SLAVEN BELUPO Gard ‘va banque’ bio bi silan rizik
Mogli bismo reći da je (i) Slaven Belupo jedan od doprinosa iznenađujućem sastavu polufinalista Kupa. Osim što nema Dinama i Hajduka, djelovalo je da bi četvrtfinale u Gorici trebalo biti vjetar u leđa istoimenom prvoligašu kontra Slaven Belupa. Pogotovo što je upravo Gorica eliminirala Hajduk. No, momčad Tomislava Stipića je odigrala čvrstu i taktičku kvalitetnu utakmicu. Kad pored toga imate realizatora kao što je Ivan Krstanović, onda su sve opcije u kup-utakmici otvorene. Momčad iz Koprivnice je Stipić preuzeo 8. listopada prošle godine i u 17 utakmica ostvario je prosjek 1,29 bodova (prethodnik Sertić 1,10). Zatekao je momčad na 7. mjestu i ona je stabilna tamo do danas. Slaven Belupo je ostala momčad koja najviše bodova skuplja kod kuće (18 doma, 8 u gostima), a u 5 pobjeda ove sezone u Koprivnici je i ona protiv Lokomotive (23. XI.) golom Ivana Krstanovića. Veteran HNL-a najvažniji je igrač Stipićeve momčadi, postigao je 10 pogodaka, od kojih je 5 direktno donijelo bodove njegovome klubu. Odnos snaga sa suparnikom u polufinalu Kupa je i fotokopija gore navedenog odnosa rezultata. Dva gostovanja kod Lokosa završila su s dva uvjerljiva poraza (1:6 pod Sertićem, 0:3 sa Stipićem) i daju naslutiti razliku kvalitete u korist zagrebačke momčadi. Ona je skupila u 3/4 prvenstva čak 20 bodova više. No, ne samo zbog kup-karaktera utakmice, ne može se reći da je Lokomotiva favorit. Osim što je Slaven već pobijedio Lokose na svom stadionu, uzdaju se domaćini u činjenicu da Tomićeva momčad na gostovanjima ima crno-bijelu varijantu forme. Ključan faktor može biti taktička odluka Stipića kako zaustaviti kontru Lokomotive, koja je možda i najopasnija u ligi. Otvoreno se nadigravati bio bi ogroman rizik, zato se nameće opcija da obrana s 3 igrača u defenzivnom dijelu bude 5-4-1. Strpljenje je važan čimbenik za SB, koji zna biti vrlo opasan u prekidima igre, te može iskoristiti taj segment da stekne prednost za ‘branjenje’.
LOKOMOTIVA Problem im može biti gusta obrana
Izuzmemo li, dakle, povlašten odnos suradnje s Dinamom, ostaje činjenica da Lokomotiva ima kvalitetan kadar igrača te da je jako dobro vođen. Goran Tomić trener je koji voli nadigravanje, ali u modernijoj verziji. To znači brži protok lopte i okomiti napad, ili probijanje suparničke obrane po boku. Stabilnost koju mu upravljački nudi Lokomotiva odaje na terenu tu dobro složenu taktičko-tehničku priču. S obzirom na to da ima iznimno brze ofenzivne igrače, moglo bi se zaključiti da bolje igraju u gostima. Stvar je ipak relativna. Lokosi su kao gosti osvojili 18 od 42 boda, što je oko 0,42%. Solidno, ali opet, crta efikasnosti ukazuje na minus. U 14 gostovanja postigli su 13 pogodaka (0,92), a u 6 poraza nisu dali ni gol (i u jednom od tri remija). Bodove na strani su osvajali protiv momčadi iz donjeg dijela tablice, a gubili su od onih u gornjem dijelu. Izuzetak je upravo Koprivnica, u studenome. Brojke iz domaćih utakmica ukazuju da je Lokomotiva goropadnija, jer je uz 9 pobjeda, 1 remi i 2 poraza (Rijeka, Dinamo) bitno efikasnija (2,33). U fokusu akcija u Kupu to nameće pitanje raspoloženja momčadi, koja i nije baš mlada i neiskusna. Individualno je jača od Belupa, ali to unutar jednog dvoboja ne mora biti presudno. Važan je pristup Tomićevih igrača. Lokomotiva, naime, zna imati problema na gusto postavljenu obranu, odnosno ako joj se uskrate prostori na suparničkih 30-40 metara. S jedne je strane to logično jer ima osobito brze napadače (Kastrati, Atiemwen, Uzuni…), no s druge strane i nije jer kadar nudi raznovrsne izbore. Recimo, drugi strijelac Tolić je igrač poteza, kreacije, kao i tehnički vješti Uzuni, a imaju i dobra bočna rješenja. Ključno je da na postavljenu obranu igraju brže i agresivnije, u suprotnom su jaloviji. Postavi li se SB sa zgusnutim blokom, čini nam se da će upravo ta reakcija ritma Tomićevih igrača biti točka na kojoj će se presuđivati odnosi snaga u Koprivnici.
