Kako je pala odluka o rušenju ‘stogodišnjaka‘: Kultni stadion postaje - moderna ‘blagajna‘ nogometa

Trebalo se u gradskom vijeću lombardijske metropole dogoditi nemoguće. To je da gradonačelniku koji je iz lijevog političkog spektra, pomognu vijećnici koji dolaze iz desnog dijela gradskom parlamenta. Giuseppe Sala je tek u noći 1.listopada, točnije u 3.46 sati mogao, sa velikim olakšanjem i iscrpljenim licem, zaključiti da je odluka o stadionu Giuseppe Meazza "prošla!" Zahvaljujući činjenici da su 4 vijećnika desne stranke Forza Italia (Berlusconijev izum) napustili dvoranu pred glasanje, i time uskratili podršku protivnicima prodaje milanskog stadiona, Sala je došao do cilja. Suočen sa ultimatumom AC Milana i FC Intera kako će napustiti Grad i izgraditi svoje nove stadione u okolnim mjestima ako im se ne dozvoli gradnja novog stadiona na mjestu sadašnjeg, Sala je dugo vremena nastojao privoljeti političku većinu da pristane na prodaju Meazze. Protivili su se tome prije svega oni koji ne žele da se cijeli kvart San Siro urbano rekonstruira i modernizira, a što je značilo, uz novi stadion i promjenu prometnih pravaca, izmještanje velikog tunela, godine radova na infrastrukturi te opća promjena sadržajnosti koje su uz to vezane. Protivili su se žestoko tome i konzervatori, što je bilo očekivano, ali i mnoštvo romantičara koji se ne žele odreći stogodišnje povijesti stadiona i svega što je značio za brojne generacije Milaneza i Lombardijaca.

Otkako su američki biznismeni preuzeli dva nogometna kolosa, gradnja novog stadiona je praktično temelj njihovih projekcija kako od Milana i Intera stvoriti profitabilne "tvrtke" te natjecateljski uspješne klubove. Gdje god su Amerikanci postali vlasnici upravo su to prioritetne im ambicije. U Rimu je prošli američki vlasnik, James Palotta prodao klub samo zato što nije mogao dobiti podršku Grada. Stigli su novi vlasnici čiji je frontman Dan Friedkin i, dojam je, uspješnije promiče nužnost gradnje novog stadiona ako se želi veliku Romu. Friedkin je to demonstrirao i kupovinom Evertona, kluba koji je nedavno preselio na novi stadion. Tako se i doznalo da je Friedkin velikim dijelom financirao gradnju, i temeljem toga i došao u poziciju otkupiti klub. Zabrinuti da Amerikanac ne bi napustio Romu, ubrzala se birokratska procedura koja je do sada u Italiji "lomila" svaku ambiciju gradnje novih objekata. Posljednji novo izgrađeni stadion je Juventusov, koji je u funkciji od 2011.godine. Zbog očajne infrastrukture Italija je došla na loš glas u UEFA i FIFA, a gubitak velikih manifestacija (finala euro natjecanja...) dodatno su podigle tenzije u političkom miljeu. Milanu primjerice prijeti gubitak domaćinstva EURA 2032, što bi za tako važan (ne samo nogometni) grad bila katastrofa...

Italija je 1990tih i u počecima 2000tih bila nogometni Hollywood, ali su ulasci ruskih oligarha, pa arapskih šeika, naposljetku Amerikanaca u europski nogomet, doprinijeli da se najbolji biznis nogometa preseli u Englesku. Italija je izgubila primate jer nije mogla financijski pratiti Premierligaše, a uz to ni španjolske velikane i njemačkog giganta iz Munchena, odnedavno i francuskog lidera sa Parka Prinčeva. Jedna od glavnih odrednica većeg punjenja proračuna u toj novoj eri nogometa su svakako stadioni. Englezi su to odavno "izmislili", uz mantru kako stadion mora raditi 7 dana u tjednu, a ne samo u vrijeme utakmice. Obnovili su nogometnu infrastrukturu i stadioni Premiershipa postali su izvorište novih milijuna te stvaranja razlike u odnosu na ostatak Europe. Stadioni u vlasništvu klubova, sa Muzejima, restoranima, fan shopovima, kafićima, pretvoreni su u središte zbivanja pogotovo za mnoštvo navijača i ljubitelja nogometa (klubova). Ne više samo na utakmicu, nego i obilasci tijekom tjedna, u restoranima, u kupovini klupskih proizvoda, posjete Muzeju, tour za posjetitelje, mnoštvo turista...

