Boris Rapaić (19), sin legendarnoga Milana, uz Nikolu Vlašića i Anthonyja Kalika, najmlađi je član prve momčadi Hajduka. Rapaić junior, 20 dana je mlađi od Vlašića, no za razliku od njega nema još službenoga nastupa za prvu momčad Bijelih. Prije gotovo dvije godine otišao je Boris u Inter iz Milana gdje je bio na posudbi, a vratio se opet u Hajduk ovoga ljeta. S Bijelima je vezan stipendijskim ugovorom.
Prva i druga momčad su u Poljudu jedno tijelo, tako da on trenira s prvom, ali igra za drugu ekipu.
- Svi su ovdje relativno mladi, svi smo kao jedno. Dobra smo klapa, stariji nam igrači pomažu, podržavaju nas i hrabre - kaže nam Rapaić mlađi kojemu je nadimak Boki.
S Hajdukom je ovoga ljeta prošao pripreme, igrao prijateljske utakmice, a onda je prebačen u drugi sastav...
- Tako samo se dogovorili s trenerom da ću jednim dijelom biti s prvom momčadi i da ću igrati za drugu ekipu dok se sto posto ne pripremim.
Drugoj momčadi ide odlično, na prvom je mjestu u Trećoj ligi i sljedeće sezone mogla bi igrati u višem rangu. Rapaić je imao start iz snova ove sezone u drugoj momčadi...
- Krenuo sam odlično, dao sam tri gola u tri utakmice, onda sam skupio tri žuta kartona pa mi je to prekinulo seriju. Nakon toga sam opet igrao, ali sam se nešto ozlijedio. Ozljeda je sada iza mene, ponovno se vraćam.
Mancini je čudo
Konkurencija u napadu Hajduka je velika... U prvoj momčadi su Futacs, Said, Ohandza, a u drugoj Mastelić, Jurić i Delić.
- Sve su to odlični igrači, normalno je da mi je lakše igrati kada igram s takvim igračima. U drugoj momčadi igram na poziciji “desetke” ili krila, praktički još nisam zaigrao na poziciji špica koja mi je prirodna. To igram cijeli život, znam kretanja, ali snađem se i na drugim pozicijama. Mogu odigrati i “desetku”, ali je onda potrebno više raditi u fazi obrane.
Period koji je proveo u Milanu puno mu je pomogao....
- Meni je u Interu bilo dobro, puno toga sam naučio, pogotovo taktički. Kad je trener bio Mancini, igrao sam za prvu momčad na Trofeju Berlusconi protiv Milana na San Siru. Bio je to za mene veliki doživljaj igrati na San Siru, a uz to smo još i pobijedili. Mancini je čudo od trenera, naučio sam dosta od njega.
Tamo su naši reprezentativci Perišić i Brozović. Prati on njihove rezultate, ali i one sastava do 19 godina.
- U kontaktu sam još s nekoliko igrača iz Primavere. Baš sam se neki dan čuo s Perišićem, a čujem se redovito i s Brozovićem, obojica su mi puno pomogli. Promijenili su trenera, nadam se da će ih sad krenuti.
Nada se skorom službenom nastupu u bijelom dresu...
- Cilj mi je opet otići na pripreme s prvom momčadi, nadam se da će me trener opet zvati. Nakon toga bi mi san bio zaigrati za prvu momčad, to mi je na prvom mjestu. Igrao sam prijateljske utakmice, ali za prvu momčad u službenom susretu još nisam.
Borisa će uvijek pratiti sjena oca Mikija koji je radio čuda gdje god je igrao.
- S ocem razgovaram o nogometu. On mi je samo rekao da radim i šutim, da će šansa kad-tad doći. Pogledao sam puno utakmica, golova i poteza iz njegove karijere. Ne znam kako bih to opisao, bio je veliki igrač.
Svi su znali čiji sam sin
Zanimljivu tezu ponudio mu je otac uspoređujući njih dvojicu.
- On kaže da ja imam bolju glavu, ali slabiju nogu od njega. Kod njega je u pitanju bila ljevica, a kod mene je desna. Naravno da sam svjestan kakva je on legenda Hajduka, ali ne samo Hajduka. Bio je zvijezda u Italiji, Turskoj, svugdje gdje je igrao. Kad sam ja bio u Italiji, samo se spominjalo kako sam njegov sin.