U Lecceu stoluje Pantaleo Corvino. Stari lisac talijanskog nogometa, majstor za pronalazak jeftinih igrača i višestrukog transfera za korist kluba u kojem radi. Corvino je bio na više adresa, ali posebno se dobro osjeća u vrućem okruženju Leccea.
I kako to radi demonstrirao je u nekoliko svježih slučajeva. Kada je Marin Pongračić imao auru problematične naravi, Corvino ga je doveo iz Wolfsburga i za taj transfer izdvojio 1,6 milijuna eura. Nisu svi bili oduševljeni u Lecceu, ali jesu u bundesligašu, jer su ga se "riješili" za par milijuna. U Serie A Pongračić je odmah kliknuo i do izražaja je došla njegova kvaliteta, u Lecceu je iz kola u kolo pokazivao da je taktički odličan stoper, brz, agresivan, a i tehnički dobro kontrolira loptu i ritmove igre.
Posljedice tog slučaja su bjelodane. Pongračić se vratio u reprezentaciju Hrvatske i postao starter. Ovog ljeta imao je već dogovoren transfer u Francusku, ali onda se Corvinu javila ekipa iz njegova bivšeg kluba, Fiorentine, i tražili da se Pongračića usmjeri u Firencu. Za nešto malo više novca posao je brzo dogovoren, ali najviše jer je igrač želio ostati u Serie A. Fiorentina je za Pongračića uplatila Lecceu 15 milijuna eura! Plus 13,4 samo u godinu dana što je bio u žutocrvenom dresu i pridonio ostanku u ligi...
Dogovor u Milanu
Prije dva dana Pantaleo Corvino viđen je u Park Hyattu, milanskom luksuznom hotelu, na večeri s Antom Rebićem. Bilo je jasno da je postignut dogovor i da će dojučerašnji igrač Bešiktaša, ali što je važnije, napadač šampionskog Milana (prije 4 godine) i srebrni akter povijesnog Mundijala Hrvatske 2018., postati igrač Leccea. Nakon puno kombinacija koje su se lijepile oko Rebićeva statusa, vjerojatno će mnogima djelovati nelogično da je nekadašnji Vatreni odabrao opciju manjeg kluba u Italiji.
Nama djeluje to mudrom odlukom i to iz više razloga. Prvi je taj što je Rebić uspio iskamčiti maksimum iz raskida ugovora s Bešiktašom. Čim je potpisao taj raskid očito je da je Rebić dobio što je htio. To ujedno znači da u ovoj sezoni ima "čiste" papire i može diktirati cijenu novog ugovora. Lecceu taj posao i te kako odgovara. Ne mora plaćati odštetu, može novac usmjeriti za igrača, i za relativno "normalan" novac dobiti vrhunskog napadača. Jer Rebić jest vrhunski napadač, koliko god se nerijetki trudili obezvrijediti njegove kvalitete.
Rebića također prati aura problematičnog tipa. Zbog tih njegovih afektivnih reakcija, različitih iskakanja iz disciplinskog protokola momčadi, introvertiranosti koja diktira lošu komunikaciju prema javnosti, sve što nogometno dobro radi i znači za svoje momčadi, padne u drugi plan. Svakako je tome uvelike pridonio Rebić, ali je isto tako točno da postoje različiti karakteri igrača, pa se ne može rješavati sve na isti način. U Rebićevom reprezentativnom slučaju o tome se može podosta raspravljati...
Nezreo potez
Imao je odličnih doprinosa u Rusiji 2018. kada je Hrvatska došla do finala. Na Euru 2021. imao je slabiju formu i pristupe. Podsjetimo se da je Hrvatska kolektivno izgledala odlično u Rusiji, ali je kolektivno izgledala ispod razine na Euru 2021. Rebić je to doživio na svoj način i nezrelo to prenio javnosti kroz društvene mreže. Odmah je kritiku prema izborniku Daliću, dijelu javnosti, "platio" gubitkom reprezentativnog statusa. Ključan razlog zašto je i tri godine kasnije "bivši", govorili su, leži u tome što se nije ispričao ili pokazao kajanje, da bi se vratio u grupu. Je li se tom liku s čudnim fazama (ne)raspoloženja možda moglo prići na drugi način, pa ga kroz vrijeme "približiti" povratku u reprezentaciju i formalnom isprikom? Možda se nije moglo, ali je stvar u tome da se nije ni pokušalo!
Ante Rebić je, možda je slučajnost, ušao u slabiju fazu karijere praktično nakon tog reprezentativnog ispada(nja). Što može ukazivati na njegov način doživljaja toga da u najboljim godinama nije blizu Vatrenih. Možda je ljut na sebe, možda na izbornika, situaciju, kako god, držimo da je šteta da se taj prekid nije pokušao ispraviti. Jer Rebić je napadač koji ima ono što kronično nedostaje Hrvatskoj, a to je fizička moć i prodornost.
U Lecceu, eto, Rebić dobiva priliku revitalizirati karijeru. Uskoro, 21. rujna, navršit će 31 godinu, u današnjem nogometu može se reći da može još barem 3-4 sezone igrati na visokom nivou. U Lecceu će imati pažnju jer je u statusu velikog pojačanja. U Serie A će imati velike motive jer vjerojatno želi, kao i Lecce uostalom, sljedeće sezone igrati opet na visoko prestižnoj adresi.
Hoće li tako biti nema garancija, ali Rebićev povratak u Italiju čini nam se kao mudar potez da se vrati u "formu šampionskih Milanovih dana"...