Gradnja se odvijala u tri faze, a cijeli je proces, od temelja do zvonika, potrajao dva stoljeća. Nakon što je 1990. zatvoren zbog obnove, Kosi toranj u Pisi ponovo je otključan krajem 2001., ali u zaleđu monumentalne građevine, na stadionu koji se nalazi na točno 267 metara zračne udaljenosti, prvoligaške nogometne bitke zamijenjene su dvobojima u trećem i četvrtom razredu talijanskog nogometa.
Pisa je u svibnju 1991. režirala svoju odjavnu epizodu u Serie A, a zatim u tri faze, poput gradnje Kosog tornja, kroz druge, treće i četvrte lige tražila povratak u elitu, ali odbrojavanje je gotovo. Dva kola prije kraja sezone, klub iz Toskane matematički je potvrdio povratak u prvi rang nakon 34 godine, a pečat na povijesnu sezonu ostavio je i hrvatski čuvar mreže, 194 centimetra visok "toranj iz Sesveta" koji se, paralelno, upisao i u povijesne knjige na specifičan način.
Naime, nitko u povijesti, do prije tri dana, u tri uzastopne sezone nije izborio promociju u Serie A. Prvi s takvim nesvakidašnjim pothvatom postao je Adrian Šemper, vratar Pise, kojemu je to uspjelo i u prethodne dvije sezone u dresovima Genoe i Coma, a prvo iskustvo u Italiji upisao je u Chievu iz Verone prije gotovo sedam godina.
- Još sam pod dojmom, sve mi djeluje nestvarno. Bila je luda fešta, ljudi su plakali na stadionu, cijeli grad je na nogama. Ove tri sezone ne bih mijenjao ni za što, sve mi je to donijelo dragocjeno iskustvo. Bilo je igrača koji su možda izborili promociju u Serie A u tri navrata, u periodu od sedam-osam godina, ali nitko to nije uspio napraviti u tri sezone zaredom. Suigrači su mi poslije utakmice govorili da se ne moram ni veseliti, da je meni to već normalno ha, ha. Međutim, ovo je zaista velika pobjeda za mene, možda i u drugačijem smislu, a najveća mi je pobjeda to što me ovdje gledaju kao jednog od njih - priča Adrian za Jutarnji dan nakon velikog slavlja s navijačima.
Da priča bude još upečatljivija, "mastermind" cijele priče je - Pippo Inzaghi. Svjetski prvak iz 2006., dvostruki osvajač Lige prvaka, jedan od najlukavijih lisaca u kaznenim prostorima, koji je na klupu Pise sjeo na početku sezone.
- Rođeni je šampion, zanimaju ga isključivo pobjede. To je njegov smisao života. Pravi je primjer, a na treningu želi da sve bude savršeno. Jako je karizmatičan i ima vrhunske fore, znali smo umirati od smijeha, ha, ha. On je inzistirao na mom dolasku, zvao me četiri-pet puta, ali u početku nisam bio zainteresiran jer sam bio malo razočaran raspletom situacije u bivšem klubu, Comu. Dao mi je do znanja da će doći moj trenutak, a prije početka sezone rekao mi je: "Znaš, u Italiji ti dva bez tri ne vrijedi!" Tako da je i on očekivao da ću treću uzastopnu sezonu izboriti prvu ligu.
Usprkos tri promocije u elitu, statistika otkriva da ste na sedam nastupa u Serie A i čak 152 u Serie B. Osjećate li da bi ovo mogla biti "ta" sezona?
- Iskreno, mislim da je to ta sezona, da je došao taj trenutak. Imam 27 godina, spreman sam za iskorak i skupio sam dovoljno iskustva. Možda se moglo dogoditi i prije, ali nisam mogao utjecati na sve što se događalo.
Koliko je teško osvojiti Serie B? Liga djeluje izjednačeno, a gotovo svi klubovi imaju dvoznamenkast broj remija.
- Našli ste krivu osobu za to pitanje... Šalim se, liga je jako teška, svatko svakog pobjeđuje. Imao sam jako dobru obranu ove sezone, sve je dobro posloženo, tako da sam možda veći značaj imao u dvije prethodne sezone. U Italiji sam već kao doma, sedam godina sam tu. Živim u lijepim gradovima, htio bih tu biti još godinama.
