Dok su se nogometaši Juventusa, pod budnim okom Maxa Allegrija, zagrijavali u Empoliju, do trenera je stigao jedan od operativaca kluba. Priopćio mu je vijest o kazni koju je izreklo Žalbeno vijeće na temu "plusvalenze i ostalo", a što se odnosi na malverzacije u financijskom poslovanju tijekom proteklih godina. Prevedeno na razumljiviji jezik nogometa, vodstvo Juventusa je proteklih godina, među ostalim (ne)djelima falsificirala financijske bilance, što im je omogućilo da dobivaju licence za natjecanja u Italiji i Europi. Radi ilustracije, prošlog ljeta, kada je financijska devastacija Juventusa postala bjelodana, njihovi čelnici su postigli sporazum s UEFA-om, kako će kompenzirati odredbe Financijskog Fair playa.
Dogovor je podrazumjevao kaznu od 3,5 milijuna umjesto 19,5 milijuna eura, uz obvezu Juventusa da unutar tri godine dovede svoju financijsku zbilju u dužne gabarite. UEFA je, naravno, pokazala dobru volju da pomogne velikom klubu, kao što je to već učinila i prema Milanu i drugim klubovima u Italiji i Europi. Problem je međutim da su brojke na kojima se temeljio dogovor bile "frizirane" od strane kluba, a posljedično je to kompromitiralo sporazum i pozitivan odnos sa europskom kućom nogometa...
Kako god, da ne idemo u detalje jer bi iziskivalo puno prostora, Juventus je opet djelovao izvan zakona, nogometnih i "civilnih" (u tijeku je proces pred sudom...), te je negativna atmosfera oko kluba počela mirisati na onu koja se dogodila 2006.godine, u famoznoj aferi Calciopoli. Tada je, podsjetimo više klubova (Milan, Lazio, Fiorentina...) A i B lige kažnjeno unutar tog procesa, ali je Juventus prošao najgore zato jer je dokazano da je klub bio inicijator i redatelj sustava delegiranja i dogovaranja sudaca u korist određenog kluba, raznih drugih namještanja. Sve je to dokumentirano kroz snimke prisluškivanih razgovora aktera Calciopolija, čiji je simbol bio i ostao Luciano Moggi, tada glavni direktor Juventusa, ali po mnogima i mnogočemu gospodar svih odnosa u talijanskom nogometu.
Koliko je Moggi bio važan dovoljno govori da ga je par mjeseci prije, u VIP salonu stadiona Meazza, na stranu pozvao Silvio Berlusconi i nešto mu povjerljivo govorio. Kamera je bila daleko pa nije bila tona, ali vidjelo se na Moggijevom licu i u Berlusconijevoj mimici da je ozbiljna tema. Kasnije će se doznati da je Berlusconi, tada još premijer Italije te vlasnik AC Milan, govorio Moggiju da postoje transkripti prisluškivanih razgovara, ali "prema onom što je on vidio, nema razloga za brigu jer ga ništa ne kompromitira...". Moggi je, da podsjetimo kasnije doživotno udaljen iz nogometnog sporta.
Juventus je pak doživio brodolom. Najmoćniji i najtrofejniji klub Italije izbačen je u drugu ligu i to je bilo prvi puta da je Stara dama izostala iz Serie A. Uz sve druge kazne čelnicima kluba, Juve je kažnjen oduzimanje prvo 30, potom 17 i naposljetku 9 bodova minusa u sezoni Serie B. Unatoč tome što su izgubili neke važne igrače (primjerice Ibrahimović) koji nisu htjeli ostati u B ligi, Torinezi su pod vodstvom Didiera Deschampsa uspjeli kompenzirati i minus bodove te se vratiti u Serie A. Oporavak od te kalvarije trajao je duže od očekivanog među navijačima i nogometnim krugovima Italije. Tek je dolaskom Andree Agnellia 2010.godine Juventus krenuo stazama uspjeha na koje je navikao. Uz to što je otvoren novi stadion, što je bio dio velikih i važnih poslova koje je učinila bivša inkriminirana garnitura (Giraudo, Bettega, Moggi), Juventus se uz Antonija Contea vratio na vrh Italije i dominirao je drugu dekadu 2000tih godina sa 8 titula...
Kao u nekom nepisanom evergrin scenariju, 16 godina kasnije ljudi koji su digli Juve iz "letargije" nakon Calciopolija, Andrea Agnelli i suradnici, uronilu su u novu eru malverzacija. Manipuliranje financijskim bilancama se smatra i prevarom u natjecanju, zato je Juventus za ovu aferu "plusvalenze" u prvom stupnju kažnjen oduzimanjem 15 bodova. No, nakon žalbi i zasigurno lobiranja, te djelomice ispravnih argumenata, proces je vraćen unutar sportskog okvira na ponovno razmatranje.
