Čini mi se kristalno jasnim da je novac ovdje odigrao ključnu ulogu. Ne znam je li Simone Inzaghi trebao pratiti miris novca, nisam siguran da je to uvijek dobar izbor. Samo će vrijeme moći pokazati je li Inzaghi prošao dobro ili loše. Epizoda u Interu? S najskupljom momčadi ikada nije napravio ključni iskorak, ne bih rekao da je to adekvatna bilanca - kaže Arrigo Sacchi, proslavljeni talijanski stručnjak i ustaljeni komentator nogometnih zbivanja na Čizmi.
Sacchijeva ocjena oslikava doživljaj mnogih Talijana, a koji se dramatično promijenio 0:5 porazom Intera u finalu Lige prvaka protiv Paris Saint-Germaina. Jer, prije samo dvije godine, kada je prvi put sudjelovao u završnici LP protiv i prezentirao odličan nogomet unatoč 0:1 porazu od Man. Cityja (igrao i Marcelo Brozović), Inzaghija se ukrašavalo epitetima narodnog heroja, čovjeka koji će Interu donijeti već pomalo zaboravljene visine. Nije uspio tada u Istanbulu, ali uvjerio nas je da će uspjeti u bliskoj budućnosti, razmišljali su Talijani. Kako je iduću sezonu (prošlu) završio na prvom mjestu s 19 bodova ispred Milana, s najboljim napadom i najboljom obranom lige (88:22), optimizam je samo rastao.
Prošle subote u Münchenu se jasno pokazalo da su prekomorski susjedi požurili s prognozama. Talijani se ne libe reći da je onih 0:5 ponajveća sramota njihova nogometa, koji se snažno ocrtavao u Inzaghijevu pragmatizmu, a ostao brutalno nemoćan kontra modernijeg pristupa. Bio je to epilog prokockane trostruke krune, Inter je do prije mjesec i pol mogao uzeti sve, a ostao bez ičega.
Kako je La Gazzetta dello Sport slikovito poručila, semafor s Allianz Arene stoji kao Inzaghijev "nadgrobni spomenik". Lako je moguće da bi Inzaghi izletio s Meazze i da se Saudijci nisu upleli u priču. Imao je još godinu dana ugovora, ali ako su dvojbe postojale, Al-Hilalovih trogodišnji ugovor od 80 milijuna eura zarade (25 za svaku sezonu, 5 kao bonus za potpis) okončao je priču. Četiri godine nakon što je zamijenio preuzeo prvake naslijedivši Antonija Contea, koji mu je ove sezone "ukrao" Scudetto, Simone Inzaghi Interu je kazao zbogom.
Kakvim će ga pamtiti na Meazzi? Jedni će ga proglasiti dobrim jer uzeo je šest trofeja, drugi lošim s obzirom na prijašnje kiksove i traumatični zaključak priče, a talijanski mediji sugerirat će da je možda bio i zao jer malen broj igrača ostavio mu je poruku na društvenim mrežama. Dakle, poznati western iz 1966. može odgovarati opisu 49-godišnjaka iz Piacenze. Podigao je, uz Scudetto, još dva Kupa Italije i tri domaća Superkupa, ali navijači Nerazzurra svjesni su da treba brojati samo naslove ligaškog prvaka i još uvijek nedostižni "klempavi" pehar. Takva je kultura, nalaže ju uspješna povijest - ostala domaća odličja pune vitrinu, ali nisu prekretnica.
Inzaghi je osvajao, no mogao je puno više. Još u prvoj sezoni bio je na pravom putu za titulu, u veljači je s 1:0 protiv Milana (pogotkom Perišića) na poluvremenu praktički držao Scudetto u rukama, no loše izmjene rezultirale su preokretom Rossonera. Serija kiksova zatim će oživjeti Milan, a Interov poraz u Bologni (opet preokretom nakon gola Perišića) dva kola prije kraja rivalima će raširiti crveni tepih. Nije Inzaghi prokockao Scudetto samo u prvoj, već i posljednjoj sezoni, opet prepustivši protivniku (Napoliju) da u zadnjem kolu odlučuje o vlastitoj sudbini.
Smiješile su se Inzaghiju tri titule prvaka Italije, uzeo je jednu. Dvaput si je izgradio put do finala LP, ostao je suh. I zato će njegov angažman ostati vječna tema rasprave. Između onih koji vjeruju da je odvukao Inter izvan ustaljenih granica, te onih koji mu ne mogu oprostiti previše propuštenih prilika.
Komentari (0)