U nekim prošlim i drugačijim vremenima osvrt na utakmicu Verona - Juventus 1:1 započeo bi s problemom Juventusa. Ovo su ipak nova vremena, unutar kojih je Ivan Jurić, 45-godišnji Splićanin, zaslužio nove doze komplimentiranja na apeninskoj medijskoj sceni. Ona neumitno prati odjeke u nogometnim okruženjima, osluškuje glasove u kuloarima i natječe se u tome tko će prvi doznati neku ekskluzivu za bližu perspektivu...
Jurićeva Verona je u subotu navečer zaustavila Juventus treću utakmicu zaredom. Iskusniji kroničari Hellas Verone primijetit će da se takva serija, s obzirom na ime suparnika, nije dogodila od 1980-ih. Valja podsjetiti da je Hellas Verona tada bila u vrhu Serie A, odnosno da se 1985. i popela na sam vrh, osvojivši jedini scudetto u svojoj 118 godina dugoj povijesti. Možda je nakon 36 godina ovo vrijeme kada se poklonici nogometa u Veroni osjećaju važnijima nego inače, odnosno, osjećaji igara Verone čine ih napokon, i opet, moćnijim.
Nadmašio Pirla
Možemo se složiti da je Juventus stigao na Bentegodi bez 7 igrača, ali opet govorimo o Juventusu, najuspješnijem klubu Serie A, koji od 2012. zna samo za prvo mjesto. Govorimo i o klubu koji je financijski najmoćniji i u kadru ima mnoštvo kvalitete. Neke etablirane, a neke mlađe još neafirmirane. Kad nema etabliranih onda bi u tako velikom klubu trebalo prepoznati trenutak i potencijal koji je spreman za novosti.
Andrea Pirlo, do ne tako davno virtuoz nogometa globalnog odjeka, živi prvu sezonu trenerskog poziva. Doslovno prvu, a ne da je radio s djecom, mladima, amaterima ili nekim četvrtim momčadima. I vidi se da je tako, jer Andrea Pirlo trener nema nikakve veze s Pirlom igračem. Točno je da je teško jednom velikanu igre ponoviti se kao trener velikan. No, Pirlo ne djeluje niti kao onaj koji bi barem stručno logički vukao poteze i dao naslutiti neku svoju nogometnu ideju. Juventus je sterilan po igri, prazan kad je u pitanju entuzijazam i samo ga Ronaldova golgeterska senzacionalnost kako-tako drži na površini.
Sve ono što smo naveli za Pirla i Juve, sve obrnuto je u slučaju Ivana Jurića i Verone. Naravno, u dužnim dimenzijama koje ih razlikuju. Pogotovo između klubova. U igračkom smislu Jurić je bio veznjak radilica i tehnički vrlo dobar. Pirlo je bio strateg, stvarao je igru s puno manje trčanja. I bez nekog duela. Kao pokazatelj da je nogomet igra i da je ključno da igrači znaju igrati, razumijevati njene tokove, te što uspješnije ih koristiti da se nametnu.
Kao treneri, a to možda nije fer usporedba prema Pirlovoj debitantskoj priči s kudikamo iskusnijim Jurićem, Splićanin je ne samo bitno bolji. Ivan Jurić je stvorio svoj stil igre, hibridnu verziju nogometa Gian Piera Gasperinija. Njegova bivšeg trenera u Crotoneu i Genoi, njegova bivšeg šefa i mentora kad mu je bio pomoćnik u Interu, Palermu i Genoi, a koji sada oduševljava Europu s Atalantom.
Jurić je krenuo svojim putem i razvio svoju inačicu te brze, okomite igre s puno presinga. Eto, Verona je drugu sezonu zaredom hit, iako je najmanje od svih trošila za kupovinu igrača, imaju mnoštvo posudbi, a prodali su najbolje igrače jer tako žele stvoriti novac za održavanje likvidnosti kluba i gradnju kampa. Jurić ruši mitove o tome kako su posudbe teret uspješnosti. On ruši i mitove da neafirmirani igrači ne mogu u takvoj neafirmiranoj momčadi postati etablirani. Što je ključno, Jurić ukazuje kako s prepoznatljivom igrom može prkositi svima, ali istodobno, ako se od nje odstupa, može se izgubiti sa svakim.
Juve je u tom smislu postao njegov klijent. U osam utakmica 2 puta je pobijedio, 3 puta remizirao i samo 3 puta je poražen. S obzirom na odnose vrijednosti momčadi i kluba, to je senzacionalan domet. I pokazatelj vrijednosti.
Da je pobijedio u subotu Jurić bi s Veronom postigao rekordni skor bodova (37), ali to će se dogoditi vrlo skoro. Bez njega, dojam je, Verona bi posrnula malo žešće. No, morat će se o tome početi razmišljati. U siromaštvu trenera s osobnošću i posebnim idejama, Ivan Jurić postaje sve traženiji stručnjak. I samo bi on svojim uobičajenim pristupom, u kojem je načelo važnije od sebičnog interesa, mogao u ljeti odbiti ponude i ostati u Veroni.
Jasna poruka
Aurelio De Laurentiis je umoran od Gennara Gattusa i njegova nogometa. Umoran je i od velikih investicija, a manjih rezultata. Kao filmski magnat on živi od talenta suradnika i onih koji će stvarati posebnija djela. Ivan Jurić, pišu to kroničari u Napulju, je točno ono što želi vlasnik Napolija. I to je javno dao naslutiti, pogotovo što je najavio da će promijeniti ploču. Od ljeta želi manje ulaganja, više mladih i trenera koji će ih podići kao igrače, a klubu stvoriti nove vrijednosti. Pri tome igrati dobro i ostvariti zapažene rezultate.
Najava kao da je pisana za Jurića, i zvuči kao jasna poruka...