U proteklih tjedan dana, nakon što je bilo jasno kako je Milan pobjedom nad Atalantom praktično osigurao 19. titulu prvaka Italije, primijetila se gužva na peronu gdje je pristao brzi vlak Rossonera. U njega su se htjeli ukrcati mnogi jer je linija vodila prema scudettu, proslavama, medijskim slastima, prestižnom prisustvu.
Najava kako će Paul Singer, 77-godišnji milijarder iz New Jerseyja, prvi put doći na utakmicu Milana, iako je njegov fond Elliott vlasnikom od srpnja 2018., bio je jasan znak da se dogodilo nešto veliko. I svaki je milanista koji želi biti viđen htio doći u Reggio Emiliju.
Paul Singer je brigu o slavnom klubu prepustio sinu Gordonu. Koji živi u Londonu i voli nogomet, a koji je bio dugo fasciniran Arsenalom. Otud i njegovo poznanstvo i respekt prema Ivanu Gazidisu, bivšem glavnom operativcu Topnika. Kada je fond Elliott odlučio da neće odmah prodati AC Milan, nego će ga sanirati i osoviti na noge, pa u 3-4 godine vratiti u natjecateljske vrhove, bilo je dosta skepse u Milanu i okruženju.
Kad je u nedjelju u loži Mapei Stadiuma i Paul Singer, sa sinom Gordonom, ali i unukom radosno slavio pogotke Milana, imao je mnogo razloga veselju. Iako je čovjek ‘težak’ oko 5 milijardi dolara, i upravlja fondom od 35 milijardi dolara, svaki poslovni uspjeh globalnog odjeka znači novi financijski plus, ali u ovom slučaju i prestižno debeli profit.
U početku priča nije obećavala. Djelovalo je da će AC Milan pretvoriti u oblik franšize Red Bull, te njegova ideologa Rangnicka dovesti u sasvim drugačiju zbilju trofejnog kluba. Elliott fond je suočen s nezadovoljstvima navijača i javnosti, s teretom nepovjerenja u sportskog direktora Maldinija, pozvao u pomoć Zvonimira Bobana, tada drugog čovjeka FIFA-e. I krenuli su raditi Boban - Maldini - Massara, ali na prvom problemu slijedili su nesporazumi. Boban je zatekao na mjestu trenera Giampaola, ali i prije starta prvenstva 2019/20. zaključio je da to nije trener za Milan. Htio ga je smijeniti odmah, ali je klub zaključio da mu treba pružiti šansu. Nakon loših rezultata Giampaolo je smijenjen i doveden je Stefano Pioli. Bitno je kazati da je prvi izbor bio Luciano Spalletti, ali se on nije mogao (želio) riješiti plaćenog ugovora (otkaza) u Interu...
U nizu graditeljskih faza kadra koji će tri godine kasnije vratiti titulu prvaka Italije nakon 11 godina posta, bilježi se teško prihvaćanje velike investicije u Rafu Leaoa (28 milijuna eura), a pogotovo se opirala struja vlasnika dovođenju Zlatana Ibrahimovića. Odluke Bobana i Maldinija vodile su se iskustvima u bogatim karijerama u AC Milanu, nizu izbora koji mogu laicima djelovati nelogično, a stručno su i te kako logični. Sve te pukotine u suradnji pukle su konačno kada je sportski operativni dio kluba doznao da Gazidis pregovara iza njihovih leđa s Rangnickom, na poticaj vlasnika, odnosno mladog Singera. Tada je Boban odlučio javno progovoriti o tom nekorektnom ponašanju, o nepovjerenju u njega i Maldinija, ali i o krivoj ideji vlasnika kako bi trebalo upravljati Milanom.
Predvidljivi epilog
Epilog tog velikog sukoba je bio predvidljiv. Za Bobana više nije bilo mjesta u Milanu, ali je vlasnik ipak morao odustati od “germanizacije” pogona Rossonera. U tom vremenu je Ivan Gazidis bio najomraženiji lik u svijetu milanista...
Tko zna što bi bilo da se Rangnicka dovelo u Milanello, da je Pioli otišao, da se zahvalilo “starom” Ibrahimoviću, a da se selekcija igrača nastavila po principu dovođenja mladih anonimnih talenata, te njihovo podizanje za kasnije profitabilnije transfere. Sasvim sigurno ne bi se razvila ideja Stefana Piolija, trenera koji je u dvije i pol godine ostvario posao karijere, te vratio Milanu dostojanstvo velikana.
Nakon što su Pioliju, upravo u Reggio Emiliji, u srpnju 2020. obznanili da ostaje trenerom za dužu stazu, bio je to početak nove ere Milana. One u kojoj će stručna logika dobiti prednost, koliko je to realno moguće, pred nametima interesa kapitala. Pioli je shvatio da je to šansa života. S velikim iskustvom, osobito dobar u komunikaciji s igračima i pridobivanju njihova povjerenja, Pioli je prionuo radu. Dao je svakom igraču kadru na važnosti, bodrio ih u kriznim fazama i možda je najvažniju stvar, uz stručne izbore momčadi i taktike, učinio na planu atmosfere. Ona je u Milanellu bila fantastična.
Napravili što su naumili
Vlasnici Milana, kako su se stvari naposljetku odvile u proteklih nešto više od tri godine, napravili su ono što su i naumili. Sanirali su financijski Milan (ukupno su u vlasništvo i sanaciju te gradnju momčadi investirali 740 milijuna eura), vratili ga u Ligu prvaka, a ove sezone iskoristili su propuste konkurencije i domogli se scudetta.
Financijski i sportski uspjesi pokrili su neuspjeh u željenom projektu gradnje novog stadiona (odgovornost Grada Milana najveća), ali je epilog, unosne ponude za prodaju, ipak ostvaren. Ne samo da je fond iz Bahreina ponudio 1,1 milijardu eura, skoro 50% više novca od uloženog, nego je zbog brze reakcije američkog fonda RedBird, koji je iskoristio kašnjenje Investcorpa zbog nesuglasja u načinu plaćanja, transfer 99% dionica pojačan za još 200 milijuna eura!
Dali si oduška
Reklo bi se na kraju svi sretni i zadovoljni, poglavito navijači, koji su si dali oduška u slavlju nakon što su 11 godina gledali konkurenciji u leđa. Činjenica da je to uvjerljivo najmlađi kadar prvaka Italije u posljednjih 20-ak godina govori u prilog tezi kako je ovaj Milan spreman za otvaranje novog trofejnog ciklusa. Tim prije što dolazi vlasnik koji je spreman za velike investicije i želi da se Milan, nakon povratka na tron Italije, vrati i u vrh europskog nogometa. Naravno da ti dosezi najviše “igraju” za obogaćivanje kapitala. Ali kako smo rekli u uvodu, kad se pobjeđuje i krene sve dobro, svi žele u pobjedničke vlakove, i svi nalaze svoje računice te ispada da su dobro vidjeli stvari kad su bili daleko od današnjeg slavlja.
Ono što je najvažnije za milaniste, vratio se AC Milan starog (pobjedničkog) kova, u novom ruhu. Svi sretni i u pravu...