Uvriježeno je mišljenje kako je Premiership najbolje organizirana i najmoćnija europska liga. Kad je u pitanju nogometna igra djeluju zbilja najmoćniji, ali prioritetno u fizičkom smislu i intenzitetu igranja. No, ove sezone su europski naslovi otišli u Madrid (LP), Njemačku (EL) i Italiju (KL).
Talijani, naravno, drže do svojeg nogometa pogotovo kada barem podsjeti na slavne dane 1990-tih godina i dominacije. I zato će navesti kako je Engleska čudna zbilja nogometa. Vrhunski prodaju svoj imidž, strašno puno zarađuju na TV pravima i marketingu, ali djeluju i veliki rasipnici. Na stranu što je liga takva da 5-6 klubova vrhu vode veliku borbu i iskazuju višu razinu igre, ostatak je, tvrde Talijani, prosječan nogomet, ne baš tako atraktivan kako se to marketinški dobro upakira. Uzmete li utakmice ispod ovih 6-7 "gore", nastavlja talijanski analitičar, stavite ih u našu stadionsku vizuru i audio odjeke, shvatiti ćete da to nije spektakl kakvim se prikazuje...
Ne mogu Talijani pobjeći od sebe. I zato će utrljati ranu Englezima i kroz slučaj Pogba. Zbilja čudan slučaj, a kojim se osnažuje teza o rasipnosti Engleza. Paul Pogba je iz Manchester Uniteda došao u Juventus 2012., sa 19 godina, bez odštete. Što je tretirano velikim gafom Alexa Fergusona. Nakon 4 godine Juve ga je prodao natrag Manchester Unitedu za čak 105 milijuna eura, plus 5 bonusa. I kad bi čovjek pomislio da je ta šarada zaključena, dogodi se da će taj Pogba, nakon desetljeća, i drugi put doći u Juventus iz Manchester Uniteda bez odštete!?
Uistinu nelogično, kao i činjenica da je City izdvojio 117 milijuna eura za Grealisha, a ne igra standardno. Ili da je Manchester United izdvojio rekordnih "stoperskih" milijuna za Maguirea (85 Leicesteryu), a odrekao se Smallinga (za 15). Prvi je sada pod prijetnjama (bombe...) nezadovoljnih navijača, a drugi je apsolutna zvijezda i miljenik za navijače Rome...
Dok se iza kulisa vodi slična borba Lukakua (linija Chelsea-Inter-Chelsea-Inter...), rimski su kroničari isukali niz argumenata sličnih gore navedenima, sa poantom da engleskim medijima ne treba vjerovati. Jer vijest koja je u subotu uzbudila tek umirene (slavljeničke) strasti na planeti Roma, a po kojoj Jose Mourinho dogovara preuzimanje Paris SG-a, objavljena je u Daily Telegraphu. Što svakako nije bezvezni izvor kako bi se možda nekome učinilo, nego nacionalni dnevnik sa velikom tradicijom...
Je li realno da bi Mourinho, taman ovjenčan i Konferencijskom ligom (osvojio je dakle sve kupove) i vrlo glasan u obećanju navijačima kako će u iduće tri sezone napraviti velike iskorake sa Romom, doista otišao u Paris SG? Glasina počiva na tome da je pariški bogati klub angažirao Luisa Camposa kao sportskog direktora. On je pak veliki prijatelj Mourinha, s kojim je surađivao prije deset godina u Real Madridu. Prvo treba kazati kako je Campos imenovan savjetnikom Nassera Al Khelaiffija, predsjednika PSG-a, a ne sportskim direktorom.
Druga važna stvar je kako je Campos imao važnu ulogu u Mbappeovom transferu iz Monaca u PSG. Treća značajka je kako se Camposa smatra velikim znalcem u otkrivanju mlađih igrača koji mogu ostvariti spektakularne karijere. I koji je bio, između ostalog i tehnički direktor u Lilleu, s velikim doprinosom za osvajanje titule upravo ispred PSG-a...
Khelaiffiu treba čovjek koji će odraditi nužnu selekciju, a gdje ćete boljeg od ovog 57-godišnjeg Portugalca, koji uživa ogromno povjerenje Kyliana Mbappea, ali prije svega uživa status stručnjaka kojem se u nogometu vjeruje. I sad dolazimo do točke trenera PSG-a. Mauricio Pochettino ide, jasno je. Traži se modalitet prekida suradnje, jer Argentinac ima pravo na 15 milijuna eura otpremnine, da lakše prebrodi "traume" odlaska.
