Točno prije dvije godine (8. kolovoza 2019.) navijači Intera oduševljeno su dočekali Romelua Lukakua. Za 75 milijuna eura milanski ga je klub doveo iz Manchester Uniteda i time ispunio želju ondašnjeg novog trenera Antonija Contea. Dvije godine kasnije objavljena je vijest da je Inter prodao Romela Lukakua za 115 milijuna eura gotovine Chelseaju.
Tako se belgijski reprezentativac vratio na Stamford Brigde, gdje je već bio prije 10 godina, ali nisu u njega dovoljno vjerovali. Nakon etapa u WBA, Evertonu i Unitedu, Lukaku je napravio veliki iskorak u Interu, pod vodstvom Contea, s kojim je ovog proljeća proslavio naslov prvaka Italije. Bio je to veliki dan za sve Interiste, jer su se domogli 19.trofeja prvaka nakon što su 11 godina čekali, od posljednjeg slavlja s neprežaljenim im Joseom Mourinhom.
U danu kada se protiv Udinesea osiguralo naslov, 23. svibnja, i dok su svi igrači, treneri, uprava i navijači slavili, iz Kine je stigla jasna poruka šefovima operative. Giuseppe Marotta i Piero Ausilio, glavni i sportski direktori Intera, prvi su postali svjesni što se događa. Steven Zhang, mlađahni predsjednik i sin vlasnika Suning grupe Jindonga, poručio je da se treba dogovoriti s trenerom Conteom modalitete prekida suradnje jer se jednostavno neće moći ispuniti njegove želje o pojačavanju kadra. Štoviše, mladi Zhang je Marotti i Ausiliju dao do znanja da u prijelaznom roku moraju prodati najbolje igrače i stvoriti plus od 80 milijuna eura.
I to nije sve, svim članovima igračke ruže treba smanjiti plaću za 15-20%! Marotta i Ausilio bili su šokirani, jer su dogovori između vlasnika, direktora i trenera još koji mjesec prije bili sasvim drugačiji. Conte je želio pojačati kadar da se napokon napravi iskorak u Ligi prvaka i Steven Zhang je u trenucima euforije, više nego racionalnosti, obećao da će mu te želje ispuniti. No, kad se vratio u Kinu mladi šef morao se suočiti sa zbiljom koju mu je jasno predočio otac Jindong.
Conte prvi shvatio
Njihova korporacija Suning jest druga najbogatija u Kini, sa 300 tisuća zaposlenika i 85 milijardi eura prihoda, te najuspješnija tvrtka na tržištu elektroničkih proizvoda. No, država Kina je postavila jasna ograničenja u pogledu “izvoza kapitala”, pogotovo za nogometna ulaganja izvan države. Kriza je, pandemija je odnijela puno toga, i svaki kineski poduzetnik mora biti na liniji vlasti da se nadvladaju negativne posljedice tih udara. Zato je Suning morao tražiti alternativne putove pokrivanja dugova u Interu, nove ulagače i sponzore. Čudno djeluje to, jer Suning ima brdo kapitala, ali s obzirom na kinesku specifičnu poduzetničko-političku spregu i situacije, razumljivo...
Prvi koji je shvatio gdje ide taj brod bio je upravo Conte. Dogovorio se brzo sa vodstvom, oprostio im je 50% ugovora i za otpremninu od 6 milijuna eura javno zahvalio i poželio svima sreću. Bio je to jasan znak javnosti da će Inter ući u turbulentno razdoblje. Tražila je delegacija navijača sastanak s čelnicima kluba i objašnjenja što se događa. Rečeno im je da će se žrtvovati jednog mladog igrača koji će donijeti veliki novac (Hakimi) i da se Lukakua ne dira. Marotta im je kazao da će on, kao i Ausilio prije dati ostavku nego potpisati dokumente za njegovu prodaju... No, Roman Abramovič je pristao na traženi iznos, 115 milijuna eura, i Steven Zhang je iz Kine dao nalog direktorima da zatvore priču. Izazvalo je to veliko nezadovoljstvo navijača, koji su najavili prosvjede. No, malo će to pomoći. Interu treba kapital da bi podmirio plaće aktualnom kadru i zadržao druge važne igrače, ‘žrtvovanje’ Lukakua je bilo neizbježno.
Zanimljivo je da od tih 115 milijuna eura Interu će, nakon odbitaka, ostati tek 65. Inter, naime, nije isplatio Unitedu još 40 milijuna eura odštete, a sada još treba dodati 6% bonusa od ovog transfera (cca 7 milijuna eura). Na naknade solidarnosti za klubove koji su razvijali Lukakua od 12-23 godine otpasti će 5%. Jedini plus je što se Chelsea, samo da bi što prije zatvorio transfer, odrekao svojih 2,5 milijuna eura. Činjenica da Inter nije riješio svoje probleme prodajom Hakimija i Lukakua (ukupno 185 milijuna eura) djeluje alarmantno za navijače. Što se zapravo valja iza brda tih problema najčešće je pitanje kojim obasipaju direktore, ali i medije. Žele znati zašto Suning, ako već nije ispunio obećanja, odnosno ako ih nije u mogućnosti ispunjavati, jednostavno ne proda klub nekom bogatijem kupcu. Vjerojatno je da postoje zainteresirani, ali svakako ne za cijenu koju bi tražili Kinezi.
Suning je Interov većinski paket (66%) kupio prije 5 godina i djelovali su vrlo moćno i ozbiljno. Kupili su u centru Milana neboder, tamo preselili urede kluba, uredili na vrhu VIP zonu i park kluba, što je sve trebalo pokazati novu snagu kluba pod kineskom vlašću. No, već dvije godine kasnije dogodilo se neočekivano. Inter je, da bi ispunio okvire FFP-a, prodao pola igrača vrlo kvalitetne Primavera momčadi, da bi stvorio plus u transfernom roku. Među inima tako je iz Intera otišao Zaniolo, u sklopu angažmana Belgijca Nainggolana, za kojeg je milanski klub izdvojio još i 28 milijuna eura. Podosta čudni potezi, kao i angažmani starijih igrača kao Vidal iz Barcelone i Sanchez iz Uniteda, kojima je Inter potpisao višegodišnje ugovore za 7 milijuna eura. Danas se silno trude u klubu da im pronađu kupce, ali za taj novac nemaju šanse naći novi klub. Suning je dio problema, prije svega plaćanja igrača, premostio uključenjem fonda Oaktree u klub. Inter bi danas prodao i Lautara da može, iako su se dugo opirali pozivima Barcelone da ga prodaju...