Sve je bilo spremno u Rennesu za promociju pojačanja iz Italije. Francuski je klub dogovorio transfer Marina Pongračića s Lecceom i činilo se da svi trljaju ruke zbog "zarada". Lecce ga je doveo prije dvije sezone iz Wolfsburga na posudbu, a kada su prepoznali njegovu kvalitetu, potiho su odradili otkup od 1,6 milijuna eura.
Nijemci su bili uvjereni da su se riješili "problema", jer u dvije godine nakon što su ga doveli iz Salzburga, za 9 milijuna eura, nisu dobili ono što su oni mislili da trebaju. Očito su u Wolfsburgu krivo procjenjivali stvari. U Lecceu stoluje iskusni mačak za transferne biznise, Pantaleo Corvino. I tako je za igrača plaćenog 1,6 milijuna utržio Lecceu čak 16 (15 plus 1 bonus) milijuna eura nakon transfera u Fiorentinu. U Wolfsburgu su vjerojatno tek sada shvatili kakvu su krivu procjenu imali...
Prepoznatljivi potencijal
Marin Pongračić (26) vjerojatno je pridonio fazama nepovjerenja klupskih čelnika nekim svojim krivim pristupima. No, kako je napisao kroničar u Fiorentini, ne možeš ne prepoznati tehnički potencijal ovog odličnog stopera. Pongračić je visok (193), ali unatoč tome i brz branič. U Serie A je u dvije sezone napravio dodatni iskorak, jer se taktički nadogradio i stekao disciplinu unutar igre i pozicioniranja. Igrač koji ima takvo "čitanje" igre, a uz to je hitar, je optimalno rješenje za centralne pozicije u obrani, pogotovo za trenere koji žele igrati s tri u posljednjoj liniji, te dosta visoko pozicionirano.
Zato je Fiorentina, velikom željom novog im trenera Palladina, nekoć ljevokrilnog napadača, angažirala Pongračića. Praktično su ga pred avionom "oteli" Francuzima. Pongračić je za Fiorentinu 11. najveći transfer u povijesti kluba koji je dva puta bio prvak Italije (posljednji put 1969.), šest puta pobjednik Kupa (posljednji put 2001.) i osvajač Kupa kupova (1961.). No, Pongračić je najskuplji branič u povijesti Viola, jer su prethodnih 10 transfera bili redom napadači i vezni!
U posljednjih 30-ak godina Viole su imali jako teških trenutaka, bankrot, pa mukotrpan povratak u elitnu konkurenciju Italije. Otkako im je vlasnik italo-američki biznismen Rocco Comisso primjetno da ulažu puno više novca nego prije, ali još je to u talijanskim okvirima nedovoljno za iskorak u vrh. Fiorentina je imala u Italianu trogodišnjeg stručnog lidera koji je podigao Viole i došli su u dva finala Konferencijske lige, ali su oba izgubili, kao i jedno finale Kupa. U prvenstvu su ostvarili dva osma i jedno sedmo mjesto.
Profesionalni iskorak
Italiano je preuzeo Bolognu, koju će voditi u Ligi prvaka, a Palladino gradi novu priču. Ona se odvija u novim uvjetima, jer je Fiorentina izgradila prelijep Viola Park, u koji je kamp za sve selekcije kluba uloženo 11 milijuna eura. Deset terena, upravna zgrada, wellness prostori, sačuvane povijesno vrijedne toskanske vile unutar kampa, bazen i drugi sadržaji veliki su iskorak za Fiorentinu. Comisso je ponosno odlučio da će taj centar nazvati po sebi.
Uz to, grad Firenca započeo je rekonstrukciju 90 godina starog stadiona Artemio Franchi. Prema građevinarima taj spomenik kulture, koji će biti dijelom plaćen i iz europskih fondova za zaštitu takvih građevina, nužno treba rekonstrukciju jer samo manje podrhtavanje tla mogao bi izazvati statičku ugrozu cijelog objekta. Stadion će se graditi usporedo s odigravanjem utakmica i trebao bi biti gotov do lipnja 2025., iako postoje puno sumnji da bi se to moglo dogoditi s obzirom na dimenziju radova i stalne "konzervatorske" uplive.
Marin Pongračić je dočekan kao veliko pojačanje. Njegove odlične igre u Lecceu su tome kumovale, ali i njegov iskorak u punoj profesionalnoj koncentraciji. Zato je mudro odlučio da ostane u Italiji, gdje mu je po tom pitanju krenulo sve odlično. Uključujući i jačanje statusa u reprezentaciji...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....