Nije moglo bez kinematografske dramatike. Kako i dolikuje velikom majstoru produkcije filmova. Aurelio de Laurentiis ima 74 godine, od toga je 19 godina vlasnik i prvi operativac Napolija. Učinio je sve što je trebalo, odnosno što su htjeli navijači.
Stvorio je snažan klub, popeo se iz 3. u 1. ligu, osvojio je kupove, ušao u Ligu prvaka, osjetio čar europskih pozornica i prihoda, a onda dostigao vrhove sreće osvajanjem scudetta u prošloj sezoni!
Uza sve to upustio se u projekt snaženja Barija, klub koji je već dvije sezone bio na korak od povratka u Serie A. Ako se dogodi da u ovoj sezoni ipak ostvare navijački san, De Laurentiis će morati prodati klub, jer nije moguće u istom rangu imati dva u vlasništvu istog čovjeka.
De Laurentiis je, kako i dolikuje filmu, teatralan, prilično tašt i nepredvidiv. Gotovo čitava nogometna Italija u ponedjeljak navečer zaključila je pratnju on-line medija, i otišla spavati s uvjerenjem da će aktualnog prvaka Italije od utorka preuzeti Igor Tudor.
Splitski trener bio je na razgovorima u Rimu, u prostorijama Filmauroa, obiteljske tvrtke koja urede ima u zgradi u kojoj inače živi vlasnik Napolija. Teško je, naravno, proniknuti što su razgovarali ADL i Tudor, odnosno koje su nijanse tog razgovora presudile u izboru novog trenera Napolija.
Kad je u utorak prije podne izostala službena objava novog trenera jasno se nametnulo uvjerenje kako Igor Tudor nije "osvojio" temperamentnog i poslovično nepovjerljivog predsjednika Napolija.
Kako se dan prije stidljivo najavljivala opcija Waltera Mazzarija, a potom su mediji počeli snažiti informacije o razgovoru nekadašnja dva suradnika, postajalo je sve izvješće da će upravo taj Toskanac, po drugi put u karijeri, sjesti na klupu nebeskoplavih.
"Sretan ti povratak Walter" - napisao je De Laurentis na platformi X, preko koje uglavnom šalje najvažnije stavove o biznisu, nogometu i općem životu. Sama poruka, koja je službena promocija izbora novog trenera, uz neznatno prije zahvale Francuzu Rudiju Garciji na četvrtomjesečnoj suradnji, odaje možda onu nijansu koja je bila prevaga u korist Mazzarrije.
Oslovljavanje imenom sugerira prijateljsku relaciju predsjednika i trenera, kojeg je kao suradnik imao četiri godine, od 2009. do 2013., a koja je suradnja prekinuta voljom samog Mazzarrije.
Nakon četiri sezone drila s Napolijem i De Laurentiisom, s laganim razočaranjem gubitkom utrke za scudetto s Interom 2012., Walter Mazzarri (62) prihvatio je poziv upravo iz Intera. Bila je to kriva procjena jer je došao u veliki klub u trenutku kada je uslijedila teška era prilagodbe nakon odlaska vlasnika Massima Morattija, te problematičnih novih ideja novog vlasnika iz Indonezije.
U Napulju su imali veliki respekt prema Mazzarriju. Čovjek koji nikad nije osvojio niti jedan trofej, osim Kupa Italije upravo s Napolijem. Pobjeda u finalu, 20. svibnja 2012. imala je idealan okvir, jer je svladan Juventus, omraženo ime u okruženju podno Vezuva.
Vjerojatno je da De Laurentiis ima sličnu emociju prema onom finalu, jer je i njemu u njegovoj vladavini Napolije to bio prvi trofej!
Mazzarri je, svakako, pomogla u povratku u Napoli činjenica da je prihvatio sve što je od njega očekivao De Laurentiis.
Opterećen činjenicom da je promašio još jednog trenera, Garciju, koji će za 4 mjeseca neuspješnog rada (po kriteriju ADL-a) morati platiti 2,8 milijuna eura, predsjednik Napolija nije želio novu financijsku akrobaciju. I kada je na stolu stavio ponudu od milijun eura neto za idućih 7 mjeseci, do kraja sezone, znao je da će Mazzarri prihvatiti. Toskanskom treneru novac nije bio presuđen. Ima 62 godine, pri kraju je karijere, a već godinu i pol dana bio je bez posla. Napoli je veliki klub, odlično poznaje sredinu i ona njega i praktički nema što izgubiti povratkom u takvu priču. Naprotiv, može samo dobiti.
Igor Tudor? Opći je dojam da je 45-godišnji Splićanin prošao jako dobro u ovoj priči.
Zvuči paradoksalno, ali Tudor je prije svega profitirao što se aktualni prvak vrlo ozbiljno zanimao za njega. Drugi plus je što je pokazao određenu čvrstinu stava jer nije htio prihvatiti atraktivnu momčad samo na sedam mjeseci, odnosno samo da postane trener "pa će se vidjeti". Tudor je karijeru proveo u Italiji, u velikom klubu, djelomice i manje, jako dobro zna kako funkcionira calcio.
Bio je i trener, dva puta u Udinama (uspješno ih spasio) i Veroni (najbolji posao), bio je i u Pirlovom stožeru među glavnima u Juventusu. Ima igračko ime, dobro razvija trenersku karijeru, mudro mu je da je zadržao određeni gard. Kad klub kao Napoli jednom ozbiljno zagrize za nekog, onda je jasno da taj netko ima jako dobar status u nogometnoj i medijskoj javnosti. Drugim riječima, Tudor je možda sada ostao korak kratak, ali će u perspektivi sigurno napraviti dva koraka naprijed kad je u pitanju angažman u Italiji.
S druge strane ostaje i dvojba zašto je ADL htio trenera samo na sedam mjeseci - zbog toga što ne vjeruje ni Tudoru, ni Mazzarriju za dulje projekte, ili želi nekog trećeg za novu sezonu, ili jednostavno čeka da se Garcia negdje opet zaposli, pa onda uštedi njegovu plaću.
Uostalom, tako je odradio priču i sa Spallettijem, kojeg nije htio isplatiti i osloboditi ugovora, nego je čekao i brzo dočekao da mu šampionski trener angažira Savez kao zamjenu za Mancinija.