Bio je to 20. svibnja 1992. godine. Stadion Wembley, onaj "stari" s tornjevima, iznad svega s dušom nogometa koja je zračila iz tog mitskog objekta. Na besprijekornom travnjaku sučelile su se dvije momčadi čiji klubovi, i navijači, nikad do tada nisu osjetili čar europske krune. S jedne strane FC Barcelona sa svojim guruom, Johanom Cruijffom, na drugoj strani Sampdoria sa svojim guruom, Vujadinom Boškovom. U dvoboju koji je talijanska momčad jako dobro odrađivala, uz doprinose Srečka Katanca, ali i gol blizanaca Vialli - Mancini, Boškovljevoj momčadi nedostajao je samo pogodak. Cruijff je imao svog sunarodnjaka, Ronalda Koemana, i baš je on bio taj, kao centralni branič, koji je u 112. minuti promijenio tijekove povijesti Barcelone. Sjajan slobodnjak za prvu europsku krunu Katalonaca, koji će do danas upisati u anale još četiri Lige prvaka. A Sampdoria...
Do toga dana bila je ponosni vlasnik europskog Kupa kupova iz sezone 1989./90., jedinog europskog joj trofeja, uz jedini i kudikamo im važniji scudetto osvojen sezonu kasnije. Europski naslov u posljednjem formatu (originalnog) Kupa prvaka trebao je biti kruna trilogije koji je klub odveo na više dimenzije...
Vujadina Boškova, najveće trenerske legende kluba osnovanog 1946. fuzijom dva aktera nogometa iz Genove, nema od 2014. godine. Nogometna Italija i danas često citira njegove nadaleko znane fraze, tipa ona "kazneni udarac je onda kada ga sudac dosudi". Od prije dvije godine nema više ni njegova ljubimca, Gianluce Viallija, koji je u 59. godini preminuo od teške bolesti. Kako je ona Sampdoria, Boškovljeva, bila ujedno i ogledalo vlasnika Paola Mantovanija, talijanskog poduzetnika u naftnoj industriji, a koji je stalno promovirao priču o klubu-obitelji, nije čudno da se Roberto Mancini tijekom ove sezone zauzeo da Sampdoria ne potone do kraja. Bivši izbornik Italije i jedan od najpoznatijih nogometnih imena Apenina posljednjih četrdesetak godina, bio je najbolji prijatelj s Viallijem te osoba od najvećeg povjerenja Boškova i vlasnika Mantovanija. Prošlo je puno od tih dana, ali kada je u ovoj sezoni postalo jasno da Sampdoriji ozbiljno prijeti prvo ispadanja u Serie C u 79 godina postojanja, Mancini nije mogao ostati po strani. Animirao je i ondašnje suigrače, Lombarda, Evanija i druge, te su pokušali ispraviti krive tijekove natjecanja...
Nažalost po navijače i povijest Sampdorije, a na sreću i masovno slavlje gradskih rivala Genoe, remi protiv Juve Stabije presudio je ispadanju. Iduće sezone jedan od najcjenjenijih klubova moderne nogometne povijesti Italije igrat će Pro ligu, treći razred natjecanja...
Kako je do toga došlo? Prije svega treba kazati da je agonija kluba dugo trajala, a u svibnju 2023. godine bili su na korak od bankrota i pada u amaterski rang. Kontroverzni vlasnik Massimo Ferrero, koji je dvije godine prije završio i u zatvoru zbog optužbi za financijske malverzacije, doveo je Sampdoriju do zida. Uletjeli su onda novi vlasnici, oko čijeg se boniteta doduše i danas raspravljaju mnogi u talijanskoj javnosti. Dolaze iz Singapura, bili su spomenuti u znanim dokumentima Panama paper (kladionice...) te su krenuli u proces spašavanja kluba. Činjenica jest da su u klub uložili kapital i da sada, unatoč ispadanju (tada iz A, sada iz B lige), jamče financijsku konsolidaciju Sampdorije. Dali su garancije ulaganja kojim će pokriti gubitke prethodnika (cca 40 milijuna), cijenu uređivanja kampa i klupskog sjedišta te formiranje momčadi za dalje. Oni su i u ovoj sezoni osigurali proračun za igrače od 20 milijuna eura, što je za klub u težoj financijskoj situaciji i drugi razred nogometa, veliki proračun. No, očito se puno toga krivo procijenilo, jer su imali tri smjene trenera (Pirlo, Sottil, Semplici) prije nego su postavili četvrtog, Alberiga Evanija (dio slavne Sacchijeve ekipe u Milanu), a koliko je bilo kaotičnosti u vođenju sugerira činjenica da je promijenjeno čak pet golmana unutar sezone!?
Navijači su teško živjeli stresnu sezonu, bilo je nereda, prijetnji, ali sve skupa nije pomoglo. Sampdoria je ušla u turbulencije iz kojih se više nije izvukla. Ironija je sudbine da je u ovoj sezoni ispadanje iz lige doživjela i mlada (Primavera) momčad, ali i ženska ekipa...
Koliko god djelovala otužno novonastala situacija, kroničari calcia su uvjereni da će se klub brzo vratiti u (barem) drugi rang. O kakvom se akteru calcia govori dovoljno je spomenuti da su u ovoj očajnoj im sezoni imali 19.405 pretplatnika, prosjek gledatelja 22.912, a da je najveći posjet bio na nedavnom (činilo se) presudnom meču za ostanak, protiv Salernitane, čak 31.370 gledatelja. Klub s takvom podrškom jednostavno ne može "nestati". Proces povratka, odnosno ukupnog oporavka, bit će težak, kompliciran, ali klub koji je bio prvak Italije, pobjednik Kupa kupova, finalist Kupa prvaka, osvajač četiri Kupa i jednog Superkupa Italije, koji je podario mnoštvo velikih igrača talijanskom i europskog nogometu, u tome će sigurno uspjeti. Ova sezona bit će im važna pouka da novac jest važan, ali i kad ga ima, nije presudan za natjecateljski uspjeh...
Komentari (0)
Komentiraj