U rujnu će se obilježiti 110 godina i to će za Monzu biti poseban rođendan. Prvi puta u povijesti klub iz grada koji je svijetu najpoznatiji po utrci Formule 1 i Ferrariu, uspio je dohvatiti Serie A.
Ono što je bilo prilično čudno to je upravo činjenica da je jedini gradski okrug (Brianza), sa preko 800 tisuća žitelja, unutar najbogatije talijanske regije Lombardije, bio bez prvoligaškog statusa. Onda se prije četiri godine jedan od tih žitelja odlučio da će stvari promijeniti. Nije imao ideju da će pokušati, jer to nije u njegovom DNK-u, nego će učiniti. Čovjek kojeg poznaje cijeli svijet, zanimljivo, ima tek 24 godine manje od Monze. I zove se Silvio Berlusconi. Jedan od najuspješnijih poduzetnika unutar ovog (šireg) gradskog okruženja koje ima nevjerojatnih 75 tisuća tvrtki! Ogromna je to gospodarska moć pa djeluje prilično logično da je u prošloj godini izvoz iznosio nešto više od 10 milijardi eura.
Silvio Berlusconi je svoju bazu odabrao u Arcoreu, kvartu blizu grada, gdje je prije više od 40 godina kupio Vilu San Martino, monumentalno zdanje iz 17.stoljeća. U toj raskošnoj rezidenciji primio je vašeg reportera za Božić 1988.godine i tumačio tijekom 45 minuta intervjua svoju filozofiju biznisa, medija i nogometa. Kazeta sa tim razgovorom i danas je snimka vizionara koji je te godine najavljivao brojne promjene u svijetu biznisa, televizija i medija te europskih kupova.
- Nema smisla da veliki klubovi mogu biti izvučeni kao par u prvom ili drugom kolu Kupa prvaka. Što će jedan velikan ispasti a neki autsajderi ići do kraja? Nije logično jer gubi nogometni spektakl, masa, mediji, svi...".
Pet godina kasnije rodila se Liga prvaka.
Priča o Silviu Berlusconiju može se podijeliti u dvije ere. Ona nezaustavljiva do vrhova svijeta u biznisu, bogatstvu, nogometu i posljedičnoj slavi i ona poslije 1994.godine, kada je donio odluku da će ući u politiku. Zašto je to učinio čovjek koji je imao apsolutno sve da živi na top razinama i u relativnom miru? Kažu najvažniji analitičari toga vremena da je problem bio upravo u nemiru. Znao je da sudski organi istražuju njegove tvrtke, indicije o povezanosti sa organiziranim kriminalom, sve glasnije medijske obrade korupcijskih afera koje su se vezivale uz njegove najbliže suradnike. Berlusconi je imao i jedan veliki politički teret, a to je Bettino Craxi.
Jedan od najvažnijih političkih lidera 1980tih godina, vođa socijalista bio je u bliskim odnosima sa Berlusconijem. Istražitelji su tražili dokaze da je potonji financirao političke akcije Craxija, a da mu se ovaj odužio time što je kao Premijer Italije (1983-87) progurao kontroverzni zakon o nacionalnim koncesijama za privatne tv kanale. Berlusconi je tako stvorio imperij Mediaset (Canale 5, Italiauno i Rettequattro), koji je osim posve novog televizijskog sadržaja (amerikanizirani pristup) zabave i sporta, ponudio drugu ideju političkog i društvenog informiranja. Kada je eksplodirala afera Čiste ruke (Mani pulite) i potom Tangentopoli (podmićivanje) Bettino je Craxi trebao biti uhićen, ali je očito informiran što se sprema, 1994.godine pobjegao u Tunis. Berlusconi je, kažu analitičari vremena, bio njegov "sponzor" za život u egzilu, gdje je 2000.godine i preminuo. Njegovo posljednje počivalište je u Ben Hammadu...
Ostavši bez političkog zaleđa Berlusconi je odlučio ući u političku arenu da utječe na zakone i dobije imunitet. Formirao je stranku Forza Italija te je ubrzo postao lider, među inima i 4 puta izabran za Premijera Italije. Nitko nikad nije dvojio o njegovim poduzetničkim i upravljačkim sposobnostima, no pola Italije (one lijeve orijentacije) zgražalo se da je tako politički moćan pa se nametnuo kao državni lider iako je imao 20tak sudskih procesa za razna kaznena djela, uglavnom imovinskog delikta i u domeni korupcije. Osuđeno je podosta njegovih bliskih suradnika, on samo jednom, ali je naposljetku išao dalje i do danas ostao aktivan u politici, kao protagonist desnog centra.
