U tjednu je ispao u polufinalu Euro lige od Seville. U ponedjeljak je potučen do nogu u Empoliju.
Max Allegri živi jako teške dane u okruženju u kojem ga više mnogi akteri svlačionice, upravljačke ekipe i pogotovo tribina, ne žele. Allegri je trener koji je naslijedio Contea 2014.godine, nakon što je ovaj osvojio tri uzastopna scudetta, ali je bio loš u Europi. Dočekan sa averzijom, jer je bio trener Milana par godina prije (i osvojio scudetto), Allegri je ubrzo stekao povjerenje Juventusovog svijeta. Igra mu nije bila impresivna, ali rezultati su govorili njemu u prilog. Zaredao je sa pet scudetta, a uz to je Juventus doveo dva puta do 2019.godine u finale Lige prvaka. Izgubio je sa Barcelonom i Realom, objektivno jačim suparnicima...
Kad je Andrea Agnelli u proljeće 2018.godine ponovio svoju mantru, kao u slučaju Conte, a to je "želim Europu, što treba....?", Allegri mu je kazao da treba kupiti barem 2 top playera. Imao je trener svoje ideje, ako svojevremeno i Antonio Conte, ali Agnelli je želio po svome. Kupio je Cristiana Ronalda, zadužio se značajno, a uz to CR je postavio neke sebi prilagođene odnose što momčad nije baš prihvaćala.
No, godinu kasnije, kad je bilo jasno da Juve opet nema moć za euro naslov, jedna večera u kontekstu dogovora "kako dalje", dovela je do žestoke svađe Agnellija i Allegrija. I tako je predsjednik žrtvovao i njega, kao i Contea, te je doveo Maurizia Sarrija. Čovjeka koji je antipod nobl stilu Juventus, i koji je kao trener Napolija žestoko kritizirao način funkcioniranja torinskog kluba, Agnelli je angažirao jer je držao da mu momčadi igraju ofenzivno i atraktivno. Po Agnelliju je to razlog, a ne manjak top playera, zašto se ne prolazi u Europi...
Dakako da je to bila zabluda, iako je i Sarri osvojio scudetto, no nije se snalazio u tom Juventusovom svijetu. Onda je došao Pirlo, bez iskustva, i podbacio. Kad je Agnelli shvatio da tone, pregrizao je svoju taštinu i pozvao natrag Allegrija. I ovaj je, za divno čudo, pregrizao svoju taštinu, odbio ponuđenu klupu Real Madrida, i vratio se u Torino. Naplatio je to senzacionalnom plaćom za talijanske prilike, 9 milijuna eura neto do 2025. godine!
Eto, to je ključni razlog zašto je razgovor između velikog gazde, Johna Elkanna i Maxa Allegrija, prije nekoliko dana, završio pat pozicijom. Elkann zna da mu ne može otkazati jer bi mu morali isplatiti ugovor do posljednjeg centa (oko 50 milijuna bruto), a sa druge strane ima procjene svojih nogometnih savjetnika da je Allegri neželjen trener dijelu igrača, vodstva i navijačima.
Nije toliko stvar ni u rezultatu, jer Juve je po terenu drugi na tablici, nego u dekadentnoj igri, izljevima bijesa trenera prema igračima, suparnicima, medijima, analitičarima, kolegama...
Ovog trenutka nije 100% sigurno da će Allegri ostati trenerom u idućoj sezoni. No, zna se da je John Elkann kazao da će nova politika kluba biti oslonac na mlađe snage, financijska održivost i reset kluba po svim pitanjima. Allegri je navodno oduševljen time da bi on vodio kreiranje nove, mlađe i poletne škvadre. Manje su time generalno oduševljeni navijači, a pogotovo perspektivom da Allegri nastavi sa defenzivnim stilom igre...
Operateri tržišta najavljuju da će klub napustiti Paredes, Rabbiot i Di Maria, koji su ili preskupi ili nisu zadovoljili očekivanja u kontekstu visokih plaća. Juve želi prodati i Alex Sandra, iako su nedavno potpisali produženje ugovora, no plaća (6 milijuna eura) sada je preveliki teret. Da bi kako tako poravnali dugove Torinezi žele prodati jednog između Vlahovića i Chiese, a moguće i oba igrača ako bude "zanimljivih" ponuda. Poseban teret predstavlja najava povratka posuđenih igrača, koji neće biti otkupljeni u Liverpoolu (Arthur), Tottenhamu (Kuluševski), Leedsu (McKennie) i Chelseau (Zakaria). Redom su to igrači s visokim primanjima iz ere Agnelli, koji se nisu dobro snašli u Juventusu. Očito nisu ni u novim klubovima...