Vidjeli smo njegov veliki uspon, a sada gledamo njegov konačni pad. Ponedjeljak navečer označio je kraj ere Andree Agnellija u Juventusu. Predsjednik koji je klub doveo do velikih visina posljednjih je nekoliko godina na nizbrdici. I očito ne vidi način da to promijeni...
Mecena je možda preživio sve slabije rezultate kluba na terenu u posljednje tri godine, ali i njegov neuspjeli pokušaj pokretanja europske Superlige, koji je stvorio veliki raskol s UEFA-om, te sumnjive financijske transakcije zabile su posljednji čavao u lijes njegovog 12-godišnjeg mandata.
Juventus objavio priopćenje potvrđujući ostavku predsjednika kluba zajedno s ostatkom upravnog odbora, uključujući potpredsjednika Pavela Nedveda i glavnog izvršnog direktora Maurizia Arrivabenea, koji će privremeno obnašati dužnost do imenovanja novog upravnog odbora.
U emotivnom pismu upućenom zaposlenicima kluba, Agnelli se oprostio od svih u Juventusu, pokušavajući na prilično implicitan način objasniti razloge svog odlaska.
"Dragi svi, igram za Juventus, radim za Juventus. Jedan je cilj - pobjeda", stoji u pismu koje je objavio Sky Sport.
"Svatko tko ima privilegiju nositi crno-bijeli dres to zna. Oni koji rade kao tim znaju da naporan rad pobjeđuje talent ako talent ne radi naporno. Juventus je jedan od najvećih klubova na svijetu i svatko tko tamo radi ili igra zna da je rezultat posljedica rada cijele momčadi."
"Navikli smo pobjeđivati i povijesno imamo takav DNK. Od 2010. odajemo počast našoj povijesti postizanjem izvanrednih rezultata: Napravili smo stadion, osvojili devet uzastopnih prvenstava, prvi u Italiji koji imamo seriju Netflix i Amazon Prime, J|Medical, 5 uzastopnih prvenstava za ženski sastav. I opet dogovor s Volkswagenom (malo tko to zna), finale Lige prvaka u Berlinu i Cardiffu (naša velika žalost), ugovor s Adidasom, Next Gen Italian Cup, prvi klub koji predstavlja klubove u Izvršnom odboru UEFA-e, J|Muzej i još mnogo toga."
"Satima, danima, noćima, mjesecima i u svim godišnjim dobima radili smo s ciljem stalnog poboljšanja. Svatko od nas može se prisjetiti trenutka prije izlaska na teren: Izađite iz svlačionice i skrenite desno, dvadesetak stepenica nizbrdo s rešetkom u sredini, još deset uzbrdo i tu ste: "el miedo escénico" i u onog trenutka kada znaš da je cijeli tim uz tebe, nemoguće postaje izvedivo. Bernabeu, Old Trafford, Allianz Arena, Westfalen Stadium, San Siro, Geōrgios Karaiskakīs, Celtic Park, Camp Nou - gdje god smo išli dok je momčad bila kompaktna, nikoga se nismo bojali.
"Kada momčad nije kompaktna, podređuje se protivnicima i to može biti kobno. U tom trenutku morate biti lucidni i obuzdati štetu. Suočavamo se s delikatnim trenutkom s korporativnog gledišta i kompaktnost nije uspjela. Bolje ostaviti sve zajedno, dajući mogućnost novoj formaciji da preokrene tu utakmicu."
"Naša svijest bit će njihov izazov: živjeti u skladu s Juventusovom poviješću. Nastavit ću razmišljati i raditi na boljem nogometu, utješen citatom Friedricha Nietzschea: "A oni koji su viđeni kako plešu mislili su da su ludi oni koji nisu mogli čuti glazbu."
"Zapamtite, prepoznat ćemo se na prvi pogled: Mi smo ljudi iz Juvea!"