Samo tri puta u dugoj povijesti Serie A dva kluba kao najžešći rivali, Juventus i Inter, sastala su se već u trećem kolu prvenstva. Derby d’Italia u subotu od 18 sati (Arenasport 4), na stadionu Allianz u Torinu, iznimno je važna kontrolna stanica za dva trenera i njihove nove projekte. S jedne strane je Igor Tudor, koji je napravio već puno dobrih stvari u Juventusu otkako ih je preuzeo u finišu prošle sezone umjesto otpuštenog Thiaga Motte. S druge je strane Cristian Chivu, koji je upravo proljetos kao trener Parme nanio poraz (1:0) Tudorovu Juventusu u Torinu, a koji ima jako puno posla da stvori “novu priču” za Inter nakon četiri godine Simonea Inzaghija. Kako je ovo veliki derbi talijanskog prvenstva, koji može usmjeriti (polu)sezonu oba suparnika, sasvim je logično da se osjeća velika napetost pred subotnji ogled...
Prvi dojam o trenutnom raspoloženju u oba tabora odaje više zadovoljstva u Torinu. Prošlosezonska dinamika prvenstva, koja je umjesto velikih očekivanja ponudila velika razočaranja, dovela je do otkaza treneru Motti, koji je bio tretiran velikim reformatorom u kući Stare dame. No, Motta je podbacio, a za brojne kroničare Juventusa i njihove izvore iz svlačionice, bivši je trener poremetio odnose ne samo na svojoj relaciji nego i u međusobnim odnosima igrača.
Tudor se u Juventusu odlično snašao
Vlasništvo kluba odlučilo je da će odmah posjeći korijene mediokritetstva, u kojem je ceh platio i sportski direktor Christian Giuntoli. I on je doveden zbog odličnog posla u Napoliju, a odabrao je Mottu temeljem njegova odličnog posla u Bologni. No, raditi u tim klubovima ili u velikanu kao što je Juventus, bitna je razlika. Oni nisu uspjeli uhvatiti te ritmove i ponašanja, stoga je iz odaja vlasnika, očito pod “preporukom” velikog šefa Johna Elkanna, stigla odluka da se otpusti obojicu zaduženih za prvu momčad...
Igor Tudor je u ožujku prihvatio poziv kluba u kojem je ostvario veliku karijeru. Upućeni kažu da je jedini prihvatio i opciju da će trajati do kraja sezone, možda uz utakmice na prvom SP-u, pa će se onda odlučivati. Za mnoge je zapravo bio samo tranzicijsko rješenje, ali Tudor je vrlo hrabro zaigrao svoje najbolje karte. Iskustvo karijere u ambijentu Juventusa u tome mu je puno pomoglo. Dobro je znao kakav gard mora emitirati, kako će od igrača dobiti ono što navijači očekuju - ratnički pristup - i što treba učiniti da letargiju na Allianzu zamijeni optimizam.
Tudor se snašao i bolje od očekivanja. Vrlo je brzo umirio atmosferu u momčadi, odnosno “zapalio” njihov motivacijski plamen, a što se najbolje prepoznalo u velikom iskoraku turskog talenta, Yildiza. Upravo njegov iskorak kao da je bio signal vodstvu Torineza da je Tudor vrijedan velike prilike da dugoročnije vodi Juventus. U proljeće je upisao 5 pobjeda, 3 remija uz jedini poraz koji je doživio krajem travnja upravo od subotnjeg trenerskog suparnika, Chivua. No, Rumunj je tada bio na klupi Parme, ali je očito znao (blok i kontre) kako zakočiti igru Stare dame...
Za Tudora je bilo najvažnije da izvuče maksimum od svojih igrača, ostvari vizu za Ligu prvaka, prijeko potrebne zbog prihoda koji će sanirati financijske minuse, te pokaže da zna što radi. Zato je vodstvo, uz preporuku novog direktora Damiena Comollija, odlučilo i prije odlaska na Mundijal u SAD potvrditi kako će Tudor voditi Juventus iduće dvije godine. Kada se, uz dvije pobjede na startu ove sezone, pozitivnim tonovima naglašava njegov rad, kako nalaže šampionski DNK Juventusa (“pobjeda nije važna, ona je jedina bitna”), onda analitičari ističu da je Tudorova doktrina dovela do toga da se čak i Dušan Vlahović, omražen od navijača i praktično tjeran iz kluba, razigrao ulascima s klupe, golovima i pristupom “odjednom” mu stiže pljesak s tribina...
Dok je Tudor praktički u nastavku velikog projekta vraćanja Juventusa prema vrhu Serie A, Chivu ima još kompliciraniji posao. Došao je nakon dva uspješna prethodnika, Antonija Contea (2 sezone) i Simonea Inzaghija (4), koji su do maksimuma iskoristili igrače koje su imali te osvojili trofeje. Chivu, nekada igrač (i) Intera, jest svjestan, kako je kazao medijima, da je najteže ostati “gore” nakon perioda dominacije. Jasno je da je u klubu sazrelo uvjerenje kako se treba pomladiti prilično stariju momčad, a promjene uvijek nagrizaju onaj sustav koji je do tada dovodio do pobjeda. Inter je šest godina forsirao igru 3-5-2 i nije lako mijenjati navike većine igrača koji su u tome sudjelovali.
Chivu zato to postupno mijenja, potiče drugačije na druge aspekte u odnosu na one koje su svakodnevno uvježbavali do njegova dolaska. Dakle, umjesto dominacije momčad igra u smjeru destabiliziranja suparnika. Umjesto kontrole igre želi se ojačati agresivnost, umjesto dužeg posjeda želja je brže i okomitije igranje.
Petar Sučić u Interu prima pohvale
Chivuu je reprezentativna pauza donijela niz minusa u pripremi, odnosno nastavku tesanja svojih novih taktičkih pristupa. Čak 13 igrača bilo je na reprezentativnim okupljanjima te su se različitog tempa vraćali u Appiano Gentile. Jedan od ključnih igrača, kapetan i najbolji strijelac Lautaro Martinez, s Argentinom je bio u Ekvadoru, gdje nije igrao, ali je dug put zaključio dolaskom dan i pol prije utakmice. Prekooceanski let uvijek utječe na formu igrača, no Lautaro će sigurno u Torinu predvoditi momčad u još jednom važnom Derbyju d’Italia.
Petar Sučić je za sada u konkurenciji s iskusnim Mhitarjanom i prema kroničarima Intera hrvatski reprezentativac krenut će s klupe. Dok je Sučić bio s Vatrenima, Mhitarjan je punom parom radio u kampu i pokazao vidan napredak forme. S druge strane, Sučić je igrač koji je najviše dojmio kritiku, hvale ga svi kao potencijal koji će uskoro postati nezamjenjiva karika novog (mlađeg) kursa Intera. Dakako, najvažnije je što misli Chivu, pa ne bi trebalo biti 100 % sigurno da Sučić kreće s klupe. Kako god bilo, mladi Vatreni će sigurno nastupiti na stadionu Allianz u svom prvom velikom derbiju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....