije ono čemu se Roma nadala uoči početka sezone?
- Atmosfera na treninzima je odlična i uvijek žestoko motivirajuća za rad. To je ono što znam i vidim svaki dan. Sigurno bi bilo dobro da imamo koji bod više, ali do kraja prvenstva su još 24 kola i sve se stigne nadoknaditi i promijeniti. S druge strane, u Ligi prvaka smo već osigurali drugi krug, što je za nas jako dobro.
Dobro je i za vas osobno, jer bi u Češkoj protiv Viktorije mogli zaigrati od prve minute?
- Nadam se i ja da će biti tako, ali sam na treningu nakon onih pola sata protiv Real Madrida osjetio bol u listu pa sam neko vrijeme zasebno radio i ne znam hoću li biti dovoljno spreman do srijede. Svih ovih mjeseci radio sam punom snagom i bez ikakve ozljede, ali valjda mi je adrenalin protiv Reala bio toliki da sam negdje potegao i više nego što je trebalo, ali stisnuo sam zube i šutio, jer ne moram vam reći koliko sam bio sretan što igram takvu utakmicu.
Gledali ste s klupe vašeg prijatelja Nikolu Vlašića u dresu CSKA?
- Niksi je sjajan dečko i sjajan igrač, s njim sam se baš dosta družio u mladoj reprezentaciji. Nije ni njemu bilo lako u dok je u Evertonu bio u drugom planu, ali sve je to istrpio i sada se u punom sjaju pokazao u Moskvi. Nakon utakmice smo zamijenili dresove, tako da sam upotpunio kolekciju, jer mijenjao sam dresove s Modrićem, Rogom, Pjacom... Čim je naš igrač na terenu, odmah koristim priliku, ha-ha...
Kažete da vam je odličan status u klubu, a kakav vam je u gradu?
- Čim ste igrač Rome u gradu vas na svakom koraku prati ludilo. Gdje god dođem, ljudi su oduševljeni, slikaju se, časte, viču mi “Korić, Korić...” Nevjerojatno je koliko su Romini fanovi vjerni klubu, ali i koliko znanje imaju o svakom igraču. Možeš igrati i Primaveru, ali oni sve znaju o tebi.
Viđate li legendarnog Tottija?
- U klubu je svaki dan, gleda valjda sve naše treninge. Oduševljen sam time koliko mu je i dalje stalo do momčadi, do svih igrača. Znate, kada mi priđe i pita kako sam, naježim se od sreće. Roma je njegova obitelj i on nas sve tretira kao dio obitelji. Nevjerojatan je... A u grad i dalje ne smije, jer svako njegovo pojavljivanje izaziva kaos na ulici, u restoranu ili gdje već je.
Znamo da tečno govorite engleski i španjolski, kako ste svladali talijanski?
- Mogu ponosno reći da 90 posto svega što čujem jako dobro razumijem. Nažalost, još uvijek nešto slabije pričam, posebno kada se maknemo s nogometnim tema. Tako na treninzima nemam nikakvih problema u komunikaciji, ali izvan terena se još moram dobro pomučiti. To mi je u početku bio veliki problem, jer raspoloženje zna biti sjajno. Vidim da se dečki super zabavljaju, a ja ih ne kužim. Sada je ipak dobro, a za koji mjesec ću i govoriti već sasvim dobro. I baš sam sretan zbog toga što mi je nogomet omogućio da već tako mlad odlično govorim tri svjetska jezika. Vidim da to ljudi jako cijene, a i takve stvari bitno ti olakšaju život gdje god bio.
Mene kao da su u U-21 reprezentaciji zaboravili, ali moj plan je otići na Euro
Ante Ćorić ima već četiri nastupa za A reprezentaciju, a čak 18 za U-21 selekciju. Međutim, ovu jesen nije dočekao poziv Nenada Gračana, izbornika mladih.
- Iskreno, nadao sam se pozivu, jer godinama sam dio te selekcije i odigrao sam neke jako dobre utakmice. OK, svjestan sam da nemam nikakvu minutažu u nogama, ali nemaju je i neki drugi igrači pa su ipak dobili poziv. Na kraju, mogu razumjeti da me izbornik u ovom trenutku ne vidi, da favorizira neke druge igrače, ali opet mi je žao da me baš nitko ne zove, da nitko nije pitao kako sam, napredujem li, kakve planove imam... To mi je ipak čudno.
Mlada reprezentacija izborila je Europsko prvenstvo koje se u lipnju igra baš u Italiji i San Marinu. Vjerujete li da možete biti na popisu izbornika Gračana?
- Naravno da vjerujem u to, a jako sam dobro svjestan da ću se za poziv izboriti isključivo kroz minutažu u Romi. Bio sam na Euru s A reprezentacijom prije više od dvije godine i doista bi za mene bilo poražavajuće da nemam kvalitetu za mladu reprezentaciju.
Dečke ste pratili tijekom kvalifikacija?
- Naravno da sam pomno pratio svaku utakmicu. Svi vidimo da imamo sjajnu generaciju koja na Euru može napraviti velike stvari. Istina je da nismo imali sreće sa ždrijebom, jer su Engleska i Francuska top selekcije, ali imat ćemo i mi što reći.