U Italiji je tretiran kao jedan od najantipatičnijih likova nogometa. Massimiliano Allegri bio je nekoć tehnički dobar vezni igrač, i već tada je imao određene ispade. Zaručnicu je ostavio pred vjenčanje, a moglo bi se kazati da je i na vrhuncu svoje trenerske karijere ponovio sličnu stvar sa ̋ talijanskom voditeljicom i glumicom Ambrom Angiollini.
Imao je razne sentimentalne veze taj sada 56-godišnjak iz Livorna, zbog čega je punio stupce tabloida. Jer Allegri je, neovisno o nervozi koju stalno iskazuje u većim ili manjim dozama, velika nogometna faca. Kao trener je osvojio naslov prvaka s Milanom prije 13 godina, a onda je kao Juventusov šef struke od 2014. do 2019. osvojio pet uzastopnih naslova prvaka Italije i 4 Kupa, uz dva (izgubljena) finala Lige prvaka.
Čovjek koji se prvo žestoko sukobio s Marijom Mandžukićem, a onda kada je shvatio da je hrvatski napadač sličnog ratničkog duha kao i on, postali su saveznici u osvajanju trofeja. Sve je prekinuto prije pet godina kada je ondašnji šef Andrea Agnelli ušao u sukob s Allegrijem, uslijed čega su raskinuli tek potpisani novi ugovor. Bio je to i početak kraja ere Mandžukića u Staroj dami, gdje je bio obožavan od navijača.
Allegri je karakterno prznica i čim mu netko stane na žulj odmah ga javno prozove. Zato je postao prilično neugodan i za torinski klub, kojem se vratio prije tri godine. Nakon što je Andrea Agnelli spoznao sve promašaje koji su uslijedili s odlaskom Allegrija, nagovorio ga je na povratak, dao mu veliku plaću (7 milijuna s bonusima) i 2021. potpisao 4 godine suradnje. Taj će ugovor postati glavna zaštita treneru nakon što je nastao kaos s istražnim radnjama oko poslovanja kluba, a koji je doveo do odlaska Agnellija i svih direktora iz njegove ekipe.
Priprema nove ere
John Elkann je šef parade u obitelji Agnelli otkako je preminuo veliki gazda i njegov djed Gianni Agnelli. Elkann ima karizmu, držanje "velikog šefa" i ako nešto ne voli, onda je to iskakanje iz linija gospodskog ponašanja. Zato je prošle godine doveo samozatajnog direktora iz Napolija, Cristiana Giuntolija, autora selekcije s kojom će Luciano Spalletti donijeti Napolitancima scudetto. Giuntoli je sezonu proveo u pripremanju nove ere, a u njoj, bilo je odmah jasno, nije bilo mjesta za Allegrija. No, zbog ugovora, ali i još nedefinirane selekcije trenera i igrača, Allegri je ostao.
Za razliku od prvih pet godina, kada je osvojio 11 trofeja, Allegri je u drugoj eri na klupi Stare dame ostao "suh". Štoviše, nije se ozbiljno Juve borio ni za vrh, pa su prvaci, Milan, Napoli i Inter, svaki put bili sve više bodovno udaljeni. No, najviše se u klubu, i u navijačkom okruženju, osjećala frustracija igrom momčadi. Allegrijev nogomet je težak rudarski, taktičkih okova za talente, borba i pretežito defenzivni blok s igrom na kontre. Juventus je velikan svjetskog formata i bez obzira na to što je nekad i defenzivan nogomet bio dio potencijala s kojima se osvajalo brojne trofeje, sada su ipak druga vremena. Allegrijev nogomet je sve samo ne radost za gledatelje.
Finale Kupa Italije u srijedu navečer, pred 74 tisuće gledatelja na rimskom Olimpicu (prihod 4,5 milijuna eura), te mnoštvo VIP gostiju iz svijeta politike, biznisa, nogometa, estrade i glume, bila je tipična utakmica Allegrijeva pečata. Već u 4. minuti odlični Dušan Vlahović poentirao je za 1:0 i time dodatno osnažio trenerove ideje. Juventus se zatvorio u defenzivni blok i vrebao Atalantu iz kontre. Cilj opravdava sredstvo, Allegrijeva deviza pokazala se ključnom, ostalo je 1:0 i Juventus je osvojio prvi trofej nakon 1092 dana. Za takav klub to je "nemoguć život".
Za Allegrija, koji je tom taktikom oduzeo prostore i ritmove Gasperinijevoj Atalanti, ta je pobjeda bila melem na sve rane. Grozio se mogućnosti da zatvori drugu eru u Juventusu bez i jedne titule. Ovako je postao prvi trener koji je osvojio pet kupova (po 4 imaju Mancini i Eriksson). Vjerojatno se u tom finalnom dvoboju sam svojim nervozama i frustracijama doveo do granice dojma da je "poludio". Ljut na suca Marescu svašta je dovikivao kroz mikrofon četvrtog suca. Prvo je bacio demonstrativno crni sako, a kada mu je sudac pokazao crveni karton, izvan sebe od bijesa raskopčao je košulju, skidao kravatu i prijeteći vikao prema VIP loži tražeći "gdje je Rocchi", odnosno povjerenik za suce...
Direktor nije poželjan
Nije se potpuno smirio niti nakon posljednjeg sučevog zvižduka i slavlja svojih. Obrušio se još na terenu na glavnog direktora torinskog sportskog lista Tuttosport, prijetio mu je jer piše što mu klub govori a ne istinu. Kamere su ga uhvatile kako u jednom trenutku sportskom direktoru Giuntoliju, koji mu pokušava prići i čestitati, jasno daje do znanja "odje...., bolje ti je da mi ne prilaziš".
Vrlo jasan znak u kome vidi problem što će ga klub, nakon 422 utakmice na klupi Juventusa (jedino je Trapattoni imao više utakmica, 596, dok je sada treći Lippi s 405) i 12 trofeja isplatiti za posljednju sezonu i zahvaliti na svemu.
Prvi izbor Giuntolija je tvorac čuda iz Bologne, Thiago Motta. Hoće li doći još nije sigurno. Jedino što je izvjesno, Max Allegri odlazi, s trofejom. Na stranu iskaljivanje bijesa, trener takve uspješnosti je ipak zaslužio da mu oproštaj od velikog kluba bude u tom, pobjedničkom stilu...