Londonska agonija Nikole Vlašića (24) stigla je do kraja. Hrvatskog veznjaka od potpisa za Torino dijele još samo detalji, a oni će se već riješiti. Torino - po vijestima koje stižu iz Italije - dovodi Nikolu Vlašića na posudbu, ali uz dogovoreni otkup ugovora. West Ham je ipak popustio u svojim zahtjevima, te će ga Talijani dobiti uz opciju otkupa od 15 milijuna eura, do jučer nisu htjeli razgovarati o iznosu manjem od 20 milijuna. Plus određene bonuse vezane uz Vlašićev broj utakmica, te postignutih golova i asistencija. West Ham je Vlašića doveo prošlog ljeta iz CSKA za 30 milijuna eura, a sad ga je spreman prodati za dvostruko manji iznos. Što najbolje oslikava da su odnosi trenera Davida Moyesa i Nikole Vlašića dotaknuli dno...
Tko je krivac što je Vlašićeva vrijednost na tržištu prepolovljena u samo godinu dana? Pravu istinu znaju samo Moyes i Vlašić, ali neupitno je da hrvatski veznjak u Londonu nije dočekao priliku kakvoj se nadao. Dovodeći ga iz Moskve Moyes je Vlašiću kazao da će ga koristiti na četiri pozicije. Na ‘desetki‘, na oba krila, ali i kao lažnog napadača kada prvi centarfor Antonio ne bude na terenu. Vlašić je to prihvatio, uz dodatak da je ‘desetka‘ pozicija na kojoj se od navedenih daleko najbolje osjeća.
U proteklih godinu dana Vlašić je u dresu West Hama upisao 31 utakmicu što je na prvu više nego dobra brojka. Ukupna minutaža iznosila mu je 1.331 minutu, pa kad ih podijelite s 31 utakmicu doći ćete do 43 minute po utakmici, što je opet pristojno. Međutim, Vlašić je veliku većinu tih minuta odigrao na krilnim pozicijama, a da je Moyes malo pažljivije razmotrio Vlašićeve igre na krilu, vjerojatno bi i prije njegovog dovođenja povukao "ručnu". Vlašić nije krilni igrač, on može poslužiti na krilu, ali ne može to igrati u kontinuitetu. A posebno ne može u nogometu kakav igra West Ham, u kojem se napadi u pravilu grade dugim loptama na Antonija, odnosno preskakanjem igre. Vlašić nije igrač koji traži dubinu bez lopte, Vlašić je najbolji između linija, s loptom koja mu dolazi u noge. Što nije igra koju Moyes traži od svojih igrača.
- Dajte mi igrače poput Dimitrija Payeta, pa ćemo promijeniti način igre West Hama - poruka je koju je Moyes pustio u eter nakon loše izvedbe protiv Manchester Cityja te kritika da njegova momčad previše preskače igru, a premalo igra nogomet.
Vlašića dakle Moyes nije doživio kao Payeta. Što je u redu, ali da mu je dao pravu priliku na poziciji desetke Vlašić bi barem bio u poziciji da mu uzvrati dobrim igrama. Ovako su izgubili svi. I West Ham i Vlašić, a u konačnici i Moyes.
Pustimo, međutim, Moyesa i West Ham. Oni su Vlašićeva prošlost, a budućnost su Torino i Ivan Jurić. Jurić je Splićanin, često je gledao Vlašića još kao talentiranog igrača Hajduka, gledao ga je puno i kao reprezentativca. Jurić bi o Vlašiću trebao znati sve. Pa i sve njegove mane. Stoga odlučnost s kojom je Jurić još od početka srpnja krenuo u "lov" na Vlašića sugeriraju da u njemu itekako vidi igrača koji će poboljšati igru Torina. I da ima jasnu viziju kako će ga iskoristiti.
Torino najčešće igra u sustavu 3-4-3, ili 3-4-1-2. U prvom bi Vlašić nominalno igrao kao desno krilo, ali s velikim prostorom za ulazak u sredinu terena, a tamo se najbolje osjeća. U drugom sustavu Vlašić bi bio iza dva napadača, a to je pozicija u kojoj je tijekom karijere pružio najbolje utakmice. I u CSKA i u reprezentaciji. Međutim, s bitno drugačijim parametrima.
