Na Poljudu su se mimoišli, ali imaju zajedničku poveznicu pripadnosti Hajduku. Toma Bašić nije imao priliku trenirati pod vodstvom Igora Tudora, a od nedjelje navečer njihov će odnos imati dodatnu poveznicu.
Naime, 28-godišnji Zagrepčanin je u susretu Lazija i Juventusa na Olimpicu postigao gol za 1:0 pobjedu domaćih i velika tri boda. Još veće je zadovoljstvo Bašića i njegova trenera Maurizija Sarrija. Potonji je osvojio naslov s Juventusom, ali se razišao s torinskim klubom jer ga tamo nisu smatrali dostojnim njihova stila. Nije mu dobro sjela takva javna percepcija tog raskida, s obzirom na to da je smatrao kako u Juventusu imaju problem što žele više nego što trenutačno mogu, odnosno nemaju strpljenja da se dugoročno nešto veliko izgradi.
Pobjeda protiv Juvea mu je veliko zadovoljstvo i zbog toga što je došla pogotkom igrača za kojeg se on posebno založio prije četiri godine, da bi ga Lazio iz Bordeauxa doveo za nešto više od 7 milijuna eura. Bašić je u proteklih godinu dana bio praktički u "rupi". Posudba u Salernitani, pa povratak u Lazio, status prekobrojnog u kadru i bez prijave za prvenstvo. Sarri će kazati da mu se neke stvari u njegovom igranju, odnosno stavu, nisu sviđale. No, odsustva zbog ozljeda natjerala su Sarrija da od kluba zatraži reintegraciju Bašića u kadar i otkako se vratio, 29. rujna, u četiri utakmice bio je starter i po mnogim ocjenama ponajbolji igrač Lazija. Rimska momčad s njime je u sastavu izborila dvije pobjede i dva remija, te se počela dizati u formi i u učinku. Gol u nedjelju protiv Juventusa bio mu je prvi nakon dvije i pol godine, ujedno treći u dresu rimske momčadi...
Kako se moglo i očekivati, na temelju tjedan dana medijskog smjenjivanja, kako će eventualni poraz u Rimu od Lazija biti kraj Igora Tudora na klupi Juventusa, to se i dogodilo. Nagovještavali smo to prošlog tjedna, prije utakmice u Ligi prvaka, gdje je Juve izgubio od Reala u Madridu, ali ostavio obećavajući dojam. Sukladno iskustvima u odnosima talijanskog nogometa, sama činjenica da danima mediji bruje o kandidatima za novog trenera Juventusa, a da klub ne reagira osim više protokolarne nego službene izjave Giorgija Chiellinija ("Tudor ima punu podršku"), bila je loš znak za splitskog stručnjaka.
Između ostalog i zato što Luciano Spalletti, Roberto Mancini i Raffaele Palladino, medijski istaknuti kao kandidati za preuzimanje klupe Stare dame, nisu demantirali te teze. Nisu oni šutjeli zato što se ne osvrću na medijske špekulacije, nego su vrlo vjerojatno bile u tijeku i konzultacije s njihovim agentima, odnosno sondiranje raspoloživosti za preuzimanje klupe kluba koji je u očitom natjecateljskom padu.
Postati trenerom Juventusa je uvijek prestižno, u bilo kojem trenutku forme ili natjecanja. Koliko je torinski klub snažan magnet trenerima dovoljno ukazuje činjenica da su tri trenera s najdugovječnijim stažom na klupi, Giovanni Trapattoni, Marcello Lippi i Massimiliano Allegri, u dva navrata vodili Juve. Iako se u Italiji najčešće kaže i unutar struke kako nije mudro vraćati se na mjesto sreće, a sva trojica su imala ogromne uspjehe s Juveom, oni tome nisu mogli odoljeti. Uostalom, Allegri je čak dva puta odbio Real Madrid nakon što se 2019. s tek potpisanim ugovorom žestoko posvađao s ondašnjim čelnikom Andreom Agnellijem. Ostao je na ugovoru jer nije prihvatio "manju" otpremninu, a kad ga je upravo Agnelli, suočen s lošim rezultatima Juvea, molio da se vrati nakon dvije godine, to je odmah prihvatio!