No, Berlusconi je totalno zastranio kada je otkrivena afera Bunga-Bunga, u kojoj su on i njegova svita, u spomenutoj Vili San Martino, a i u nekim drugim mu rezidencijama (Rim, Sardinija...) imali raskalašene zabave sa starletama i prostitutkama. Film koji je snimljen o njegovom životu ukazuje, između ostalog, na njegovu nezasitnu požudu i kompleske odnose sa bivšim mu ženama, sa kojima ima petero djece, redom danas njegovim najodanijim poslovnim i inim suradnicima odnosno suvlasnicima obiteljskog imetka. Forbes je procijenio da Berlusconi danas ima osobni imetak od 6 milijardi eura, te je 6.najbogatiji Talijan i 318.na svjetskoj listi. No, brojni su oni koji tvrde da je bogatiji, te da je na razna imena svoje djece, rođaka i prijatelja raspodijelio pozamašnu imovinu...
Silvio Berlusconi, koji je u nekoliko navrata zbog teških srčanih problema bio na rubu života, oduvijek je imao snažnu volju za životom i osjećam dugovječnosti. Kad je bio mlađi angažirao je neke znanstvenike i poslao ih u Nepal i Tibet da prouče zašto tamošnji ljudi duže žive. Nije jasno jesu li mu otkrili neki poseban eliksir, ali je znano da je Berlusconi u više navrata pribjegao plastičnoj kirurgiji i presađivanju kose da bi se pomladio. Imao je i rak prostate ali je izliječen...
U 87.godini Silvio Berlusconi je bio sretan kao dječarac dok je masa navijača sa igračima, trenerima i upravom 29.svibnja slavila povijesni ulazak u Serie A. U manje od 4 godine doveo je Monzu iz Serie C, preko B u Serie A. Zatekao je oronuli stadion i krenuo u rekonstrukciju, koja se sada dodatno ubrzava da bi do početka prvenstva bila dostupna za 16 tisuća gledatelja. Zatekao je i devastirani mali kamp kojeg je ubrzo pretvorio u Monzello i modernizirao sa 7 terena i pratećim sadržajima najviše razine, u kojima djeluje 15 klupskih kategorija. Tih 20 milijuna eura je, očito, samo prva faza ulaganja, jer Berlusconi je davno kazao svim kolegama koji su ulazili u nogomet sa drugačijim idejama...
- U nogomet se ne investira, nego se troši!". Jedini mogući profit je, ako se u međuvremenu kvalitetno radi, moguće ostvariti tek na prodaji kluba...
Kad je 20.veljače 1986.godine kupio AC Milan na rubu bankrota, Berlusconi je imao 50 godina, bio je već milijarder ali malo je svijeta znalo za njega. Od dana kada je preuzeo Milan za njega je doznalo pola svijeta. Nakon što ih je u nekoliko godina doveo do talijanskih, europskih i svjetskih naslova, usput uveo avangardnu organizaciju kluba, cijeli svijet bio je "zaluđen" omalenim Talijanom. U 31 godini vladavine Milanom osvojio je fantastičnih 29 trofeja, od kojih strše čak 5 europskih naslova i 8 scudetta.
Prije 6 godina odlučio je prodati Milan jer je imao stotine problema, a svijet nogometa poplavljen je milijardama od šeika, oligarha, američkim fondova. Nije mogao financijski više pratiti taj ritam i prepustio je klub, za 740 milijuna eura kineskom poduzetnku Liu. Talijanski analitičari i danas raspiruju sumnju da je ta prodaja bila u stvari zavaravanje javnosti i istražitelja, i da je taj trik poslužio da uvede neke svoje inozemne skrivene kapitale u talijanski financijski krvotok. Nikad to nije dokazano, a slijed daljnjih događanja (prodaja) ukazuje da nema trikova...
Nije mogao puno bez nogometa i vlastite strasti za igru, te taštih javnih istupa sa veličanjem svoga taktičkog znanja. I sa 82 godine kupio je Monzu i sa svojim najboljim prijateljem, rodom baš iz Monze, Adrianom Gallianijem (78), krenuo je opet graditi uspjeh! Kao tandem su uvijek uspijevali i nitko u talijanskom nogometu nije sumnjao da će se dogoditi novi uspjeh. Bilo je pitanje samo koliko im treba vremena, i koliko je Berlusconiju još vremena strasti na raspolaganju. Prošlih dana, dok su se odvijale fešte za promociju, pitali su Adriana Gallianija, kako mogu u tako poznim godinama imati još snova i upuštati se u njihovo ostvarenje. Najvažniji Berlusconijev suradnik već pola stoljeća, imao je kao i uvijek pravi odgovor...
- Kad sanjate onda znate da u niti jednom snu nemate osamdeset godina..."
Berlusconi i Galliani idu dalje i najavljuju Monzu kao novu Atalantu. Malo tko sumnja da se to neće ostvariti jer Berlusconi je, pored svih tereta života, karijere i političko-sudskih zavrzalama, ipak sinonim za nogometni uspjeh...