Za razliku od Moyesa koji je napadačku igru gradio kroz klasično preskakanje igre - što ukazuje na manjak napadačke trenerske kreativnosti - Ivan Jurić sve gradi na maksimalnoj uigranosti, te detaljnim zadacima s kojima je upoznat svaki igrač. Vlašiću bi takav pristup u pravilu trebao odgovarati, iako se to u potpunosti razlikuje od nogometa koji je igrao u CSKA. Tamo je imao potpuno slobodu, te se kretao kako je želio. Kod Jurića toga nema. Napad se gradi kroz brza i okomita dodavanja, ali linije kretanja su poprilično definirane.
Jurić nije samo trener koji inzistira na jasnoj geometriji igre, nego je i trener kod kojeg svaki igrači mora jednako vrijedno igrati u oba smjera. Igrač koji ne obavlja obrambene zadaće onako kako to Jurić traži sigurno neće imati mjesto u momčadi. Jurićeve ekipe uvijek jako puno napadaju, ali i jako puno trče, često u visokom presingu. Što je drugi veliki izazov za Vlašića, jer tako nije igrao do sada u karijeri. U West Hamu je morao trčati puno više nego u Moskvi, ali praktički stalno bez lopte i u obrambenom bloku, a ne presingu, što ga je vjerojatno ubijalo u pojam.
Treninzi Ivana Jurića posebna su priča. Znaju trajati i po dva i pola sata, što je u mnogim momčadima nezamislivo. Ti su treninzi iznimno intenzivni i kroz njih Jurić "bilda" aerobne sposobnosti svojih igrača kako bi oni na utakmicama mogli istrčati sve ono što trener od njih traži. Međutim, Jurić nije "gonič robova", Jurića igrači koje trenira jako cijene i prate.
- Bio sam jedno vrijeme u Veroni gledao njegove treninge i oduševio sam se. Nikada nisam vidio da igrač nakon dva i pol sata treninga sprinta kao da je tek krenuo i da to radi s velikim zadovoljstvom. Jurićevi su treninzi naporni ali igrači u njima uživaju, jer vide da kroz njih napreduju - ispričao nam je svojevremeno Stjepan Tomas, koji se trenerski educirao prateći i Jurićev rad.
Igrači kod Jurića doista napreduju, za takav stav postoje egzaktni dokazi. Nakon što je godinu dana trenirao Veronu klub je prodao igrače za iznos od 44 milijuna eura. U prethodnih pet godina nije Verona zaradila ni upola toliko. Ovog ljeta prodao je Torino brazilskog stopera Bremera u Juventus za 41 milijun eura. Kupili su ga za pet milijuna, a prošlog ljeta Transfermarkt ga je cijenio 10 milijuna.
Josip Brekalo je igrajući prošle sezone za Torino odigrao najbolju sezonu karijere. Zabio je u prvenstvu sedam golova, uz dvije asistencije, ali i uz još bolje kritike za igru. Brekalo je u jednoj sezoni pod paskom Ivana Jurića postao bitno bolji igrač nego što je bio kad je dolazio iz Wolfsburga.
Jurić voli hrvatske igrače, cijeni njihovo nogometno umijeće, ali i sposobnost prilagodbe. Vlašića očito posebno cijeni, što je posebno važno, jer Vlašić pripada krugu igrača kojima je iznimno važna podrška trenera. Kod Moyesa je nije imao, kod Jurića će je imati, barem u startu. Vlašić pak mora znati da ga čekaju naporni treninzi i teški zadaci s kakvim se tijekom karijere nije susretao. S druge strane, Vlašić ulazi u najbolje igračke godine i veliki dio njegovog igračkog arsenala tek se treba osloboditi i eksplodirati. Prihvatili li na pravi način ono što će mu Jurić kao trener donijeti, Vlašić bi lako mogao odigrati najbolju sezonu karijere.
Zato nije ni sekunde dvojio kod odabira ponuda, jer nije Torino bio jedini koji ga je želio. Ali Vlašić je želio samo kod - Ivana Jurića.