Engleski model je na višu razinu odveo i simbolički pokazuje Tottenham. Na mjestu starog White Hart Lanea prije 6 godina niknuo je najmoderniji stadion, koji je posjetiteljima, uz utakmice, ponudio vrhunski komfor, mnoštvo restorana i kafića, šetnju na krovu stadiona sa pogledom na cijeli London te kao osobenost, pivo koje se proizvodi u pivovari unutar stadiona! Taj stadion ima tribine koje se mogu "povući" i proširiti prostor za događanja, ima krov, a i pomičan travnjak. Uz pomoć 68 motora teren WHL-a se može "izvući" iz stadiona i prepustiti prirodnoj svjetlosti. Uz to za one dubljeg džepa, koji žele nešto više, stvoreno je 8000 premium mjesta, sa posebnim komforima. Na tribinama stane 62 tisuće gledatelja i taj je objekt ukupno klub koštao 1,5 milijardi eura! No, White Hart Lane je postao tvornica novca. Samo iz naslova konzumacije jela i pića u restoranima i kafićima na dan jedne utakmice, klub prihoduje 1,2 milijuna eura!

PIERO CRUCIATTI Afp

Taj engleski model je vodilja i talijanskim klubovima, koji u starim koncepcijama stadiona ne mogu ni približno komercijalizirati njegove sadržaje. Da bi se natjecateljski bilo konkurentno nužno je financijski pratiti konkurenciju, i za to treba početi od stadiona. Pokazao je to i Real Madrid, koji je iskoristio vrijeme pandemije, za drastičnu rekonstrukciju Santiago Bernabeua. Od 2019. do 2023., Real je gradio moderni objekt, a koji je u početnom proračunu trebao stajati 575 milijuna. Zbog pandemije i rata u Ukrajini, što je sve poremetilo opskrbu materijalima i višestruko podiglo cijene sirovina i radne snage, Real je za novi Bernabeu morao izdvojiti 1,7 milijardi! Stadion zbilja djeluje svemirski. Planiran je za nogomet, ali i američki football, košarkaške spektakle, hokej, uz koncerte, kongrese i drugo. Izgrađen je krov koji se zatvara u 15 minuta, a ispod travnjaka je u dubini od 35 metara stvoren "svijet" za spremanje terena kada se odvijaju nenogometne manifestacije, za njegovo "sunčanje" i mnoštvo drugih tehnoloških čudesa. Na vrhu je izgrađen luksuzni Sky bar, tisuću kvadrata "posebnosti" za one koji će imati člansku kartu "anonimne" cijene. U studenom će (16.) biti i prva NFL utakmica, sa Miami Dolphinsima. U prvoj godini prodaje sadržaja na Bernabeu, kad još nije bilo sve zgotovljeno, Real je prihodovao 15,8 milijuna eura. Već drugu godinu je prihod od restorana, kafića, Muzeja, obilaska stadiona, koncerata, kongresnih i inih događanja narastao na 44 milijuna! Planirani prihod u 2025. su 150 milijuna, a naslućuje se da će biti bitno veći...

U Barceloni su brzo nakon Reala krenuli u demoliranje starog i gradnju novog Camp Noua. Zbog velikih financijskih teškoća kluba kasnilo se u osiguranju kreditnih bankovnih linija, što je prolongirano i gradnju. Barcelona gubi veliki novac igrajući na manjem Olimpijskom stadionu, pa je od Lige tražila, i dobila privremenu dozvolu da igra na gotovom djelu Camp Noua, uz 27 tisuća ljudi. Kad bude gotovo, Camp Nou će imati kapacitet od 105 tisuća ljudi! No, Barceloni je dozvolu uskratila gradska odnosno vlast Katalonije. I to iz sigurnosnih razloga, jer su vatrogasci istaknuli da nema dovoljno evakuacijskih prolaza u slučaju neke rizične situacije. Zapravo na planu zaštite i sigurnosti te drugih manjkavosti, Camp Nou ima čak 200 problematičnih situacija. Za stadion koji će ukupno koštati 1,5 milijardu, a pogotovo za klub kojem nasušno trebaju novi prihodi da se saniraju enormni dugovi protekle dekade, presudno je čim prije riješiti te terete...