Činjenica da su glavni akteri svih manipuliranja bilancama, plaćama igrača i drugog, predsjednik Andrea Agnelli, pa sportski direktor Fabio Paratici te operativci Cherubini i Arrivabbene "ostali u statusu par godina kažnjenih" dalo je jasno naslutiti da se Juventusu ne piše ništa dobro niti u novom procesu. Tako je i bilo, iako su dopredsjednik Pavel Nedved i još 6 članova prijašnjeg Upravnog odbora oslobođeni odgovornosti jer nisu bili potpisnici inkriminiranih dokumenata (i radnji). Za Juventus je smanjena kazna u natjecanju, sa 15 na minus 10 bodova, što je duplo više od očekivane (minus 5). Tako je Allegrijeva momčad sa druge pozicije na tablici Serie A pala na sedmu poziciju i dva kola prije kraja prvenstva je u zaostatku pet bodova za četvrtoplasiranim Milanom i vizom za Ligu prvaka. U Torinu su se nadali kako će bodovna kazna biti prebačena ili na novu natjecateljsku sezonu ili će biti manja u ovoj, kako bi u odlučnoj međusobnoj utakmici sa Milanom riješili tko će u Ligu prvaka. No, takav privilegij si Juventus nije mogao očekivati jer bi to bilo kao da su nagrađeni a ne kažnjeni za varanje u poslovanju i natjecanju...
Tipično talijanski ova je afera podijelila širu javnost, što u nogometnom smislu na Apeninima znači javljanje i polemiziranje političara, estrade, svekolikih udruga, medija, klubova. Generator tih polemika je svakako trom i spor postupak utvrđivanja istine i sankcija, a zbog čega je i predsjednik talijanskog olimpijskog odbora, GIovanni Malago, u utorak izjavio da će se morati reformirati sportski sudski postupak i ubrzati ga. Kad se donese odluka dva kola prije kraja prvenstva onda je jasno da to i te kako utječe ne samo na inkriminirani klub nego na cijelu ligu i njenu regularnost.
- Ovo je smiješno, da ne kažem tragično - u svom je stilu komentirao Jose Mourinho, kome sada Juventus puše za vratom, barem formalno, u kontekstu Euro lige...
Natjecateljski je ipak pitanje može li se Juventus ičemu dobrom nadati za iduću sezonu. Naime, UEFA će u tijeku lipnja donijeti svoj pravorijek (stav) oko Juventusova slučaja, kada se torinski klub bude prijavljivao za Euro sezonu. Dakako, pod uvjetom da je izbori. Mnogi analitičari iskazuju uvjerenje da će UEFA kazniti Juventus sa godinu dana neigranja u njenim kupovima.
Za Juventus je Liga prvaka, pogotovo u aktualnoj teškoj financijskoj zbilji, od presudne važnosti u kontekstu građenja momčadi. Liga prvaka donosi minimalno 50 milijuna eura Juventusu i bez tog novca biti će jako teško okupiti konkurentniju momčad.
Štoviše, već je sada sigurno da će se morati žrtvovati neke važnije igrače (Vlahović, Chiesa?) da bi se pokrivalo rupe u proračunu, a dio igrača ne želi ostati u Torinu ako se ne igra Liga prvaka...
Veliki gazda obiteljskog holdinga Agnellijevih, John Elkann, kome je tu odgovornost osobno namijenio pokojni avvoccato Gianni Agnelli, kivan je na rođaka Andreu Agnellija zbog toga što je učinio od kluba. Opsjednut ambicijom da Juve dovede do vrha Europe, osigura joj veliko bogatstvo i sebi priskrbi status najvećeg predsjednika, Agnelli je počeo sumanuto trošiti na velika imena (Cristiano Ronaldo i njegova cijena bili su početak tog kraha), te je u nedostatku kapitala, a nakon što je u više navrata dobio "injekcije" iz blagajne holdinga, zajahao na euforičnom valu Super lige. Konspirativno je na njoj radio sa Florentinom Perezom i Joaom Laportom, na štetu talijanske udruge klubova ali i kontra UEFA i svog kuma Aleksandra Čeferina, da bi se na kraju pokazao u "pravom svjetlu"...
Koju strategiju će John Elkann posložiti, sa kojim ljudima, to je ono što najviše sada zanima navijače Juventusa. Jedina utjeha je baš u tome što se nadaju kako će, kao i uvijek do sada, dinastija Agnellijevih, kroz super moćni Holding Exor, znati osoviti na noge klub i vratiti mu natjecateljsku snagu koja mu po tradiciji pripada. No, opetovana afera bitno remeti tu priču, jer si obitelj više ne može i zbog biznisa, dozvoljavati javno sramoćenja zbog nogometnih manipulacija...