RIJEKA Osijek je izazov velik gotovo poput Dinama
Branitelj Kupa stigao je do polufinala i ovosezonskog izdanja. Ždrijeb je donio domaćinstvo Osijeku, kojeg su Riječani pobijedili na Rujevici 22. veljače s 1:0. Bitno je napomenuti da u toj utakmici Slavonci nisu imali na raspolaganju svog najboljeg strijelca, Mirka Marića. Zanimljivost riječkog puta je faktor Dinamo. Naime, lani su u finalu pod Bišćanom Riječani dobili prvaka Dinamo u Puli. Ove sezone je Rijeka protiv Modrih prošla kao bosa po trnju u prvenstvu. Doživljeno je 3 poraza, s 12 primljenih i 0 postignutih golova (0:3, 0:5, 0:4). No, opet je u Kupu Rijeka bila bolja od Dinama i to na Rujevici 5. veljače, kada su slavili u četvrtfinalu golom Čolaka. Sugerira nam to drugačiji natjecateljski naboj u kup-dvobojima, odnosno, kada se sudbina rješava unutar 90 minuta. To simbolično možemo prepoznati u ritmu iz kraja listopada do sredine studenoga. Tada je u HNL-u Rožmanova momčad nanizala tri uzastopna poraza u prvenstvu (Gorica, Osijek, Dinamo), ali je između prva dva svladan Varaždinu u Kupu i to u gostima. Nakon domaćeg poraza od Dinama (0:5) u studenome, Simon Rožman promijenio je taktičke pristupe, te opreznije i pragmatičnije zaredao s 4 uzastopne pobjede. Do Dinama je Rožman imao 38%, a nakon toga 75% osvojenih bodova. Dovoljno da se shvati kako je uhvatio uzde Bijelih, sada situiranih na drugoj poziciji. S prethodnikom Bišćanom, Rijeka je u 42 utakmice osvajala 2,07 bodova. S Rožmanom je za sada (20 utakmica) na 1.90. Dakako, u nešto promijenjenom kadru. Rijeka teži jasno definiranoj taktičkoj postavci, s brzim protokom lopte, uz 1-2 dodira, te voli diktirati ritam igre, uz težnju okomitih kraćih putova do gol prilike. No, ima i drugačije opcije (bočni centaršuti, šut s distance...). U 14 domaćih utakmica skupili su 28, kao gost 19 bodova. Zanimljivo, kod kuće su četvrti po učinku, kao gosti drugi. Osijek im je, unutar 90 kup-minuta, ipak veliki izazov, pogotovo što će im nedostajati vrlo važan faktor navijačke podrške.
OSIJEK Golema su ulaganja povećala pritisak
Bez dvojbe je da se u Osijeku događa senzacionalan projekt. Gradnja novog stadiona, plus kamp sa sedam igrališta, nešto je što će promijeniti povijest ovog velikana HNL-a. Upravo i zbog te zbilje dodatno je pojačan, inače od ulaska mađarskog kapitala povećan pritisak rezultatskih ambicija. No, na tom natjecateljskom planu se još ne vidi odjek velikih ulaganja, osim što je Osijek iz sfere borbe za ostanak i opstanak prešao u zonu europlasmana i stabilnog poslovanja. S dimenzijom uloga to je najmanje što se moralo dogoditi. Upravo zato je ambicija u Kupu dodatno porasla. Tim prije što su Dinamo i Hajduk ispali. Osijek je 5. na tablici, a uz to ima zabrinjavajuće oscilacije forme i rezultata. Primjerice, Osječani su spremni pobijediti Dinamo (1:0), ali dva tjedna kasnije kadri su izgubiti u Puli (0:1). Kod kuće djeluju goropadno, s 10 pobjeda i 4 remija, bez poraza, ali su zato na gostovanjima slabi, tek s 1 pobjedom još iz rujna mjeseca (Slaven Belupo), 5 remija i 6 poraza. Odakle takve transformacije, teško je logički proniknuti. Kadar igrača djeluje bitno boljim od poraznog gostujućeg učinka (22% bodova), kao što to potvrđuje domaći učinak (80%). Ivica Kulešević, koji je naslijedio Dinu Skendera, u 17 utakmica neznatno je digao učinkovitost (1,71 bod, dok je Skender u 22 utakmice imao 1,50). No, dojam je da još uvijek nije kao ni prethodnik nametnuo čvršću liniju općeg funkcioniranja. Crno-bijela produktivnost jedne te iste momčadi sugerira da nešto ne štima u pristupu i razini momčadske agresivnosti. Antipod toj zbilji iz HNL-a je ovosezonska u Kupu. Naime, Osijek je do polufinala stigao s tri gostujuće pobjede. S Vuteksom i Zadrom je to bilo logično, ali u Zaprešiću je ipak svladan prvoligaš. Hoće li i četvrta gostujuća kup-obveza potvrditi kontrastavove ove sezone? U jednom meču van-unutra Osijek za to svakako ima potencijal, a prijeloman će biti pristup igrača, odnosno domaće samopouzdanje ili ono gostujuće…