Igor Tudor je bio dio ere Marcella Lippija, i to one prve, vrlo uspješne. I zato ima zavidan status kod svih Juventina, onih na tribinama, bivših suigrača i kroničara. Kada je nakon rano zaključene karijere (zbog kroničnih problema s gležnjem) Tudor krenuo u trenerske vode, u svojoj je viziji nove karijere imao ambiciju da jednom sjedne na klupu Juventusa. Tudoru je Hajduk klub životne emocije, a Juventus je klub karijere. Bio je sretan kada su ga u postpandemijskom periodu priključili kao iskusnijeg trenera debitantu Pirlu. No, znao je Tudor ono što se vidjelo i na druge načine, da je on bitno pogodniji za prvog trenera od Pirla.
Zato je nakon godinu dana otišao dalje, napraviti dobre stvari u Veroni i gdje treba, da stekne dovoljno iskustva i rejtinga kako bi se jednom vratio u Juve u naslovnoj ulozi. Iz Verone je otišao u Marseille, i možda je to simbolika njegove trenerske karijere. U okruženju "koje jede" trenere, vrlo teškoj i kompliciranoj atmosferi, Tudor je svojim radom stekao respekt, i osim prve ere u Hajduku, jedino je u Marseilleu odradio cijelu sezonu! Štoviše, Tudor je sam odlučio otići, iako je imao ugovor, jer su uvjeti funkcioniranja u Marseilleu za njega bili nepodnošljivi.
Tudor je postao ime koje se vrtjelo u eteru većih klubova Italije, a uslijed jačeg rejtinga nije želio prihvaćati kratkotrajna rješenja. Nije se zato dogovorio s Napolijem, a naposljetku, iako je krenuo u Laziju (ožujak 2024.), razišao se nakon dva mjeseca i kraja sezone jer nije imao iste vizije daljnje suradnje s klupskim vodstvom.
U ožujku ove godine stigla je velika i toliko željena velika šansa! Juventus je smijenio Thiaga Mottu, kojeg se smatralo trenerom velikih dometa nakon što je uzdigao Bolognu. Ispao je najveće razočaranje i pozvali su Tudora da spasi sezonu time što će momčad nekako dovesti do Lige prvaka. Uspio je u tome i stekao veliki kredit, kojeg je pretočio u ugovor do 2027. i, činilo se, dugoročniji rad u velikom Juventusu. Nakon solidno odrađenog klupskog Mundijala u Americi Tudor je s čelnicima kluba dogovarao što učiniti u prijelaznom roku. Vjerodostojne su informacije bliske klubu da je Tudor želio jedno, a da su u klubu imali drugačije vizije. Nisu mu zadržali napadača kojeg je htio, Kolo Muanija, ali su mu doveli dva koja nije želio. Nisu mu angažirali kvalitetnog playmakera, niti iskusnog stopera određenog profila za njegovu igru.
Nakon što se u sezonu krenulo s tri pobjede, od kojih je posebno proslavljena ona nad Interom (4:3), upravo će ta utakmica biti početak kraja Tudorove ere. Naime, Juventus od tog 13. rujna više nije pobijedio, a nakon pet uzastopnih remija uslijedila su tri uzastopna poraza! I što je još znakovitije, kao potvrda svih njegovih muka s napadačima, Juve u četiri posljednje utakmice nije postigao niti jedan gol. Šansi je bilo, ali ne i realizacije.
U ponedjeljak prijepodne Tudoru je glavni direktor Damien Cobolli priopćio da je smijenjen. Cobolli je jedan od onih koji "nisu pomogli" Tudoru da složi momčad kakvu želi i s kojom bi mogao pokazati stil igre kojem stremi. Kroz medije se sada ističe kako je čelništvo Juventusa bilo iritirano Tudorovim stalnim kukanjem oko prijelaznog roka, prozivanjem sudaca za neke previde na štetu Juvea, prozivanjem igrača zbog nekvalitetnih nastupa, dakle stvaranjem alibija za to što rezultati nisu dobri. Kao kruna svega su mu spočitali da nije uspio momčadi dati identitet igre, te da u stalnim mijenama momčad djeluje kaotično. Bi li tako bilo da su prihvaćene trenerove vizije?
To više nije bitno za Tudora, koji je zaključio i eru u 9. klubu, odnosno 11. angažmanu (2 puta u Hajduku i Udineseu), prilično dinamične mu trenerske karijere. Juventus sada ima na plaći do 2027. dva trenera (Motta i Tudor), a uskoro će imati i trećeg. Tko će to biti vidjet će se, iako kroničari navode da je Spalletti prvi izbor.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....