Pretpostavljamo da se poseban naglasak stavlja na taktiku, kao i obično u Italiji, a što to konkretno znači u vašem slučaju, s obzirom na to da vratari sve više sudjeluju u igri? Na čemu Pippo inzistira?
- U Comu se tražila najveća moguća razina igre nogom jer je trener Cesc Fàbregas. Tražio je to u punom smislu, čak i kad sam pod pritiskom. U Pisi je, pak, sve drugačije. Inzaghi ne voli igru od zadnje linije, inzistira da lopta ide naprijed što dalje i da se ondje onda borimo za drugu loptu. Znao nam je govoriti da možemo izaći kroz igru na 30 ili 40 metara od gola, ali što onda s ostalim dijelom terena? Zna što želi, a to je opasnost za tuđi gol, ne za naš.
Spomenuli ste već Cesca, a osim njega i Pippa, trenirali su vas Ševčenko, Gilardino, Cico Kranjčar… Da možete složiti momčad od vaših trenera, rijetko tko bi vam mogao konkurirati, zar ne?
- Istina ha, ha, opasna je to ekipa, nisam ni razmišljao o tome. To su igrači sa svjetskim karijerama, svi su imali svoje čari, ali od Pippa sam najviše naučio.
Jeste li s trenerom možda komentirali dolaske Gattusa i Cannavara u hrvatski nogomet?
- Iskreno, nismo, ali on sve prati. Prava je nogometna enciklopedija.
Dinamovo ste dijete, na Maksimiru ste proveli gotovo cijelu mladost, pratite li aktivno hrvatsku ligu?
- Naravno, vjerujem da će Dinamo osvojiti prvenstvo i da će sve biti na mjestu. Kvaliteta je morala doći do izražaja, unatoč takvoj, neobičnoj sezoni, ali svaka čast Rijeci i Hajduku, svi rade dobar posao. Dinamo je moj klub, Dinamo me stvorio kao golmana i kao čovjeka, to se ne zaboravlja. Dinamo je uvijek broj jedan.
Je li vam danas možda žao što niste ostali duže na Maksimiru?
- Nije, bio je takav splet okolnosti. Imao sam želju otići i graditi svoj put, tako da nije bilo ni vremena za nešto više. Naravno, nikome ništa ne zamjeram, ni slučajno. Čujem se još sa svojim suigračima iz Dinama, sa "zlatnom generacijom ‘98." ha,ha, puno nas je u Italiji, držimo se na okupu.
Prvo, pravo kaljenje Šemper je imao sa svega 18 navršenih godina, kada je, silom prilika, stao među Dinamove vratnice u Ligi prvaka. "Modri" su te 2016. poraženi od Lyona (0-3) i Juventusa (0-4), a tinejdžer na vratima imao je mnogo posla. Je li bilo prerano za te izazove?
- Prošlo je mnogo godina, ne pamtim ništa negativno, iako nisam bio spreman za to. Sve se brzo dogodilo, ali ne žalim za tim. Bio je prevelik pritisak, tko zna što bi bilo da je sve ispalo drugačije. Izabrao sam teži put poslije toga, i sve je to normalno.
Može li se povući neka paralela između SHNL-a i Serie B?
- Teško mi je to uspoređivati. Talijanska liga je jako kompleksna, sve se svodi na jako puno taktike i puno zahtjeva od igrača. Ekipe su posloženije i svi imaju lijepe stadione, to je vjerojatno glavna razlika, svi imaju vlasnike koji stoje iza njih. Puno investitora ulaže u Serie B jer znaju što onda nosi Serie A.
Sada, nakon skoro deset godina iskustva, tko je najbolji igrač kojemu ste branili udarce?
- Ha, moram onda izdvojiti Juve u Zagrebu. Recimo, Dybala. Nisam imao priliku braniti protiv Ronalda u Juventusu.
Bolji odgovori na to pitanje ćete nam, nadamo se, moći dati nakon iduće sezone, poslije pravog iskustva u Serie A.
- Daj Bože, slažem se. To će već biti onda ozbiljan nivo. Imamo sad još dva kola do kraja, iako je za mene sezona gotova, vjerojatno će drugi sada dobiti šansu. Ostajem ovdje do kraja sezone, da se proslavi kako treba, a onda idem u Zagreb, zaželio sam se doma - zaključio je Adrian Šemper.
Komentari (0)