Za njegova nasljednika, po izvorima bliskima klubu, a koje citiraju pariški mediji, najveći je favorit Christophe Galtier (55), aktualni trener Nice, koja je, zanimljivo, zaustavila PSG u osmini finala Kupa Francuske. Još je zanimljivije da je Galtier imao zajedničku suradnju a Camposom, kada ga je potonji angažirao za trenera Lillea 2017. godine i tako začeo šampionsku priču tog kluba...
Uz Galtiera, drugi je kandidat jedan argentinski trener Marcello Gallardo, trenutno u River Plateu, a koji je prije 15 godina bio igrač Paris SG-a...
Kako god, Nasser Al Khelaiffi mora dobro odvagati koji će mu stručnjak biti najbliža garancija da bi se mogli ostvariti željeni rezultati. Nije zgodno za "namjesnika" emira iz Katara što Paris SG ulaže najviše novca, a ostvaruje minimume. U ovoj sezoni PSG je osvojio samo očekivano, naslov prvaka Francuske, dok je ispao u osmini finala Lige prvaka, u osmini finala Kupa, a čak je uspio izgubiti i francuski Superkup s Lilleom...
Jose Mourinho jest tip koji ganja rezultat, a ne mari za estetiku igre, još manje za mantre o dugoročnijem stvaranju. Čim je doveo Romu do prvog međunarodnog trofeja, izuzmemo li Kup velesajamskih gradova 1961., odnosno do prvog trofeja poslije 14 godina posta (Kup Italije 2008.), romanisti su ga "okrunili" kao njihova imperatora. U svojoj prvoj sezoni na klupi Rome napravljen je mali iskorak (lani 7., sada 6., bod više) u Serie A, ali je osvajanje Konferencijske lige definiralo povjerenje u njegove ideje.
Jose Mourinho je tip koji zna zaintrigirati masu i onda kada mu baš i ne ide. U Rimu, gdje je Roma (kao i Lazio) pitanje životne svakodnevice za navijače, njegov ratnički gard i pogotovo poruke izazivanja sudaca i institucija te bogatih nametljivih klubova sjevera, duševna je hrana romanistima. Kad se još primijeti određeni natjecateljski napredak, onda...
Roma je kao klub odmah demantirala glasine o Mourinhovom odlasku. Osim što ima ugovor do 2024.godine, Portugalac ne krije kako mu se temperament romanista uvukao pod kožu. Neki analitičari smatraju kako treba biti oprezan jer PSG ima novac i moć dovesti svakog, a pogotovo trenera koji je naviknut raditi u najbogatijim klubovima svijeta. No, dojam je kako je Mourinho na pragu 60. godine (siječanj) ipak potrošio takve ambicije i imperative. Priča u Romi kao da mu djeluje slična počecima, kada je u Portu prije 20 godina započeo izvanrednu priču s epilogom osvajanja Lige prvaka. Bila je to posljednja pobjeda nekog kluba u LP koji ne pripada eliti bogatih velikana. Nakon što je osvojio 34 trofeja, ama baš svih vrsta, Jose Mourinho u Rimu otkriva snagu emotivnih bogatstava kao kompenzaciju financijskim limitima.
Sve se danas može dogoditi u nogometu. No, djeluju uvjerljivo vijesti iz Rome kako je Mourinho na odmoru u Portugalu i svakodnevno u domovini, zajedno sa sportskim direktorom Thiagom Pintom, slaže momčad za novu sezonu. U kojoj neće biti nekad (u Unitedu) mu omraženog Mkhitaryana (ide u Inter), a vjerojatno ni Zaniola. Potonjeg je Milan označio kao glavnu lovinu ljeta i spreman je platiti 40-50 milijuna eura odštete.
Problem zasad predstavlja stav Rome koja je spremna za prodaju, ali želi gotovinu. No, vijest je da je Mourinho odbio Saelemekersa pod račun, što sugerira dvije stvari. Prvo da je fokusiran na ostanak u Romi, te drugo da Roma nije baš 100% odbacila mogućnost uzimanja nekog Milanovog igrača pod račun. Najnovija je teza kroničara da je Milan spreman razgovarati o ustupanju Ante Rebića, a demantija, odbijanja, kao u slučaju Saelemekersa, zasad nije bilo...