Milan nije dobio Inter, ali prošao je kroz minsko polje i napravio posao koji bi se mogao pokazati boljim nego što Crveno-crni danas misle. Napoli je ostao prvi, Milan ga prati s istim brojem bodova, Inter je na minus sedam, takav je vrh Serie A zadnji put bio kad je "Bog hodao zemljom". Retro sezona šarmantno podsjeća na mitsko doba prije tridesetak godina kad je Diego Maradona stolovao pod Vezuva, Milan nosili Nizozemci (Van Basten, Gullit, Rijkaard), a Inter Nijemci (Matthäus, Klinsmann, Brehme) uz niz jako dobrih talijanskih igrača. Tada je 1990. konačan redoslijed bio kao današnji…
Napoli, Milan i Inter ovog časa nemaju ekipe takve klase, pogotovo ne asove jednakog formata niti europski rejting iste snage, ali Derby della Madonnina bio je odličan i napet, Inter je dominirao jer je znao zaustaviti Ibrahimovića i koridore napada Crveno-crnih, a ujedno i preko bokova lomiti njihovu obranu. Vodio je pogotkom Calhanoglua s bijele točke, kojem nisu strane provokacije pa je proslavio pred navijačima svojeg nekadašnjeg kluba, imao kazneni udarac za drugi gol kojeg Lautaro Martinez nije zabio (obranio Tatarusanu!) i zatim promašio niz izvrsnih šansi. I pogodak suparnika bio je autogol De Vrija. Inter je zapeo ih sve snage da smanji zaostatak na tablici i gorko mu zvuči što nije uspio, ali kakva je bila završnica nema za čime
U 59. minuti Stefano Pioli "vadi iz ambulante" i uvodi u igru Antu Rebića koji je zapalio vatru. U jednoj od prvih akcija izbacio je izvan stroja Barellu i natjerao Darmiana na "plač". Rebić je potpuno okrenuo tijek utakmice, probijao je i mučio rivale, Milan se podignuo, od ekipe koja nije mogla stvoriti šansu počeli su redati opasnosti pred vratima Handanovića, jednom mu pogodili i stativu (Saelemaekers). Dok su Interovi igrači prema kraju "padali s nogu", pa čak je i Marcelo Brozović počeo gubiti moć i duele, Rebić je djelovao kao čovjek koji je najviše žalio kad je sudac Daniele Doveri odsvirao kraj. Htio je još... Vratio se oran i moćan, iako je ostao jedino od Dalićevih "otpisanih" napadača koji nije doživio rehabilitaciju, nakon što se vratio i Bruno Petković. Njegova statistika zapravo nije očaravajuća, ali to je pravi primjer utakmice u kojoj brojke ne mogu dočarati utjecati igrača za zbivanja na terenu…
Marcelo Brozović i Ivan Perišić igrali su 90 minuta za Inter. Za Brozovića je neobično što nije dobio niti jedan od pet duela, ostao je i bez udarca na vrata, puno je trčao, ali imao je i boljih večeri. Perišić je bio istaknutiji, u duelima je imao devet uspješnih od dvanaest, tri driblinga, šest centaršuteva s lijevog krila, "prštao" je od motiva da učini nešto konkretno, no vodio je veliku bitku s Calabrijom u kojoj nije bilo pobjednika.
Bio je to derbi u kojem su glavne face ostale izvan glavne scene - Džeko i Ibrahimović. I koji sugerira da bi Milan zaista mogao krenuti po titulu. Prvu nakon 11 godina.
- Pripremamo momčad za pobjedu, ali ovo je bila naša jako dobra izvedba. Patili smo u prvom poluvremenu, no onda smo krenuli naprijed. Protivnik je bio jak, međutim pokazali smo da smo i mi, da možemo konkurirati prvaku, kao i svakom u ovoj ligi. Trebali smo više igrati na Ibrahimovića, međutim Rebićev povratak za nas je vrlo važan jer zna kidati, napadati, gađati protivnika gdje je najslabiji - kazao je trener Milana Stefano Pioli.