U Milanu će, dakle, Milan i Inter platiti gradu 197,75 milijuna za Meazzu. To će postati njihovo vlasništvo, što je ključ da se donese odluka o demoliranju stadiona izgrađenog 1926.. Izgradio ga je Milan, 4 tribine za 35 tisuća ljudi. Od 1935. grad je postao vlasnik objekta, koji će se od 1980. nazvati po Giuseppe Meazzi, a koji će 1990., zbog domaćinstva Mundijalu, biti rekonstruiran uz treći prsten i karakteristične tornjeve i crvene "poluge" na krovu. Put do nove "katedrale", kako se nazvalo idejni projekt novog stadiona, jako je dug. Prioritet je da dva kluba do 10.studenog dobiju formaliziraju kupnju, jer tog dana zbog propisa, više neće biti moguće rušiti drugi prsten, zaštićen kao spomenik kulture. U tom slučaju ne bi se više ništa moglo mijenjati na Meazzi. Klubovi su gradu namjenili do kraja mjeseca avans od 73 milijuna. Obzirom da će stadion biti poprište otvorenja zimskih olimpijskih igara 2026 (Milano, Cortina), radovi neće krenuti prije 2027, jer za demoliranje Meazze treba 12 mjeseci. Novi stadion će se graditi par stotina metara dalje, gdje su danas parkirališta. Sve vrijeme gradnje Milan i Inter igrati će na starom zdanju (do 2031.), tako da će u jednoj fazi biti stari i novi jedan pored drugog. Kad klubovi prijeđu na novi, onda će se rušiti stara Meazza, osim spoja Južne i Istočne tribine, koja će ostati kao spomenik, a unutrašnjosti "objekta" biti će uredi, trgovine, možda muzej. Taj očuvani dio biti će 10% ukupne površine starog stadiona. Novi stadion raditi će se po ideji arhitektonskih studija Norman Foster i partneri (projektirao novi Wembley) i David Macina. Vlasnici Intera, američki fond Oaktree te vlasnici Milana, američki fond RedBird, odabrali su njihovu ideju "Katedrale". Stadion koji bi imao više ovalni izgled od Meazze, dva umjesto tri kata, tribine za 71.500 gledatelja, a cijela građevina bila bi na jednom podiju. Osim nogometnog dijela (bez krova na terenu), imao bi uz sve komforne sadržaje za klubove i gledatelje, niz restorana, kafića, trgovina, kino dvorana, kongresnih prostora, a pored toga fan shopove, hotel i veliki Muzej i drugo. Cijelo područje zahvata, uključujući stari dio Meazze (gdje će biti puno sadržaja za građanstvo, vrtići, škola, zabavni centar, park...) obuhvaća 281 tisuću četvornih metara. Grad je obvezao investitore da se 50% prostora neće betonirati. Najmanje 80 tisuća kvadrata biti će zelenilo, koji će odmah pripasti gradu. Uredi će zauzeti 43 tisuće kvadrata, hotel 20 tisuća, parkinzi 15 tisuća kvadrata.

Novi stadion dakle biti će realnost za 6 godina i već je određeno da će se na njemu dozvoliti 20 mega koncerata, 12 domaćih i 9 internacionalnih zvijezda. Iako FIFA preporuča da nagib tribina iznosi do 34%, Milan i Inter su od arhitekata tražili da zbog bolje vizure za sve gledatelja to iznosi 37%, kao i "žuti zid" na stadionu u Dortmundu.

Za dva kluba investicija će iznosi oko 1,3 milijarde eura (svaki po pola), a predviđa se da će prihodi u strukturi prihoda, sa sadašnjih manje od 20% u proračunu narasti na razinu većih euro klubova, a to je 35%. To bi za Inter i Milan, koji su dosada kroz stadion zarađivali ukupno 70tak milijuna, moglo značiti skoro udvostručenje prihoda i bitno više mogućnosti da budu i natjecateljski konkurentniji.